Ratnik svjetlosti
25.07.2005., ponedjeljak
"VIRTUALNI" PRIJATELJI
|
Veliko hvala "virtualnim" prijateljima; na rijecima podrske, brige, molitve i pozitivne vibre... Zbog srece koju osijecam, stvorene Vama koje sam upoznao i nazvao prijateljima, i sa sobom ponio znamen koji me oznacio za uvijek, moj je put laksi i bogatiji... S nekima sam proveo mnogo, a s nekima vrlo malo vremena. Bez obzira na vrijeme, cinjenica je da sada nikoga ne vidim, a neke i vrlo malo puta cujem. Ali to nije bitno! Ono sto je bitno, je to sto ih osijecam, i znam da su oduvijek bili i da ce zauvijek biti moji andjeli. Ali sada je sreca veca! Sada imam i prijatelje koje nikada nisam vidio niti cuo, pa cak niti znao da postoje. Neki od njih mozda niti ne znaju da ja postojim, ali znaju da postoji netko ciji zivot usko doticem. Kako bilo da bilo, ja sam sada bogatiji. Sada imam prijatelje koji se nazivaju "virtualni" prijatelji! Pozdravljam ih i volim! |
24.07.2005., nedjelja
AVANTURA SE NASTAVLJA
|
Konacno je zavrsena jednogodisnja avantura po Dominikani, ali naravno, ne bez komplikacija. Kako bi i zivotinje mogle putovati s nama avionom,potrebno je bilo platiti 4 USDkg, pa su se carinici- Dominikanci jednoglasno slozili da mala macka (koja je vidljiva samo zbog dlake), maltezer (inace tezak k'o prdac) i boxerica (beba od 8 mj.), zajedno teze 150 kg. Nakon sto mi je trebalo dosta da dodem k sebi, spustili su im tonazu na 90 kg, pa sam im ljut rekao da cu platiti ali da ih podsjecam da su lopovi i da ja nemam dinosauruse vec tri male zivotinje koje, provjereno,zajedno s gajbama teze niti 40 kg. Kako sam ih pocastio s "lopovima", rekli su mi da jedem govna i da sada moje zivotinje ne mogu putovati nikuda! Nije sala! Ozbiljno! Vrhovni direktor karga Aeropostala rekao mi je hladno da jedem govna. I to je ponovio par puta. Palo mi je napamet u par navrata da ga ubijem i bacim u more, ali kontam; moram familiju, zivotinje a i sebe maknuti odavdje. Zena i klinci su otisli, a ja sam ostao s mojim dinosaurusima da i njima nekako rijesim put. Putovanje je sredeno (advokati, murija, uprava aerodroma..), ali je nanovo odgodeno radi uragana! Po drugi put u godini gledam uragan na par kilometara. Srasno! Ok, konacno i ostatak familije stigao na Curasao. Sredili si gajbu, namjestili je, jos fali stavka job! Niti to nece biti neki nerjesivi problem, ali moram priznati da nam je pun ku...(kofer) primitivnih debila i majmuna. Sve kontamo da bi i povratak u Hr. bilo kao jedno od rijesenja. Ali zatim si postavimo pitanje; a sta cemo pak tamo??? Odluka je da za sada ostajemo. Iskulirati cemo pa onda odluciti dalje. Postoji jos jedna stvar koju bih volio izrealizirati. U Dominikani sam ostavio par divnih prijatelja (Makedonca, Srbina, pa za nevjerovati cak i Dominikanca), koje bih volio povuci ovdje u Curasao kako bi na dalje zajedno slogali neki job, ali za to prvo moram srediti nama dokumente i nakon toga poloziti garanciju za njih posto je njima potrebna viza za Curasao. Ne znam kako ce se prica nastaviti, ali samo znam da zelim uspijeti i nastaviti avanturu pa gdje god me ona povede! O smakicima svijeta nastavljam jednom drugom zgodom kad mi stigne kompjuter. Ovako iz internet centra gdje me vlasnik Jamaikanac (napusen k'o zvijer), s majicom Bob Marley, iz mraka, onako crn, ruzno gleda i nije mi neka inspiracija ;))) Falite mi blogeri kao i vasi blogovi, gdje god bili. Nastavite pisati, jer i vasi zivoti su avantura, a upravo avanture su ono sto zivot cini zanimljivim. I ne bojte se katastrofa. Niti poplave, niti pozari, niti komete niti crne rupe, niti Dominikanci ne mogu nam nista. Vjecni smo! |
13.07.2005., srijeda
