rosemaryno dijete
27.05.2005., petak
Misija: Kako preživjeti?
Prije čitanja, NAPOMENA! Ovaj je post napisan u neozbiljnom tonu bez namjere da se ikoga uvrijedi. Ako vam se to ipak desi, u jednoj od one četiri skupine dolje nalazim se i ja. Moja mala Mar ne voli muziku. Maksimum koji podnosi je T**** kompilacija i NIŠTA drugo ta cura ne sluša. Ne voli i ne interesira je. Za razliku od nje, prije spomenuta T** je enciklopedija rock, alternative i bilo kakve druge vrste glazbe. Zna i za najnepoznatiji bend na kugli Zemaljskoj. Zato će satima upilavati pjevušeći neke xy pjesmice koje je pokupila sa Mtv-ja. T***** će vas na ulazu u svoj stan oglušiti cd-om Black Eyed Peasa ili još gore, Terror Squoda (nemam pojma kako se piše pa sam sklepala nešto po uhu). Neka četvrta osoba će se okititi križevima i ofarbati u crno noseći majicu nekog krvavog metal-benda koji više sliči na pomahnitale sado-mazo mesare nego na umjetnike. Neka peta osoba će nasred grada raspaliti po narodnjacima i Ivani Brkić, Magazinu ili nečim iz tog smjera. Nameće se pitanje: kako preživjeti u današnjoj kulturi mladih a ne biti autsajder? Što to točno trebamo slušati, kako se odijevati, kako pričati i uklopiti se u društvo? Prilagodba. Taj divan pojam. Zašto primjerice ne bi jedan dan bili poper, drugi dan okorjeli metalac a treći dan rapper? Nema smisla držati se jednog jer je to zapravo sasvim nepotrebno. Možemo jednostavno kategorizirati svaku skupinu: 1)poperi- od glave do pete- P I N K !!! Imaju neki sanjiv izraz lica, totalno su neoriginalni, kopije. Ukratko, okrenite se oko sebe, vidjet ćete najmanje 150 ljudi koji odgovaraju mom opisu 2)alternativci- furaju neke zelene i smeđe boje, imaju milijun detaljčića na sebi kako bi izgledali "art", misle da su popili svu pamet svijeta, filozofiraju. Jednom rječju- preseranti 3)metalci- zastrašujući tipovi koje ne biste htjeli sresti na ulici nakon sumraka 4)rapperi- ljudi s kroničnim pomankanjem inteligencije. Da, teško je danas biti netko. Zato, moj savjet: budite svaki dan druga osoba i samo ćete tako izvući živu glavu iz ovog pakla zvanog "mladost". |
- 18:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #
22.05.2005., nedjelja
Moja zbunjenost
Moj mozak funkcionira totalno neshvatljivo, bar meni. Ne kužim samu sebe, a druge još manje. Ne znam zašto, ali posljednjih dana sam baš u nekom anti-raspoloženju. Ravna linija bez ikakvih emocija. Kao da čekam da se nešto desi, lijepo ili ružno, svejedno, bitno da se nešto dogodi. A ono, cijeli Božji dan vegetiram i ne radim ništa. Znate šta? Bolje za mene i za ostatak svijeta da idem vani, ne znam, prošetati se i vrištati negdje u miru. Derati se kako sama sebe živciram i zbunjujem se jer ne znam kamo ću sama sa sobom. Ne znam šta očekujem od nekih stvari i ljudi, gdje očekujem premalo, a gdje previše. Koga tlačim zbog svake sitnice, a kome gledam kroz prste. Ionako je meni na kraju najgore jer si trgam živce na kraju dana. ..."and I know I`m dead on the surface but I`m screaming underneath..." Ok,ok, patetika mi je na razini. Da zabijem glavu u pijesak? Oh, to je tako slatko kada neka zbunjena curica kaže svom dečkiću ne znajući da li da bude ili ne bude s njim: "joj, dragi, kada zabijem glavu u pijesak ću ti znati reći. Razmislimo o svemu, dajmo si vremena. Ooooh". Ne znam šta sam ovom izjavom htjela reći. Mislim, ja znam, ali ostatak neće razumijeti. Možda je bolje tako, da neke svoje frustracije ostanu dio mog pretrpanog uma. Eto, kao što rekoh, moja zbunjenost izbija na razinu, možda u većim količinama nego što bih to htjela i zato ću vam samo reći au revoir. |
- 15:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #
21.05.2005., subota
Me, myself & The Von Bondies
