"Probudi se! Kad bi znao da si smrtno bolestan- kad bi ti ostalo samo malo vremena za život- zar bi propustio i to malo?! Pa, kažem ti čovječe- ti jesi smrtno bolestan. Ta se bolest naziva rođenje. Ostalo ti je još samo nekoliko godina života. Svima nama ostalo je samo nekoliko godina života. Dakle, budi sretan sada, bez nekog razloga, ili nikada nećeš biti sretan"
Ovu sam misao našla u jednoj predivnoj knjizi i shvatila da mi ljudi nikada nismo zadovoljni onim što imamo. Želimo biti bolji, važniji i pametniji od onoga što jesmo i onda se u svim svojim ambicijama i planovima jednostavno izgubimo. Zaboravimo ono najbitnije u životu- sreću. A ona se ne krije u osvajanju Himalaje ili otkrivanju lijeka protiv AIDS-a, sreća se krije u malim stvarima. Možda je glupo da pišem o tome jer imam premalo godina da bih solila pamet o takvim stvarima, ali katkad se jednostvano pitam jesmo li ja i ljudi oko mene stvarno sretni i zadovoljni.
Večeras idem sa svojim prijateljicama "proslaviti" naše pomirenje. Posljednjih mjesec dana nisam puno razgovarala s najboljom prijateljicom i to mi se činilo kao normalan slijed dođaja, a zapravo tek sada kad smo se ponovo odlučile družiti shvatila sam koliko mi je falila. Svaki čovjek kojeg izgubimo odnese sa sobom dio nas. Katkad mi se čini da je moj odnos s T*** bio bolji dok smo još bile u osnovnoj, kada nismo poznavale osobe koje su danas razlog naših "svađa" ( nije da se deremo ili vrijeđamo jedna drugu, jednostavno prestanemo pričati). Jučer sam zaključila da nikada nisam bolje poznavala T** nego sada. Prijatelja prepoznaješ u nevolji, a ne kada cvjetaju ruže... I eto, s ponosom zaključujem da smo nas dvije sve prebrodile i da ni jedan dečko neće moći stati između nas (premda pokušavaju:)). Također moram napisati i nešto za Marinu, koja će ovo sigurno pročitati: ta cura je najveća živuća koncentracija dobrote koja može stati u metar i žilet ( a to je približno njena visina). Ona ni u jednom trenutku ove godine, otkad se više družimo, nije bila stranac. Znam da ću u nju moći imati povjerenja ad litteram do groba, a i ona će u meni uvijek naći oslonac. Zaključak? Imam tri najbolje prijateljice na svijetu i bližoj okolici, slobodno budite ljubomorni. I još kada dodam svoje predobre roditelje i, hm, svog prijatelja *, mogu reći da sam osoba kojoj se u životu smiješi sreća. :)
|