CRNE RUPE
|
Jessss!!!! Prije nego nastavim s plasenjem mojih dragih citatelja (posto kontam da su se smrzli od straha:)) ), pisuci o nadolazecim katastrofama, samo da kazem da se i posljednja nerijesena stavka na mom putu prema Curasau konacno rijesila. Prodao se auto! Sutra se kupuju avionske karte, samo ne znam za kada, posto je preaviso za kraj tjedna ni manje ni vise- uragan!!! Eto vidte, ja pricam o strahu zbog nekog skupljanja ili sirenja svemira, a meni pred nosom svako toliko projezdi neki uragan, i samo sto nas ne pomete i zavrsi pricu s nama... He- he, ali nedamo se mi! Pazite dalje! Dakle rijesili smo pitanje svemira kao cijeline koje ima more prorijedene materije koja sva pojacava entropiju i siri se prema toplinskoj smrti, ili koja gubi entropiju i sazima se prema kozmickom jajetu. Kako bilo da bilo, zivi necemo biti, pa nije ni bitno. Ono sto bi nam puno prije moglo zaprijetiti, su crne rupe. Sto su i kako uopce nastaju crne rupe? Crne rupe su u biti zvijezde u kolapsu. Posto Sunce nije nista drugo nego zvijezda, krenimo od njega. (mada Sunce i nije pravi primjer, posto ga s obzirom na velicinu ceka drugi kraj. Ali to je druga prica.) Sunce ima masu 330 000 puta vecu od Zemlje, sto znaci da je njeno gravitacijsko polje 330 000 puta vece. Atomi u sredistu Sunca, pod utjecajem tako ogromne sile, zarobljene pod golemom tezinom gornjih slojeva, skrsili su se i razbili u protone koji se sudaraju velikom snagom, i pod utjecajem gravitacijske sile, energiju pretvaraju u toplinu. Zbog toga u sredistu Sunca pirka temperatura od oko 15 miliuna stupnjeva. U nastavku, kako se protoni ponekad ne odbijaju, nego se spajaju, stvara se “nuklearna reakcija” (atomi helija), sto Sunce pretvara u loptu uzarenog plina, odrazavajuci ga tako dugo vremena. Velicina Sunca ovisi o stalnoj proizvodnji topline u njegovom sredistu, koja opet ovisi o kontinuiranoj seriji nuklearnih reakcija sto proizvodi tu toplinu, a to dalje ovisi o stalnoj dobavi vodika sto je gorivo za te reakcije. Ali, vodika ima samo u odredenoj kolicini!!! A onda kad se vodik smanji, smanjiti ce se i broj nuklearnih reakcija a tako i energija. Nece biti dovoljno topline koja bi odrzavala zvijezdu (Sunce) rastegnutom, pa ce se poceti sazimati, sto ce imati vazne gravitacijske posljedice. Ne treba zaboraviti da postoje zvijezde mase i do 10 miliuna puta vece od mase Zemlje, pa zaboli glava kad se pomisli koliko vecu gravitacijsku silu imaju, a ona je bitna iz razloga sto upravo zbog intazeziteta gravitacijskog polja ovisi do kuda ce se zvijezda sazimati. Ako je tijelo masivno to sazimanje nema granica i njegov ce se volumen svesti na nulu, a gravitacijska sila ce se strahovito povecati. Pazite ovo! Npr. neka zvijezda mase 10 miliona puta vece od mase Zemlje, uleti u kolaps (sto znaci sve ono vec navedeno) i pod ogromnom gravitacijskom silom, urusi se sama u sebe, ali pritom NE GUBI MASU, vec samo volumen, koji se svede na nulu i tako nastane crna rupa. Ono sto je vazno je da se crne rupe stvaraju, ali ne nestaju, sve sto im se priblizi upada u nju, dajuci im jos vecu masu. Ako svake godine ima vise crnih rupa, i ako su one sve vece, i naravno, stane li se svemir sazimati katastrofa crnih rupa dobija dodatnu snagu. Crne rupe koje su nastale u razdoblju sirenja bilo gdje u svemiru , sada ce se priblizavajuci jedna drugoj stapati u jedinstvenu crnu rupu s masom cijelog svemira i radiusem od 300 miliardi svijetlosnih godina. I zato, nadete li se ikada u kakvoj rupi ne bedirajte, izaci cete! Booojte se samo ako naidete na crnu rupu, jer s nje da bi ste pobjegli morali bi ste putovati brzinom vecom od svijetlosti, jer crne rupe zato se i nazivaju crne, posto s njih ni svijetlost ne moze pobjeci! :)))   |
