Da ne biste bili zakinuti za završetak priče o onom mojem djelatniku, situacija se razvijala na slijedeći način:

U ponedjeljak sam ga, odmah rano ujutro pozvala na razgovor. Osim što sam mu za početak objasnila (ako je uopće shvatio point ) da ga cijenim po zaslugama od prije, naglasila sam da se tako ne može ponašati.. bla bla bla... i za kraj sam dosta energično, ali jaako cool da ne zvuči kao prijetnja, ali da mislim ozbiljno i da ću to provesti u djelo - a to je da ako se stvar ponovi u istom obliku (ton njegovog napada na mene, alkohol, nerad) da ću pokrenuti postupak za otkaz jer da je u petak bilo i više od jednog elementa za to.

Naravno da je bio skrušen i manji od makova zrna. Naravno da mu taj dan nije palo na pamet laufati okolo i konzumirati alkohol..

No, sutra je novi dan. Nova borba...

Da ne pomislite da mi se život opet uljuljkao - jučer je bilo ustajanje u 3:00 (da se ne zakasni na bus u 5:00), pa muvanje po kući, pa odlazak do škole - Mala je otperjala na maturalac, oboružana sendvičima, inzulinima, veelikim koferom punim majica (kao da ide na jednomjesečnu ekspediciju)...

Znam da ćete sada reći da ne brinem. Uostalom, profesoricu sam oboružala svim (pisanim) naputcima o tome što, kako i kada... noooo....

Stra' me....

Jako.