Mali slavljenik

Manji najdraži frajer danas navršava tri godine. Pa je uz dosta nagovaranja čak dao odrezati noktiće ( inače nerješiva jednadžba ), ali nagovaranje na šišanje nije prošlo jer on izrijekom tvrdi da to jako boli.

Obzirom da su roditelji imali puno toga za obaviti oko sutrašnje proslave rođendana, a ja sam poznati talent za dobro ispadanje torti - valjda se sjećate operacije Švarcvald torta koja je usljed cureža kreme završila u živoj ogradi i pojela ju je susjedova kuja - dakle nema neke velike koristi od mog slastičarskog umijeća, onda je mali slavljenik zajedno sa starijim bratom proveo neko vrijeme kod mene.
- Sta si mi kupila? - pita s vrata.
- Sutra ćeš dobiti poklon, sutra slaviš rođendan.
- Dolaze gosti. Sta si mi kupila?
Prebacujem lopticu na pjevanje pjesme "Sretan ti rođendan" i donosim mađaricu da jedu; doista on svoj komadić nagriza sa obje strane i onda mu pada na tepih, naravno čokoladni dio je na donjoj strani. Letim po vlažne maramice, dižem kolač i odlazim ga baciti u smeće.
- Boni papa tepih - pokazuje mi ručicom našu mezimicu koja njuška tamo gdje je pao kolač.
- Njuši, ne papa tepih.
- Papa papa, gedaj je. Ja bi kinder pingui ( ne izgovara pingui, ne može se ni ponoviti kako to istafrlja svaki put ).
Pa jede pingui i krećemo gledati "Sam u kući 2" na teveu. Gužvamo se svo troje na dvosjedu i držimo noge na tabureu.
- Ja bi cips.
- A da prvo pojedeš nešto drugo?
- Ne. Gedamo film. Ja bi cips.
Donesem čips, svakome njegovu zdjelicu, pa krckaju kao dvije vjeverice i obojica komentiraju scene koje su zapamtili jer su već gledali film. Marv postaje Mrav, najavljuje se klaun u tuškabini i ostajem začuđena koliko toga on tako malen može zapamtiti.
- Kad ce doci gosti? Ja bi tatu.
- Gosti dolaze sutra, a tata još malo.
Nagovaram ga da pjeva pjesmicu o svetom Nikoli, i on mi nakon završenog pjevanja priopći:
- Kampus je pojeo zeku i potocica.
- Ma nije, sunce. Sjećaš se što sam ti rekla za Krampusa?
- Da ces uzeti metlu i leci Kampusu da bjezi.
Najdraži frajer ulazi u debatu tvrdnjom da se kaže mekla, a ne metla. Malo se navlače i jedva spriječim eskalaciju sukoba. Uto zove junior da dolazi po njih, pa ih utrpavam i vodim van.
- Jesi spemila dekicu na tockice? - pita me ( bez nje naime ne ide nigdje, nikada ).
- Jesam, u ruksaku je,
- Ja sam spemio dudu.

Sjedaju u sjedalice i odlaze mašući ručicama.
Ostajem razmišljajući koliko su svjetlosti ta dva dječaka unijela u moj život, i koju poplavu ljubavi doživim svaki put kada ih ugledam.