 Već nekoliko dana imam nekakav virus na kompu i toliko mi vremena treba da se spojim na net da mi prođe entuzijazam za pisanje postova. Ionako nemam neku temu u glavi, ne priča mi se o ničemu posebno, nema toga što na blogovima nije bilo analizirano za 360 stupnjeva. Vidim da je moja prethodna tema o alkoholu razljutila neke koje se ne slažu sa mnom, ali možete zamisliti kako bi izgledao svijet da smo svi isti? Kada smo o tome razgovarale na srz-u sve smo se složile da bi bilo grozno. Gubeći ovako još jednu prekrasnu sunčanu subotu za kompom dolazi mi pomisao da pahnem Poshici temu o TV programu, ali odupirem se. U pozadini čujem Eda Maajku koji me svojom prestaršnom glazbom baca u laganu hibernaciju. Joooooj, moram isključiti telku ili ću se srušiti sa stolice. Možda bi bilo mudrije da uključim liniju, oliti da slušam nešto po SVOM izboru. Von Bondies su kudikamo milozvučniji od našeg kvaziglazbenika. ... Udaljit ću se neko vrijeme od ekrana jer imam neutaživu potrebu za skakanjem po sobi. (Da, da, to je učinak predobrog benda i dosade). ... Vratih se. Hmmm, moji postovi su sve gluplji i gluplji, a ovaj je vrhunac. Iskreno ću priznati da NEMAM pojma o čemu filozofirati jer nisam ni ljuta ni nešto posebno sretna niti mi je zanimljivo niti mi je dosadno. I zamislite onda da potratite cijelu svoju mladost a da se osjećate upravo tako- ni na nebu ni na zemlji. Nisam neka paranoična osoba i ne volim tako dramatično gledati, ali zamislite da stalno imate osjećaj da nešto propuštate? Mene taj osjećaj obuzme svaki put kada vidim reklamu za Zagreb Groove Festival. Ok, ovo sada je glupost, ali voljela bih se malo maknuti iz ove Dosade (sinonim za Rovinj). Na koncertu R.E.M- a je bilo predobro i voljela bih ponoviti to iskustvo, i to ŠTO PRIJE! Do tada ću morati prihvatiti Roxy kao najinteresantnije mjesto za izlazak. Ako ništa drugo, bar ne odzvanja Ceca, Severina ili neki treći užas. Nisam luda niti za metal glazbom koju tamo nerijetko čujem, ali kada nema ničeg boljeg... Eto, baš je u tome problem. Kada nam se ne nude nikakve stvari koje nam pašu uzimamo onu neku alternativu koja nam možda i nije najmilija, ali nemamo izbora. Dobro, neću se više buniti, vrijeme je da počnem pisati o pozitivnim stvarima. Sa veeeelikim osmijehom na licu :) Primjerice, kako je LIJEPO sve oko mene! I da se bunim jer se dosađujem a ne jer imam opravdanog razloga za bunt. Na koncu konca, ljudi u Africi umiru od gladi (mrzim ovu rečenicu jer se ona prihvaća kao nešto činjenično i kao da je to normalna ravnoteža koja vlada u svijetu- oni nemaju koricu kruha, a mi kukamo jer je u Rovinju dosadno). Raspoloženje mi varira kako se vrti CD. Kada slušam neki veseli pjesmuljak i ja sam vesela, a kada dođe nešto zahtjevnije ili patetično i ja padam u depresiju. Ili počnem misliti o ljubavi, odnosima, Africi, Pakistanu i nizu "težih" tema. Ako je život cd, neka bar bude nešto intenzivno, osjećajno, zaglušujuće i komplicirano. Neka život bude cd Von Bondiesa ! ... Za danas sam pretjerala sa sranjima, da netko ne zaključi da se drogiram, napuštam tipkovnicu za uzvišeniji cilj- idem skakati po sobi. |
- 14:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #
15.05.2005., nedjelja
Kap koja je prelila čašu
Kada dođe trenutak kada vam jednostavno prekipi i najradije biste nekome bacili nekakvu vazu u glavu? Meni se taj trenutak desio jučer navečer (svi su ostali neozlijeđeni). Kratak opis večeri: svi pijani, T***** otišla s prijateljem (ona je jučer bila jedina osoba na koju se nisam naljutila), ja umirem od dosade, buljim u stol ispred sebe koji je potpuno prekriven čašama, bocama, pepeljarama punima polu-popušenih cigareta... Ma uglavnom, mrak! U jednom trenutku zovem tatu da dođe po mene jer nisam htjela umrijeti od dosade. Ostavila sam prijateljicu samu s nekim poznanikom i imam grižnju savjesti jer šta bi bilo da joj se nešto desi? Grozno je da sam ju ostavila samu, ali pucala sam po šavovima. Bijes u meni ključao je dok nisam jednom svom "dragom" (također pijanom) prijatelju poslala poruku u kojoj sam mu istresla sve što me mučilo. Da, on je te večeri bio kap koja je prelila čašu. Možda je okrutno, ali nisam se smirila dok mu nisam rekla da je budala. Onda sam napokon zaspala. I evo, jutros sam se probudila potpuno mirna i bez trunke jučerašnje ljutnje. Prepuna razočaranja, ali ponosna što nisam ništa držala u sebi. Vjerojatno sam egocentrik ali ne dopuštam da me itko, žao mi je što se tako izražavam, zajebava. Također, moram nešto reći o tom glupom alkoholu. Ja ne vjerujem u alkohol. Točnije, ne vjerujem u ta opijanja- to je kraći put kako doći do nečije pažnje. Kako neki ljudi piju cijelu večer, a opet su lucidni? Ah, mislim da svi znamo bolnu istinu o alkosu- čisto preseravanje. |
- 11:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #
12.05.2005., četvrtak
Umjetnost, part 1.
