< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

01/2011 (1)
02/2010 (1)
01/2010 (2)
11/2009 (3)
10/2009 (3)
09/2009 (1)
08/2009 (3)
07/2009 (4)
06/2009 (3)
05/2009 (2)
04/2009 (3)
03/2009 (4)
02/2009 (4)
01/2009 (6)
12/2008 (4)
11/2008 (4)
10/2008 (5)
09/2008 (4)
08/2008 (5)
07/2008 (5)
06/2008 (5)
05/2008 (4)
04/2008 (4)
03/2008 (4)
02/2008 (4)
01/2008 (6)
12/2007 (7)
11/2007 (6)
10/2007 (10)
09/2007 (7)
08/2007 (7)
07/2007 (10)
06/2007 (6)
05/2007 (4)
04/2007 (5)
03/2007 (6)
02/2007 (8)
01/2007 (11)
12/2006 (15)
11/2006 (19)
10/2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari On/Off

dizajn : patka dizajn

blog ce se sam kroz postove opisivati...

Linkovi

blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo


Ko smo, šta smo, odakle smo...

Ko smo

Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?



Anna o Rossi:

Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.


Rossa o Anni:


Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.



Šta smo:

Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...




Mail:

rossa.und.anna@gmail.com





spaja Razum & Osjećaje









14. 04. 2008. Teško je biti fin - živa istina!

(by anna)

Jučer mi je na ručku bio dragi rođak kojeg ću ovdje zvati Princ. Jer mu je to prijevod i značenje imena, a plus, pošto je jedinac u oca i majke, moglo bi se reći da je princ i u svojoj kući. Moram se malo vratiti u prošlost da bih stigla do sadašnjosti. Godinu dana stariji od mene, ostao mi je u sjećanju kao dječak sa žutim kamionom kojeg je ljubomorno čuvao i nije dao da mu se približim. Tragedija koja se desila kada je ostavio taj žuti kamion blizu peći pa se on doslovno istopio, teško se da prepričati. U međuvremenu je prošlo nekih desetak i više godina kako se nismo viđali i u tom periodu najveća noćna mora moje mame je bila ta da ćemo se početi zabavljati a da nećemo znati da smo rođaci. Tako da je žena odahnula kad smo se zvanično opet upoznali, na svadbi zajedničke rodice. I nisam mami ni rekla koliko je bila blizu, jer se ispostavilo da smo jednu noć bili u zajedničkom društvu, on sa svojom rajom, ja sa svojom i da smo stajali jedno do drugog i da nismo znali da smo rođaci. Naravno, nije se ništa desilo, ali svejedno...malo se naježim kad pomislim da se takva nebuloza lako mogla desiti. Na toj svadbi smo se upoznali, postali bliski rođaci uz litar votke koju nam je samo sipao u čaše a ja se nisam bunila, pa smo pred kraj svadbe neartikulisano plesali i smijali se familiji... i stvarno se ne sjećam kako me dovezao kući...ali se zato sjećam mamurluka jutro poslije i četiri glave koje sam nosila na ramenima cijeli dan. On je jedini kojeg sam uspjela spojiti sa svojom prijateljicom i da mogu reći da je upalilo. U tih godinu dana njihovog zabavljanja, izlazili smo u četvero, išli slaviti Novu godinu u Dubrovnik, onako pomalo idealna situacija koja naravno nije mogla dugo potrajati.

Od tada je prošlo nekih pet godina i ja i on se viđamo kvartalno. Čujemo se češće, sretnem ga u gradu svaki put sa drugom curom... i drag mi je. Uglavnom, jučer je bio na ručku, jer se nismo odavno vidjeli a i poželio je domaću hranu, mama mu je već mjesec dana u Dubrovniku, kao što rekoh, pravi Princ. I tako smo pričali uz vino ovaj put i žali mi se na djevojke u Sarajevu. Nešto u smislu šta je to sa vama ženama? I priča mi da je imao dvije vezice u zadnja tri mjeseca te da je s jednom prekinuo jer mu je rekla da je „previše iskren“ a sa drugom jer je tražila da imaju casual vezu. U smislu, bićemo zajedno ali kad izlazimo ide svako za sebe. I govori mi: "Znači da bih bio u vezi trebam da lažem ili da čekam da njoj naiđe bolja prilika pa da me ostavi?" Da bi došao do ključne rečenice: „Sad mi je mrsko započinjati bilo šta jer mislim da ste sve iste“...Eh, onda sam mu ja ispričala svoj put dolaska do istog zaključka o muškarcima. Pa smo se pogledali i ništa mu nisam znala pametnoga reći. Osim da će doći neka koja će ga uvjeriti u suprotno. A do tada ostaje da je danas definitivno teško biti fin i dobar i da je strašno teško nadati se da češ naći nekoga ko je jednako tako fin i dobar. Dogovorili smo se da opet idemo piti votku.

Uto je Anja počela gugutati, pa smo se nadnjeli nad nju i ja ga pitam: „Kad ćeš ti imati bebu?“ a on će: „Kad i ti“.

I amin i aferim.


11:50 - Komentari (10)




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.