11.07.2005., ponedjeljak
KOZMICKO JAJE
|
Da bih uopce mogao objasniti sto je to povratak u “kozmicko jaje”, i mogucnost globalne katastrofe, ukratko cu objasniti kako uopce znamo da se svemir siri. Vidljiva svijetlost iz svemira dopire do nas od bilo koga vruceg objekta, bio to golem grozd galaksija ili krijes, sastavljena je od razlicitih valnih duzina, od najkrace pa do najduze. Valne duzine na nase oko dijeluju kao boje. Najkracu valnu duzinu dozivljavamo kao ljubicastu, a kako postaju duze, vidimo plavu, zelenu, zutu, narandjastu i crvenu, sto se jos naziva i spektar. (Duga nakon kise prirodni je spektar). Dokazano je da sve valne duzine svijetlosti koje emitira neka zvijezda, udaljujuci se od nas, jesu duze nego sto bi ih emitirao nepomican objekt. Posto sve galaksije pokazuju crveni pomak, znaci da se sva materija konstantno udaljuje od nas, i to velikom brzinom. Svi su vjerojatno culi za “veliki prasak” ili “Big Beng”, sto je u biti pocetna faza ovog sirenja. Kazu astronomi da se veliki prasak desio prije 15 miliardi godina. Entropija tog kozmickog jaja bila je vrlo niska, i od trenutka eksplozije ta entropija stalno raste. 1965. god. dokazano je da iz svakog dijela svemira, jednoliko pristize slabo zracenje radio valova. Cini se da je ta radiovalna pozadina radiacija velikog praska koji stize do nas kroz 15 miliardi svijetlosnih godina prostora... U cijeloj ovoj prici bitna je jos jedna stavka, a radi se o gravitaciji! Dakle, gravitacija nije samo proizvod pojedinih tijela, vec zajednickog dijelovanja cijele mase u svemiru. Evo primjer! Ako bi promatrali bacenu loptu koja se giba na gore s povrsine Zemlje, primjetili bi kako bi njeno penjanje postalo sve slabije, sve dok se ne bi svelo na nulu i zatim vratilo nazad, i sve zbog dijelovanja gravitacijske sile Zemlje. Medutim, neki predmet moze biti bacen prema nagore takvom brzinom, da ga niti gravitacijska sila ne bi sprijecila da napusti planet. Minimalna brzina pri kojoj se to desava je “brzina iscesnuca”, a za Zemlju ona iznosi 11,23 kms. Moze se predpostaviti da i svemir ima tu brzinu koja je potrebna da bi se tijelo oslobodilo dijelovanja gravitacije. Medutim, i galaksije se privlace gravitacijom, ali snaga pradavne eksplozije velikog praska odmice ih suprostavljajuci se sili gravitacije. To znaci da mozemo racunati kako ce gravitacijska sila malo- pomalo usporiti sirenje i mozda ga zaustaviti. Kad se to dogodi, galakticki grozdovi ce se poceti priblizavati jedan drugom privuceni snagom vlastitog gravitacijskog dijelovanja sve do pocetnog kozmickog jaja, da bi zatim nanovo eksplodiralo u velikom prasku. Kako bi to dokazali moramo se malo pozabaviti fizikom. Brzina isceznuca ovisi o medusobnom gravitacijskom privlacenju galaksija, a ono ovisi o masi pojedinih galaksija i njihovoj udaljenosti. Na dalje, sto je veca prosjecna gustoca materije (galaksija, sitnih rastrkanih zvijezda, prasine, plinova,...), to je veca brzina isceznuca, sto znaci i veca vjerojatnost teorije ponovnog sazimanja svemira. Sada dosta fizike! In poce parole; krene li se svemir sazimati biti ce nam zabavno, jer ce se sva materija sto ce do tada postojati doseci temperaturu mnogo biliuna stupnjeva. Trebamo li se bojati takve buducnosti? Pa ako netko misli prezivjeti jos kojih biliun godina prije nego postane “kozmicko jaje”, onda neka se boji, nema mu spasa! ;)))   |
10.07.2005., nedjelja
POVECANJE ENTROPIJE- TOPLINSKA SMRT SVEMIRA
|