Nemoguće je odgovoriti na pitanje što je umjetnost. Za neke je to Bach, Mozart, Čajkovski, nekima je umjetnost Murtić, Picasso, Monet... Zapravo nisam htjela obrađivati ovu temu ali me povelo kada sam počela čačkati po netu neke Dalijeve slike. Slika za slikom, više ne vidite samo boje, atmosfersku, kolorističku ili geometrijsku perspektivu, iza tih slika vidite ČOVJEKA. I to je ono što fascinira. Čujete njegov govor, vidite njegovo lice, osjetite njegovu sreću, patnju... Salvador Dali (1904.- 1989.) i dan danas ostavlja bez daha. Upravo mi je nevjerojatno kako netko može komunicirati sa današnjim svijetom i petnaest godina nakon svoje smrti. Sjećam se da nas je razrednica u osnovnoj pilila sa onom slavnom "Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda" i gledajući ova umjetnička djela zaključujem koliko mora biti lijepo da te svijet pamti još dugo nakon tvog odlaska.Mlade nečelno ne interesiraju takve stvari i većinom svi preferiraju postere 50 centa i šta-ja-znam, Beyonce. Nemam ništa protiv toga, ali mislim da bi se mi teenageri trebali osvrnuti oko sebe i informirati se o nekim neprocjenjivim djelima ljudske ruke. Eto, malo pametovanja budući da sam GIMNAZIJALKA (što naša voljena profesorica naglašava na svakom satu hrvatskog jezika i zbog čega sam pomislila izjuriti iz te ustanove glavom bez obzira). Šalim se, umjetnost je jedna od onih lijepih stvari na svijetu koja ne pati za tim jesi li konobar ili diplomirani arhitekt. Bitno je imati dara i ljubavi. :) Još nešto: imam namjere još piskarati o ovoj temi (politike se ostavljam, i slažem s prijateljicama koje baš tu temu i ne vole), slijedeći put muzika i knjige! Ili možda ipak ne, da ne otjeram i ovih par čitatelja? Hmmm, noone knows... |
- 16:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #
11.05.2005., srijeda
Pol... itika/igamija
|
Ne znam je li ovo sprdnja ili ljudi misle ozbiljno. Više ne love samo Gotovinu (koji naravno "nije u Hrvatskoj") nego pripremaju još popriličan broj optužnica. U "Glasu Istre" (ako se ne varam) je jučer pisalo da u našu tužnu državicu putuje još 1000 optužnica! Prva reakcija: smijeh. Mislim, nas u Hrvatskoj jedva ima nešto više od toga (ovo je pjesničko pretjerivanje). Još malo pa će i mene optužiti da sam speštala jednog mrava koji je prethodno šetao po dvorištu neke srpske obitelji... I obrnuto, dakako. Nije ni susjedima lakše, i njih pošteno peru. Valjda čelnici Europske unije žele istrijebiti Istok Europe.No, primjećujem da u tome nisu nešto osobito uspješni, jer im i Ante i Vuk bježe kao pijesak iz dlanova. Možda bi trebali smisliti neke slogane, dijeliti flyere, kontaktirati Michela Gondryja da im napravi neki efektan spot. E da, problem im je MARKETING, a ne činjenica da se bezveze guraju u nešto s čim nemaju veze. Osobno nisam neki nacionalista i mislim da bi probleme trebali rješavati prvenstveno države koje su u ratu sudjelovale, a ne neka EU koja jedva zna pokazati Balkan na karti. No valjda je u životu uvijek tako: kroji ti sudbinu netko tko te uopće ne pozna. Već kada sam se uhvatila ozbiljnih tema (raspoloženje mi je na nuli) spomenut ću seksualni odgoj u školama. Danas sam o tome čitala u "Nacionalu" i baš si mislim da bi to mogla biti interesantna stvar (predmet neće imati ocijene, mogu pretpostaviti zašto). Iako mislim da je to samo mrtvo slovo na papiru i da će seksualni odgoj biti uveden u školama tek u 22. stoljeću (ponovo pjesničko pretjerivanje) bit će to korak prema modernom svijetu kojemu seks nije tabu (iskreno, malo se dvoumim da li napisati tu riječ- očiti tabu). Bilo kako bilo, neću više soliti pamet, idem utopiti svoje loše raspoloženje u alkoholu. Šalim se, naravno! (u svakoj šali pola istine) |
