Mamma Mia!

(by anna)

Glava me boli. I manta mi se. Ovo -manta mi se- me momentalno asocira na tetku, hipohondera po definiciji....Uglavnom, dok mi se vrti, razmišljam šta bi mogao biti uzrok? Pretpostavljam da je od gledanja TV-a. Ja volim gledati televiziju. Stoga nije ni čudo što je prva riječ koju sam rekla bila uta, a značilo je-televizija. Moji su to skontali jer sam stalno ponavljala uta kad god bi upalili TV. Danas primjećujem da se i Anja umiri kad se TV upali. Geni.

Kiše su počele. Ljeto je zvanično gotovo. Voljela bih živjeti u Australiji. I to se tačno sjećam momenta kad se iskristalisala ta želja. Gledala sam seriju „Secret Life of Us“, australijska serija o grupi tridesetogodišnjaka iz Melbourna koji se bore sa svim svojim strahovima, težnjama, frustracijama ...životom općenito.



I uglavnom, prije posla, oni se skupe u parku, iza njih ocean, pogled, famozan....i tako okupljeni u krugu, provedu 15 minuta terapiju smijeha. Tačnije, jedno se počne smijati a onda ga ostali počnu pratiti i u sljedećem momentu ničim izazvani, plaču od smijeha. I tako svako jutro, prije posla. To je bio momenat kad sam shvatila da ne bih imala ništa protiv da živim u zemlji u kojoj se ljudi svjesno smiju.

Prije te serije, gledala sam tačno dok sam bila u srednjoj školi, paralelno, svoje australijske vršnjake u seriji „Heart Break High“.



E to je bila jedna inteligentna serija, gdje sam shvatila da ljudi u toj Australiji imaju saasvim druge probleme od mene. Tipa, napustiti školu i zaposliti se, njima je to čas posla. Otići od kuće u sedamnaestoj – još jednostavnije. Svejedno, gledala sam ih redovno jer sa ostalim, uglavnom ljubavnim problemima, sam se mogla veoma lako poistovjetiti. Neke stvari su, rekla bih, univerzalne.

I trenutna australska opsesija, „McLeod`s Daughters“.




Apsolutna opsesija. Prvo su me nervirali a onda sam pogledala dvije-tri epizode za redom i sad sam član grupe na FB-u koja kaže nešto u smislu „zovneš li me na telefon dok gledam McLeod`s Daughters, donji si“. Ponosni član da napomenem. S njima se doduše, ne mogu baš nikako poistovjetiti, osim možda kad ono krenu da tjeraju ovčice da prođu kroz uska vrata...a one bježe na sve strane...e pa tako se nekad i ja osjećam kad pokušavam IV 1 da potjeram is sale za tjelesni....

Svejedno, apsolutno poželim da živim u Australiji. A i ljeto im ide...

I rekao bi čovjek da mi je dosta ekrana za danas, ali jok. Odoh u kino gledati Mamma Mia! Ole!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.