Jedan od nacina rjesavanja problema...

(by anna)

Danas mi govori pedagogica da neko radi i po deset godina i da u karijeri nema problem kakvog ja imam u svome razredu. Meni je ovo prva generacija. Ma rekoh naravno, nista novo. Kod mene ionako sve ide na tezi nacin. Vec sam prije spominjala Bijesno Dijete i njegove ispade...ma nije on ni toliko bijesan koliko je agresivan prema drugoj djeci, a da ne spominjem koliki je manipulator ...Neko ce sigurno imati u glavi sliku djecijih nevinih lica koja nikome zlo ne bi pomislila...e pa kad je Bijesno Dijete u pitanju, to zaboravi. Naime, on bi citav razred zive zakopao i zatrpao crnom zemljom. Samo da napomenem da je rijec o sestogodisnjaku. E sad, roditelji su druga prica, pokusati resocijalizirati ljude u pedesetim godinama koji su skloniji premlacivanju djeteta nego razumnom razgovoru...sizifov posao. Naravno da ne odustajem. Koliko god da bilo tesko raditi sa ostatkom razreda i drzati njega pod kontrolom da ne ujeda, da ne udara, da ne psuje...ne mogu i ne smijem dici ruke od njega.

Radimo u dogovoru sa psihologom obliznjeg Doma zdravlja koji ima jako arhajicno ime. I kojeg sam ja zamisljala kao starog dedu. Danas ulazim kod pedagogice, sjedi momak u tridesetim godinama, zgodan. Ispostavi se da je to stari dedo...koji je saznajem ozenjen i jos pride novopeceni otac...opet nista novo, kod mene se to redovno desava. Ovo je sad mala digresija, ali od Raskida sam imala prilike da pokusam sa radnim kolegom (koji je sexualno ugrozen i koji se zaleti u svaku koja tek pocne raditi...ispostavilo se), te sa lijecenim narkomanom koji se srecom nije puc`o u venu nego je usmrkavao heroin u nos...I koji uz to ima i curu...I tako. Kaze meni stari dedo (to je mislim najbolji savjet koji sam dobila od kad sam pocela raditi) „Ja znam da se ti hoces dokazati, sve to stoji, ali najpametnije ti je da onog momenta kad izadjes iz dvorista skole zaboravis na sve, bices opustenija u pokusaju rjesavanja problema i bice ti lakse“...Mislim da cu poslusati taj savjet, jer svakako nije urodilo plodom to sto nocima nisam mogla zaspati razmisljajuci kako pomoci tom djetetu...

Tesko je prihvatiti da nekada nekome i nisi sposoban pomoci...

A sad, na ovo me navela mayre, sa svojim odgovorom,

Pa evo ovako. Zadnje knjige koje sam procitala I koje su me odusevile su:

“Kako je nestajala Esme Lenox”, od Maggie O`Farrell, to je njena posljednja knjiga, a vrijedi svakako procitati I njenu prvu knjigu “Kada si otisao”…Svidja mi se kako te uvuce u tok svijesti svojih likova, poistovjetis se u potpunosti…

Zatim, tu je “Dan pcela” od Thomasa Sancheza…prekrasna knjiga, vise je poezija u prozi, ali nije pretjerano, daleko od pateticnog, ali ti natjera suze na oci…

I zadnja je “Vjeridba je dugo trajala”, od Sebastien Japrisot…snimljen je I film, ali ja sumnjam da je bolji od knjige…

Ako ima neko da meni preporuci neku dobru knjigu, sad kad sam odlucila da skolske probleme ostavljam u skoli, slobodno neka puca sa prijedlozima, sto bi mayre rekla, hehe.

Rosse, ozdravi mi brzo, jedva cekam onaj tvoj post –barno-mi-je-u-Srodnu-Dusu-mamu-mu!!- :))

---

19:38 - Komentari (22)

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.