Razni zakoni odrzanja su zapravo osnovna pravila igre koju igraju sve cestice i dijelovi svemira; koliko znamo , svi su ti zakoni opci i vjecni. Ne bih znao objasniti metode kojom su fizicari razjasnili koje kakve zakone, medutim, kazu kako energija koju svemir danas sadrzi uvijek ce biti tu u tocno istoj kolicini kao i sada , i uvijek je postojala u tocno odredenoj kolicini kao i sada. Pokretacka snaga svih promjene je, ocito energija, tako da je energija na neki nacin, najvaznije svojstvo koje svemir posjeduje. Sada bih volio ukratko objasniti sto bi se po teoriji nekih fizicara moglo desiti svemiru! Kako znamo da energija pokrece sve promjene u svemiru sudjelujuci i sama u tim promjenama, znamo i da tok energije (koji ima tendenciju izjednacavanja raspodjele), pretvara nejednoliku raspodjelu u jednoliku. Taj zakon vrijedi za sve promjene u cijelom svemiru, i sto je jako vazno, desava se spontano. Uzmimo ovaj jednostavan primjer: Predpostavimo da imamo dvije posude iste velicine, povezane pri dnu ravnom cijevi koja je zatvorena da izmedu posuda ne postoji nikakva stvarna veza. U jednoj je sasvim malo vode, dok je druga puna. Otvorimo li cijev koja povezuje dvije posude, istog ce trena voda poteci s mjesta gdje je visa potencijalna energija,prema mjestu gdje je ta energija niza. Da bi se voda dovukla na visu razinu, nasuprot sili tezi, potrebna je energija, pa stoga, voda u punoj posudi ima visu razinu energije s obzirom na gravitacijsko polje, nego voda u polupraznoj posudi. Sve je to spontan i neizbjezan dogadaj. Lako je primjetiti brzinu kojom voda tece iz pune u praznu posudu. Brzina je u pocetku velika, jer je potencijalna energija vode u punoj posudi, puno veca od potencijalne energije vode u polupraznoj posudi. Nadalje je svima jasno sta se desava. Razlika izmedu potencijalne energije dviju posuda postepeno se smanjuje, sve dok se potpuno ne smiri, tj. ujednaci! Teoriju mozemo dokazati i drugim primjerom, koji obuhvaca toplinu umjesto vode. Dakle, ako spojimo dva tijela, od kojih je jedno toplo a drugo hladno, bez utjecaja iz vanjskog sustava, doci cemo do zakljucka da ce oba tijela promjeniti temperaturu na nacin da ce im se objema temperature izjednaciti. Kako se temperature priblizavaju jedna drugoj, brzina prijelaza topline se smanjuje, a isto tako i kolicina obavljenog rada. Kad postignu istu temperaturu , nema vise niti prijelaza topline niti ikakvog rada. Zakon o odrzanju energije ponekad se naziva i “prvim zakonom termodinamike”, a spontana promjena od nejednolikog prema jednolikom rasporedu energije naziva se “drugi zakon termodinamike”. Na koncu, entropija je velicina koja se temelji na omjeru izmedu ukupne topline i temperature nekog odredenog tijela vazno za proces izjednacavanja. Sto je entropija niza raspodjela energije je nejednolikija. Drugim rijecima; bez obzira sto ce energija zauvijek postojati u svemiru, ali nece zauvijek biti u stanju vrsiti promjenu, pokret, rad,...zivot! Jednog dana entropija svemira doseci ce svoj maksimum i sva ce se energija izjednaciti. Prema tome, kod maksimalne entropije svi oblici energije koji se mogu pretvoriti u toplinu, dakle, elektricitet, kemijska energija, energija zracenja,... biti ce pretvoreni u toplinu. Znaci, svi djelovi svemira imati ce istu temperaturu, sto se jos naziva i “toplinskom smrti svemira”!!! I zato boooojmo se jako, jer ovakav kraj nas zasigurno ceka za nista manje od mnogo tisuca miliardi godina. Eto, da jos kazem kako mi je zena danas macetom ubila najvecu Tarantulu na Svijetu. I to u kuhinji. Bez obzira sto je u biti jedno prekrasno stvorenje, ali je tako velika i dlakava da sam se smrznuo kad sam ju vidio. Hvala Bogu da mi je zena ninja! :)))   |
08.07.2005., petak
Objasnjenje...
