Ratnik svjetlosti
24.07.2005., nedjelja
AVANTURA SE NASTAVLJA
|
Konacno je zavrsena jednogodisnja avantura po Dominikani, ali naravno, ne bez komplikacija. Kako bi i zivotinje mogle putovati s nama avionom,potrebno je bilo platiti 4 USDkg, pa su se carinici- Dominikanci jednoglasno slozili da mala macka (koja je vidljiva samo zbog dlake), maltezer (inace tezak k'o prdac) i boxerica (beba od 8 mj.), zajedno teze 150 kg. Nakon sto mi je trebalo dosta da dodem k sebi, spustili su im tonazu na 90 kg, pa sam im ljut rekao da cu platiti ali da ih podsjecam da su lopovi i da ja nemam dinosauruse vec tri male zivotinje koje, provjereno,zajedno s gajbama teze niti 40 kg. Kako sam ih pocastio s "lopovima", rekli su mi da jedem govna i da sada moje zivotinje ne mogu putovati nikuda! Nije sala! Ozbiljno! Vrhovni direktor karga Aeropostala rekao mi je hladno da jedem govna. I to je ponovio par puta. Palo mi je napamet u par navrata da ga ubijem i bacim u more, ali kontam; moram familiju, zivotinje a i sebe maknuti odavdje. Zena i klinci su otisli, a ja sam ostao s mojim dinosaurusima da i njima nekako rijesim put. Putovanje je sredeno (advokati, murija, uprava aerodroma..), ali je nanovo odgodeno radi uragana! Po drugi put u godini gledam uragan na par kilometara. Srasno! Ok, konacno i ostatak familije stigao na Curasao. Sredili si gajbu, namjestili je, jos fali stavka job! Niti to nece biti neki nerjesivi problem, ali moram priznati da nam je pun ku...(kofer) primitivnih debila i majmuna. Sve kontamo da bi i povratak u Hr. bilo kao jedno od rijesenja. Ali zatim si postavimo pitanje; a sta cemo pak tamo??? Odluka je da za sada ostajemo. Iskulirati cemo pa onda odluciti dalje. Postoji jos jedna stvar koju bih volio izrealizirati. U Dominikani sam ostavio par divnih prijatelja (Makedonca, Srbina, pa za nevjerovati cak i Dominikanca), koje bih volio povuci ovdje u Curasao kako bi na dalje zajedno slogali neki job, ali za to prvo moram srediti nama dokumente i nakon toga poloziti garanciju za njih posto je njima potrebna viza za Curasao. Ne znam kako ce se prica nastaviti, ali samo znam da zelim uspijeti i nastaviti avanturu pa gdje god me ona povede! O smakicima svijeta nastavljam jednom drugom zgodom kad mi stigne kompjuter. Ovako iz internet centra gdje me vlasnik Jamaikanac (napusen k'o zvijer), s majicom Bob Marley, iz mraka, onako crn, ruzno gleda i nije mi neka inspiracija ;))) Falite mi blogeri kao i vasi blogovi, gdje god bili. Nastavite pisati, jer i vasi zivoti su avantura, a upravo avanture su ono sto zivot cini zanimljivim. I ne bojte se katastrofa. Niti poplave, niti pozari, niti komete niti crne rupe, niti Dominikanci ne mogu nam nista. Vjecni smo! |