Svakodnevica/Svakodnevnica

(by anna)

Ovih dana mi je uglavnom dosadno. Na netu tražim članke vezane za diplomski rad (ako neko zna neku stranicu gdje mogu pronaći informacije o igrokazu, neka bude ljubazan pa mi javi, jer iskreno, pitam se tražim li na pravom mjestu). I tako, malo čitam, malo čitam blogove, malo prošetam, malo pričam na telefon...čekam Sarajevo Film Festival, čekam čekanje u redu za karte...Sarajevo je tih grad ovih dana, kao da svi spavaju...

Tako čekajući odlučim malo srediti slike, jer zadnjih mjeseci sam slikala...pa recimo dosta toga. Neke su dobre, neke slike su sjajne, neke brišem momentalno. Sve u svemu, zabavlja me sve to. I tako nađem slike Latinske ćuprije. Koje sam slikala prije par mjeseci igrom slučaja isti dan, ujutru i navečer.

Latinska ćuprija je jedan od najstarijih mostova u Sarajevu...možda će biti prepoznatljiviji, ako kažem da se prije zvao Principov most...Meni lično je draži naziv Latinska ćuprija, (iako iz navike kad se dogovaramo kažemo: „Vidimo se kod Principovog“)...jer te dvije riječi spojene u jednu oznaku su mi savršeno simbolične. Latinska jer je most spajao desnu obalu Miljacke sa obalom u kojoj je, u tom periodu kad je izgrađen, živio katolički dio stanovništva Sarajeva, poznatiji kao Latinluk...sa druge strane, ćuprija, turski naziv za most...zajedno spojena u jedno ime, taj most spaja obale grada već toliko godina i nije da se nije nagledao svega, nažalost. Volim simboliku, volim kad je prepoznam u svemu što me okružuje...Možda zato i volim toliko Sarajevo, što je prepoznajem na svakom koraku...

Nije da nema mračnu prošlost,...ali ako to zanemarimo, ovo je moj najdraži most u gradu :)

Po danu...




I kad padne mrak...



Naoblačilo se, padaće kiša...super. Kad mi je dosadno, volim da pada kiša, tada mi se čini da je cijeli ugođaj kompletiran...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.