|
Citajuci komentare vidim da mislite da cu pricati o tome kako nam se blizi kraj, kako nam nema spasa, jadni mi, frcati ce komete, pomlatiti ce nas nesto kao dinosauruse, zatopliti ce pa cemo svi biti crni, ovo- ono! Neeeee... ne pada mi napamet! Pa ja sam pozitivac!!! Ha – ha , kaze PIANIST da bi se u tom slucaju bolje proveo nego ja na zadnjem partyu. Pa jasno da bi! Ne bi mi nitko valjda sudnji dan provaljivao u auto, ne bih isao na lonce- padele glazbu, nego bih sam napravio party! :))) Jasno da u pozadini stoji saznanje da je ovaj zivot samo jedna divna avantura, i da nakon nje slijedi jos i bolja. Ako ne na ovoj, onda na nekoj drugoj planeti, ne u ovom, onda u nekom drugom obliku. Bog ne moze zbrisati sam sebe. Taman da mi opet sve zapocne radanjem kao neki jednostanicni punoglavac ili indijanac, znam da nema beda i da ce zasigurno biti jako zabavno! Ali dobro, mogucnost pristizanja katastrofa nije pretpostavka, vec realnost. Samo sto je pitanje vremena. Objasniti cu. U prvom redu, cijeli svemir mogao bi toliko promjeniti svoje karakteristike da bi postao nenastanjiv. Kad bi svemir postao poguban i kad nigdje u njemu ne bi mogao postojati zivot, tada ni covjecanstvo ne bi moglo postojati. Horor!. Jasno, nije potrebno da cijeli svemir ode u tilt. Moglo bi se desiti nesto i Suncu, pa da u tilt odemo mi koji ovisimo o njemu. Kada bi Sunce i dalje grijalo kao do sada, i bilo tu gdje je, moglo bi Zemlju zdrmati neka druga globalna katastrofa. E, pa kad bi Zemlja i ostala mila, draga i mirna kao do sada, nesto bi moglo stresti kompletnu civilizaciju a da ne pogodi neke druge oblike zivota. U tom bi slucaju evolucija napredovala, ali bez nas. Kad bi stavili kao mogucnost da ljudski rod i dalje postoji, moglo bi se desiti da nesto prekine tehnoloski napredak, sto znaci osudujuci ljudski rod na primitivni i tezak zivot. Sve ovo djeluje dosta depresivno, ali kako kaze Isaak Asimov. “Lako moguce da ne postoji katastrofa koja se ne bi mogla izbjeci. A mogucnosti da izbjegnemo neku katastrofu sigurno postaju vece ako im pogledamo hrabro u lice i procijenimo njihove pogubnosti”. Evo, gledam to ovako. Da bih sprijecio spaljivanje zivaca zbog boravka na ovom otoku srece (to mu je drugi naziv, posto su svi stanovnici konstantno napaljeni ,pijani i napuseni), prodajem auto koji je jedina jos nerijesena stavka prije odlaska. Posto ga prodajem vec mjesec dana i nikako da ga prodam, pa cak ni za upola cijene, ovo mi se cini dobra prilika da i na blog dam oglas. Dakle, prodajem Mitsubishi Montero Sport za 15000 USD, i bez obzira sto bi s raznim carinama, porezima i prirezima za uvoz bilo gdje to nekog kostalo 30000 USD, i normalno da toliko ne vrijedi, neka se javi na ovaj blog!  |
06.07.2005., srijeda
MALO SVEMIRA
|
Sve gledam ovaj svoj blog i sve mi vise lici nekom dnevniku bez pocetka i kraja. Posto mi nije bio plan pisati dnevnik, ne bih vise pisao sta mi se desava u zivotu vec sta mi se desava u glavi... Istrazivajuci blogove naisao sam na par zanimljivih postova meni dragog ddadda koji izmedu ostalih zanimljivih tema, govori i o svemiru, snovima, teorijama, itd. Dakle, tema; svemir! Za pocetak ne bih se previse posvecivao svemiru u cijelosti, jer sama velicina istog, daje nam mogucnost obradivanja bezbroj tema. Osvrnuo bih se na dijela Isaaka Asimova i "Primicanju katastrofa". Astronomija je jedina znanost koja me oduvijek fascinirala, i u doba kada sam bio