Za sve je kriva košulja

Lakše je protjerat devu kroz ušicu igle nego muškarca natjerat da sve protekne u redu kad se nekud zajedno krene.

Prvi verbalni delikt izbije još dok je u tijeku oblačenje. Jer on košulju nosi isključivo bijelu za u svatove, crnu za u sprovod, i da šta će oblačit košulju ak recimo ide na neku feštu? Onda mora pazit da je ne ufleka, pa mora pazit kak sjedi ( jebote, ko da treba vjenčanicu sa dvometarskim šlepom imat na sebi a ne običnu košulju ), pa ga dave gumbi, pa sto čuda izmišlja samo da od kuće ode u nekoj šlampastoj majici. Kad na jedvite jade i pod prisilom obuče košulju, onda kreće potraga za remenom od hlača koji je zadnji put nošen ne zna se točno kad i trebo bi metal detektor ko na aerodromu da ga locira po kopči. Naravno da ga nemre sam nać, pa moraš stavit rođeno oblačenje na čekanje dok pomogneš iščeprkat remen iz nekog ćoška ormara. Pa isprobava cipele koje navodno nijedne ne pašu uz košulju, a sve u cilju da ista završi na aufingeru u ormaru. Dok traje rasprava ko u saboru on je već u jakni, a ti imaš tek maskaru na jednom oku i trebaš se završit obuć, pa izbija drugi verbalni delikt jer da se tebe uvijek mora čekat ko kraljicu Elizabetu. Navrat nanos završavaš sa spremanjem i konačno se može krenut od kuće.
Vraća se nazad u kuću po ključeve od auta jer su oni u dnevnoj jakni, ne u onoj svetačnoj. Kad se krene ti se moraš vratit u kuću jer si usljed verbalnog delikta zaboravila uzet novčanik i sjajilo za usta, i nisu sigurna jesi ugasila peglu. Putem se ne razgovara previše jer ste obadvoje nasekirani, svak iz svojih razloga. Onda namjerno parkira auto pred nekakvu lokvu, po mogućnosti smrznutu ak je vani šljiva, tak da pri izlasku iz vozila radiš do tada neviđene piruete jer nisi gledala kud staješ, a i nisi računala da je u stanju tak nisko udarat.
Po dolasku na feštu uglavnom se muški dio društva distancira usljed rješavanja svih pitanja od krucijalnog značaja za sudbinu čovječanstva. Tematika je šarolika - svi su idealni nogometni treneri, razglabaju o majstorima za aute i svim tim gefufnama koje se nonstop kvare, pa onda stanje u državi i okolnim zemljama jer imaju rješenje za sve globalne probleme. Uglavnom izrijekom odbijaju hranu; jedan od glavnih argumenata je - evo saću kad završim ovu pivu / gemišt, ili evo saću dok završimo razgovor. Pa razgovor traje i traje, ko Olvejz uložak, i u toj verbalnoj napetosti otvori se i druga piva il se natoči gemišt i jelo nikak doć na red.
Plesat i pjevat krenu uglavnom u solo točkama, ko Travolta il Pavaroti, jer najbolje je svoj talent samostalno iskazat, i to onda kad se najmanje očekuje. Polazak kući se najavljuje isto ko na aerodromu, jer ga nikako odlijepit od društva, uz već poznati argument - evo saću kad završim ovu pivu / gemišt, šta si navalila ko da gori.
Jutro donosi uglavnom gluvu misu uz kavu, jer mu smeta svjetlo i miris kave i cigarete, a lavež susjedovog cucka izaziva pomicanje tektonskih ploča u njegovoj glavi. Traži Kafetine i kalcij i polaže svečanu zakletvu da više u životu u svim mogućim prigodama pije samo cedevitu i mineralnu, jer da je na samrti. I dalje za sve krivi košulju.
Ko da je košulja bila natopljena pripravcima za trenutno izazivanje osjećaja radosti.