- 21:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.05.2005., ponedjeljak
::Sve je u glavi::
|
Dođem doma nakon još jednog zanimljivog, poučnog i nadasve nepredvidivog školskog dana. Bacim torbu što dalje od sebe, po mogućnosti izvan svog vidokruga, i uključim TV. Na Mtv-u je kao i uvijek program "Wanna come in?", u svom očaju moram podijeliti s vama o čemu je riječ... Face s Mtv-a nađu dva šmokljana i namjeste im dvije cure koje moraju osvojiti u jednu večer kako bi one na kraju izgovorile magičnu rečenicu:"Wanna come in?" (odnose se na svoju kuću/stan, whatever). Aaaali, u čemu je kvaka? Šmokljani dobe stručnu pomoć! Svakom od ta dva jadnika namijenjen je jedan "instruktor" zavođenja, nekakav neodoljivi frajer koji im cijelu Božju večer govori u slušalicu šta da kažu i kako da se ponašaju da bi oborili curu s nogu. Žalosno ali istinito. Ipak, u cjelokupnoj idiotskoj koncepciji ovog programa ima nešto dobro. "Instruktori" su najčešće tako ružni i bezvezni da ih ni jedna žena ne bi pogledala, ali ti su frajeri TOLIKO samouvjereni da su najljepša stvorenja na svijetu da ih i drugi smatraju zgodnima i šarmantnima (meni osobno su puno slađi ovi jadnici koji panično žele curu nego ti "komadi"). Bilo kako bilo, htjela sam reći da je sve stvar u stavu. Ako se postavite kao da ste božanstveno biće sišlo s nebesa, svi će vas takvima gledati (a možda ćete navući antipatiju pokojeg promatrača). Nije bitno je li neka osoba lijepa ili nije. Nije bitno je li netko visok, zgodan i uočljiv, bitno je kako se ta osoba postavi. Naravno da će nas prvo privući neke karakteristike kod suprotnog spola (nemojmo se zavaravati da nam pogled na padne na nekog visokog i naočitog dečka) ali ono što vrijedi kod osobe je mozak, a ne stražnjica. Na koncu konca, biste li radije bili sa komadom koji ne zna sklopiti dvije složene rečenice ili s nekim tko u sebi krije nešto iznad fizičkog izgleda? A zamislite da nađete oboje? Zgodnog frajera koji je uz to karizmatičan i pametan? SF ili stvarnost? Nada posljednja umire... |
- 14:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #
07.05.2005., subota
Sreća, prijateljstvo & co
|
"Probudi se! Kad bi znao da si smrtno bolestan- kad bi ti ostalo samo malo vremena za život- zar bi propustio i to malo?! Pa, kažem ti čovječe- ti jesi smrtno bolestan. Ta se bolest naziva rođenje. Ostalo ti je još samo nekoliko godina života. Svima nama ostalo je samo nekoliko godina života. Dakle, budi sretan sada, bez nekog razloga, ili nikada nećeš biti sretan" Ovu sam misao našla u jednoj predivnoj knjizi i shvatila da mi ljudi nikada nismo zadovoljni onim što imamo. Želimo biti bolji, važniji i pametniji od onoga što jesmo i onda se u svim svojim ambicijama i planovima jednostavno izgubimo. Zaboravimo ono najbitnije u životu- sreću. A ona se ne krije u osvajanju Himalaje ili otkrivanju lijeka protiv AIDS-a, sreća se krije u malim stvarima. Možda je glupo da pišem o tome jer imam premalo godina da bih solila pamet o takvim stvarima, ali katkad se jednostvano pitam jesmo li ja i ljudi oko mene stvarno sretni i zadovoljni. Večeras idem sa svojim prijateljicama "proslaviti" naše pomirenje. Posljednjih mjesec dana nisam puno razgovarala s najboljom prijateljicom i to mi se činilo kao normalan slijed dođaja, a zapravo tek sada kad smo se ponovo odlučile družiti shvatila sam