Marketing
Me, myself & The Von Bondies
Već nekoliko dana imam nekakav virus na kompu i toliko mi vremena treba da se spojim na net da mi prođe entuzijazam za pisanje postova. Ionako nemam neku temu u glavi, ne priča mi se o ničemu posebno, nema toga što na blogovima nije bilo analizirano za 360 stupnjeva. Vidim da je moja prethodna tema o alkoholu razljutila neke koje se ne slažu sa mnom, ali možete zamisliti kako bi izgledao svijet da smo svi isti? Kada smo o tome razgovarale na srz-u sve smo se složile da bi bilo grozno.
Gubeći ovako još jednu prekrasnu sunčanu subotu za kompom dolazi mi pomisao da pahnem Poshici temu o TV programu, ali odupirem se. U pozadini čujem Eda Maajku koji me svojom prestaršnom glazbom baca u laganu hibernaciju. Joooooj, moram isključiti telku ili ću se srušiti sa stolice. Možda bi bilo mudrije da uključim liniju, oliti da slušam nešto po SVOM izboru. Von Bondies su kudikamo milozvučniji od našeg kvaziglazbenika.
...
Udaljit ću se neko vrijeme od ekrana jer imam neutaživu potrebu za skakanjem po sobi. (Da, da, to je učinak predobrog benda i dosade).
...
Vratih se. Hmmm, moji postovi su sve gluplji i gluplji, a ovaj je vrhunac. Iskreno ću priznati da NEMAM pojma o čemu filozofirati jer nisam ni ljuta ni nešto posebno sretna niti mi je zanimljivo niti mi je dosadno. I zamislite onda da potratite cijelu svoju mladost a da se osjećate upravo tako- ni na nebu ni na zemlji. Nisam neka paranoična osoba i ne volim tako dramatično gledati, ali zamislite da stalno imate osjećaj da nešto propuštate? Mene taj osjećaj obuzme svaki put kada vidim reklamu za Zagreb Groove Festival. Ok, ovo sada je glupost, ali voljela bih se malo maknuti iz ove Dosade (sinonim za Rovinj). Na koncertu R.E.M- a je bilo predobro i voljela bih ponoviti to iskustvo, i to ŠTO PRIJE! Do tada ću morati prihvatiti Roxy kao najinteresantnije mjesto za izlazak. Ako ništa drugo, bar ne odzvanja Ceca, Severina ili neki treći užas. Nisam luda niti za metal glazbom koju tamo nerijetko čujem, ali kada nema ničeg boljeg...
Eto, baš je u tome problem. Kada nam se ne nude nikakve stvari koje nam pašu uzimamo onu neku alternativu koja nam možda i nije najmilija, ali nemamo izbora. Dobro, neću se više buniti, vrijeme je da počnem pisati o pozitivnim stvarima. Sa veeeelikim osmijehom na licu :)
Primjerice, kako je LIJEPO sve oko mene! I da se bunim jer se dosađujem a ne jer imam opravdanog razloga za bunt. Na koncu konca, ljudi u Africi umiru od gladi (mrzim ovu rečenicu jer se ona prihvaća kao nešto činjenično i kao da je to normalna ravnoteža koja vlada u svijetu- oni nemaju koricu kruha, a mi kukamo jer je u Rovinju dosadno).
Raspoloženje mi varira kako se vrti CD. Kada slušam neki veseli pjesmuljak i ja sam vesela, a kada dođe nešto zahtjevnije ili patetično i ja padam u depresiju. Ili počnem misliti o ljubavi, odnosima, Africi, Pakistanu i nizu "težih" tema.
Ako je život cd, neka bar bude nešto intenzivno, osjećajno, zaglušujuće i komplicirano. Neka život bude cd Von Bondiesa !
...
Za danas sam pretjerala sa sranjima, da netko ne zaključi da se drogiram, napuštam tipkovnicu za uzvišeniji cilj- idem skakati po sobi.
Post je objavljen 21.05.2005. u 14:03 sati.