maleni (i mislio da je, inace crno nebo netko izbusio iglom, pa se vidi bijela tj. svijetleca pozadina u obliku zvijezda, kao ono; veca rupa- veca zvijezda), i kasnije, tj. danas kada sam valjda malo pametniji. Zasto to zanimanje za svemir nisam isfurao do kraja nekim studijem, mogao bih nabrajati stotinu razloga. Onaj koji je najistinitiji, vjerojatno je onaj kada kazem da sam bio blesav, pa sam se u zivotu hvatao svacega a ne onoga sto me toliko fascinira. Dugo godina u ruke nije mi padala nikakva knjiga. Na pocetku slucajno, pa onda namjerno i u zelji da se maknem od "glupe tocke", odlucio sam si nabaviti literaturu (knjige, atlase,...), koja mi je pomogla u svladavanju potpunog neznanja o toj velikoj znanosti. S obzirom na danasnje znanje o astronomiji, ne bih mogao zatraziti posao sveucilisnog profesora, jer sam s vremenom skuzio da sto vise znam, sve vise kuzim da u biti (s obzirom na sveukupno i jos neistrazeno znanje), nista ne znam! Ali dobro, ako me ne pomete jedan od devet najavljenih uragana, nadam se da cu nauciti jos puno toga :)) Ono sto bih volio sada pisati je, kolika je mogucnost da nas zadesi nesto u smislu smaka Svijeta, kataklizme, armagedona, generalnog sranja i sl. Ako ljudsku proslost promatramo kao kakvu tragicnu dramu, tada bi konacna smrt covjecanstva bila katastrofa i u prvobitnom i u danasnjem smislu. No, sto bi to moglo prouzrociti kraj povjesti ljudskog roda?  |
04.07.2005., ponedjeljak
Party!
|
Volio bih se isfolirati i reci da sam se proveo kao nikad u zivotu. Sto bi i donekle bila istina. Nikad tako lose! Organizatori partya, kako bi ispali profesionalci postavili nekog Dj- a (anonimnog), koji je bio tako drogiran da uopce nije kuzio da pusta jednu te istu stvar, ali u razlicitim verzijama puna tri i pol sata. Toliko je isprovocirao tih par hiljada ljudi, da je bio doslovno protjeran sa consola. Nastavak u kojem je glavnu ulogu imao Tiesto, bio je isto tako ocajan. Nakon dvadesetak minuta savrsene mjuze, kao da ga je netko pogodio pajserom po mozgu. Kontam, ili mu netko popalio cd-e (lako moguce), ili je cvaknuo pokvaren trip, ili mu netko plati da usere party, ili to uopce nije bio on... Ne znam, znam samo da je to bila noc lonci i padela, koja je vise zvucala hrvanju kostura po limenom krovu uz prejako ozvucenje, nego Tiestovom partyu. Da bi stvar bila bolja, vec nakon par sati ponestalo cuge, ostali samo nejestivi sendvici, koji su imali rekordnu cijenu ulaznice! Strasno. Kako bi film bio dugometrazniji, ono strasno se nastavlja! Nakon sto sam se drugi dan probudio s ocajnom glavoboljom (zahvaljujuci limenoglazbasima) skuzio sam da mi je za vrijeme zurke netko pokusao provaliti u auto. Neki "indijanac" busilicom mi izbusio vrata-bravu, ali sve ostalo na busenju. Nije usao! Nisam slikao jer sam zaboravio fotoaparat, ali i da ga nisam zaboravio netko bi mi ga sigurno ukrao, a i da ga ne ukrade ne bi se vidjelo nista, uz lose osvjetljenje jos su svi crni... Nema smisla. |
03.07.2005., nedjelja
ISPOVJED
|
Ispovjedam se ovom Blogu, sto mi ne pada napamet i veceras tapkati po tastaturi- klaviru, jer palim na party! Party! Ali kakav! Deset km. od gradica (sela), u kojem trenutno zivimO, stize Dj TIESTO!!!! Ne stize! Stigao! Naravno, meni i mojoj dragoj ne pada napamet da propustimo takvo nesto. Cesto nam, doduse, ne padne napamet propustiti takvo nesto! :-))))))) I LOVE THIS LIFE!!!!  |
02.07.2005., subota
CURASAO...