koliko mi je falila. Svaki čovjek kojeg izgubimo odnese sa sobom dio nas. Katkad mi se čini da je moj odnos s T*** bio bolji dok smo još bile u osnovnoj, kada nismo poznavale osobe koje su danas razlog naših "svađa" ( nije da se deremo ili vrijeđamo jedna drugu, jednostavno prestanemo pričati). Jučer sam zaključila da nikada nisam bolje poznavala T** nego sada. Prijatelja prepoznaješ u nevolji, a ne kada cvjetaju ruže... I eto, s ponosom zaključujem da smo nas dvije sve prebrodile i da ni jedan dečko neće moći stati između nas (premda pokušavaju:)). Također moram napisati i nešto za Marinu, koja će ovo sigurno pročitati: ta cura je najveća živuća koncentracija dobrote koja može stati u metar i žilet ( a to je približno njena visina). Ona ni u jednom trenutku ove godine, otkad se više družimo, nije bila stranac. Znam da ću u nju moći imati povjerenja ad litteram do groba, a i ona će u meni uvijek naći oslonac. Zaključak? Imam tri najbolje prijateljice na svijetu i bližoj okolici, slobodno budite ljubomorni. I još kada dodam svoje predobre roditelje i, hm, svog prijatelja *, mogu reći da sam osoba kojoj se u životu smiješi sreća. :) |
- 12:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #
01.05.2005., nedjelja
Meet my friend T*****
|
U mom gradu živi jedna djevojka. Cura koja vikendom spava do 14 sati, cura koja komplicira oko svake pojedine sitnice, i da, cura koja je nekim slučajem jedna od mojih najboljih prijateljica... Danas sam htjela pisati o prijateljstvu općenito- o tome kako je to katkad najteži a katkad najljepši osjećaj na svijetu, ali danas je T***** napravila nešto zbog čega sam vrlo vrlo vrlo ponosna na nju pa joj imam potrebu psvetiti post. Kao što sam prije navela, ona je jedna od najtežih osoba na svijetu. Kladim se da je Luju 14. trebalo manje vremena da se sredi nego njoj. Još jedna "grozna" osobina: ta djevojka se vječno pita "šta bi bilo kad bi bilo" i sve mora kalkulirati unaprijed jer "možda ispadnem napadna, možda budem dosadna, možda možda možda...". Definitivno osoba koja i najstrpljivije može dovesti do živčanog sloma. Ona i najljepšu stvar može pretvoriti u nešto divno optimistično: "100 % mu se ne sviđam" (sekundu nakon što ju je zvao na cugu), "grozno izgledam" (nakon dva sata šminkanja), itd itd itd. Ona će vam najoštrije govoriti o patetici, a onda će se u kinu rasplakati na umjetnički španjolski film kao kišna godina. Ona će reći kako obožava Blue, a minutu kasnije će ih sprdati i crkavati od smijeha na njihove besmislene tekstove. Kada sam joj rekla da pišem postić o njoj rekla mi je da ne nabacim neku izlizanu rečenicu tipa:ona je stvarno draga osoba i privržena prijateljica, i evo, neću to napisati! Zadovoljna?! Ali moram tekst zaključiti nekom patetičnom izjavom. Možda da se klonite T***** jer ćete konstantno imati grčeve od smijeha i jer ćete se naviknuti na to da su svi ljudi oko vas zgodni i pametni kao ona? Znate, lijepo je probuditi se ujutro i znati da imate takvu osobu kao prijateljicu. Lijepo je općenito znati da negdje na svijetu postoje ljudi kao ona... :) P.S. M**, ako ovo čitaš, sljedeći post je tvoj! |
- 22:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
"Conquer yourself rather than the world" Descartes *volim*: S&V (roditelji) frendice starke izlaske muziku dobre knjige filmove *slušam*: radiohead the white stripes oasis moby the libertines interpol franz ferdinand the hives r.e.m the vines kasabian beck *la creme de la creme*: soulwax |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||