Šopingmanija samo što nije krenula

Bila danas u Lidlu, subotom je red obavit veći šoping jer preko tjedna nit stignem nit mogu.

Naravno da sam popis za kupnju opet ostavila na stolu, jer se eto mora navrat nanos kretat od doma, ko da izbija treći svjetski rat. Na jedvite se jade sjetim onih stvarčica koje al nikako ne smijem zaboravit kupit, tipa toalet papir i kava, jer bez toga sam sutra ujutro bistrički bogac. Al to nije sve; kud sam cedulju ostavila doma, tud su u dućanu sve ispreslagivali. Prehodala osam puta gore – dolje dok sam detektirala ulje. Pa nikako pronać sir koji uvijek kupujem, a kraj rashladnih uređaja temperatura ko da si na Antarktiku, poplavili mi nokti do pola. Pa se vraćala u par navrata do tamo, tražeć sir; ono – odem po kruh pa se vratim do frižidera, pa odem po mandarine pa se vratim do frižidera, mislim da sam iz petog puta pogodila najnoviju lokaciju sira.
Usput po policama vidiš šta neodgovorni kupci kojekuda ostavljaju, uzmu recimo konzervu riba pa se predomisle pa je bubnu među tijesto, il tetrapak soka ostave među šamponima. Nisu svi ko ja da naprave osam kilometara po dućanu dok sve pronađu.
Naravno da je već krenula predblagdanska ponuda lampica za bor, mirisnih svijeća, nemirisnih svijeća, umjetnih adventskih vjenčića i svih popratnih sadržaja. Al najgore tek dolazi. Jeza me hvata od same pomisli da ću kroz vrlo dogledno vrijeme morat obavljat predblagdanske kupnje.
U to vrijeme godišta u svakom dućanu u koji uđeš iz zvučnika izlaze samo božićne pjesme, ko da ne znaš na kalendaru vidjet koji je datum, a ljudi su mahniti i vlada determinirani kaos. Svi vuku kolica i grabe sve šta im padne pod ruku, ko da nikad više kupovat neće - meso od svake fele ponešto ( za juhu, sarmu, možda neku manju puru ak slučajno nekom padne na pamet da bi i to jeo ), grah, francusku ( gotovu i napol gotovu ), mlince, brašno, pudercuker, vanilšećer, cvebe, mak, orahe, lisnato, pijaču, sodu bikarbonu - barem tri kutije za popratne pojave prežderavanja, andrlje za djecu, rezervne lampice za bor, šljaštećeg Djeda Mraza koji se penje po lojtri al duplo većeg od onog šta ima susjed ( nek ni on ne može zaspat kad vi svog naglavite nasuprot njegovog prozora od spavaće sobe ), kineske nadstoljnjake na kojima sve izgleda svakako samo ne onak kak treba ( pa sob recimo liči na prehlađenu devu ), božićne zvijezde ( plastične, žive i polumrtve ), Dormeo deke i jastuke, suđe na popustu - nek se nađe ak šta zagori u ranjglama dok se nakuhava, kocke za potpalu, petarde u količinama dovoljnim za pet mjeseci baražne paljbe, produžne kablove, et cetera et cetera. Al to je samo prvi dio. Drugi dio su pokloni, pa nek su i simbolični. To se mora ić sam i u ko zna kolko dućana, da pokloni budu iznenađenje. Treći dio je kupovanje svega onog šta ste zaboravili u prvom naletu il vam je neko u dućanu lapio pred nosom zadnje lampice za omatat vani po grmlju, jer svi susjedi okolo omataju sve osim kućice od cucka ( probali pa odustali jer onda laje cijelu božju noć, nemre zaspat ). Četvrti dio je kupovanje na sam Badnjak, jer tek kad kreneš recimo pristavit juhu vidiš da nemaš ni grincajg ni kocke ( ne za potpalu, za juhu ), a ribe za posni ručak se al baš niko nije sjetio.

Najozbiljnije se bavim mišlju da sad svaki vikend obavim nešta od kupovine i da potpuno izbjegnem predblagdanski ugođaj u dućanima. Za početak možda da složim cedulju sa svim potrepštinama i počnem je momentalno nosit sa sobom, jer će bit A4 formata; e pa ak taj format cedulje zaboravim, onda neću ni kupovat.