|
Prije desetak dana vratio sam se, sa cetverodnevnog posijeta Curasau. Sa tog cudnovatog otoka, velikog 440 km2, sa oko 150 000 stanovnika, i punih 55 razlicitik narodnosti, bescarinske zone :-))), i potpuno nerealnog izgleda. Zovu ga i Europa na Karibima. Otok, dijelom izgleda poput Amsterdama, a dijelom poput nekog italianskog grada. Dva glavna centra (Punda i Otrabanda), razdvaja most, gotovo identican Krckom, s malim pristanistem-brodogradilistem poput Viktor Lenca. (...ili je to samo meni tako izgledalo...), a zatim i jos jednim manjim, pokretnim mostom, koji kad se zatvori ili otvori (ovisno o tocki gledista), pjesaci prelaze malim brodicem. Sredisnji i sjeverni dio otoka, koji je manje naseljen, izgleda poput Texasa! Pjesak, nisko raslinje, kaktusi i do po par metara visoki. Temperatura 2C visa nego u Dominikani, sto znaci ravno paklu! Dobro je to sto je Curasao poznat i po tome sto stalno puse lagan vijetar, tako da je lako izdrzljivo. Posto sam stigao dosta kasno, jer je let kasnio neki 3 sata (krenuo je iz Dominikane, znaci nije iznenadujuce), za prvi dan uspio sam samo pronaci dosta jeftin hotel i otvoreni internet centar. Radno vrijeme gotovo svih javnih objekata, sem nekih kafica, diskoteka i restorana, je do 6h. Sunce izlazi oko 5h ujutro, a zalazi oko 6h. U sedam mrak! Cilj mi je bilo da u sljedeca tri dana skupim sto vise informacija; kako funkcionira sa skolom, sta s dokumentima- vizom, mogucnost zaposljavanja, naci home... Pun klinac stvari za obaviti, ali kontam;”otok je mali da ga ni na karti nema, a vecinom nenaseljen, pa na noge cu sve prijeci”. U tih par dana pribavio sam vise- manje sve potrebne informacije. Viza Hrvatima nije potrebna, vec se prijavi u imigracioni centar i dobija se dozvola na tri ili sest mjeseci. Nakon utvrdivanja mjesta boravka i provjere svjedodzbe skolska uprava odlucuje u koju skolu ce dijeca ici. Posto su klinci zavrsili internacionalnu skolu i to s odlicnim uspijehom, nece biti nikakvih problema. Posao, malo duza stavka, ali nakon razgovora s nekoliko advokata dobio sam i tu informaciju. Zelimo li nastaviti privatni job, potreban nam je socio koji je vec rezidentiran tamo, kao i ispunjavanje koje kakvih uvjeta. Ali nista strasno. Sve izvedivo.Ako ne, posao mogu traziti i u struci. Mjesta za med. tehnicare su uvijek otvorena. Postoji mogucnost zaposljavanja i u nekoj od mnogih industrija koje se nalaze na otoku... Jedini problem je, sto nisam uspio naci adekvatnu kucu. Sto se tice agencija za rentu kuca, ne moram niti razmisljati. Ako nemam stalno radno mjesto ne mogu mi pomoci, osim ako ne zelim platiti 12 mjeseci unaprijed + dva depozita+ jedan mjesec agenciji. Posto je tesko naci kucu ispod 800 USD mjesecno, pa ‘ko zeli neka racuna... Ta mogucnost i nije neki jak- pot! Jedino sto sam mogao napraviti, je da ostavim kontakt i nadam se da ce mi netko pomoci pronaci ono sta mi treba, ili jednostavno zapaliti tamo nanovo i pronaci gajbu. Posto smo family s cetri clana, dva psa i macka, za pocetak idemo samo mi bez zvijeri. Zvijeri ostaju kod prijatelja, koji ih ionako ima punu kucu. Dvije-tri, vise- manje, ne vidim problem. Kad nademo home, posto u hotel ne mogu uci, stici ce nam avionom i pasilice i macka mala. (juuuj sto je mala i cupava) ...dosta tapkanja, za ovo mi je trebalo dva sata. Pasti cu u nesvijest!...    |
...
|
Jos bih se malo folirao fotkama! Inace, fotke su dijela Lazara. Mog frenda, velikog tattoo mastera i bivseg politicara! Ha-ha... Lazo, boooj se! :-)))))))))    |