Ratnik svjetlosti

30.06.2005., četvrtak

...jos Dominikane...

Gotovo nakon 10 dana tropskih kisa, sunce ponovno spalilo zemlju. Sunce I LOVE YOU!
Sama pomisao da bih morao opet zivjeti u nekoj zemlji gdje postoji: proljece, jesen i
zima, stvara mi sige u mozgu! Budenje i odlazak na posao, a vani "-10C", brdo
zimske robe, mozak bez funkcija dok nakon par sati ne odledi, nervozni pingvini
u redu za topli caj... Ne hvala! Ne mrdam.
Jasno, ne zivi se od dobre klime. A posto je u ovoj zemlji klima, jedna od malobrojnih
pozitivnih stavki, sama pomisao da ubrzo palim nekih 1000 km. istocnije, cini me jaaako
sretnim!
Ono sto je ovdje besprijekorno, upravo je sam otok: mnogobrojni Nacionalni parkovi,
beskrajne plaze (pjescane ili vulkanske), otocici u blizini kao da nisu stvarni, more na sto
metara prozirno, citava flora i fauna; zivotinja koje kakvih oblika, boja, dimenzija...
Bliski susret sa zmijom, imao sam cak u vlastitoj spavacoj sobi. Gmaz odlucio
odmoriti u nogavici mojih hlaca...jako sam se prestrasio, satima nisam mogao k sebi
doci. Inace na otoku nema otrovnih zmija. Ono sto je opasno su Tarantule, kojih malo
po malo ima skoro pa svugdje! Srecom da nisu agresivne.
Ono sto je spektakularno, vode definitivno izlasci i zalasci sunca, s nevjerojatnim
spektarom boja. (Ako uspijem dizem koju sliku!)
Koliko god sam prije nekog vremena mislio kako je ovo raj na Zemlji, sada sam
siguran da sam debelo pogrijesio. Velika lijepota, ali i veliki cirkus!
Znam da im povijest nije bajna. Ugnjetovani od strane Spanjolaca zatim Haitia, stalno
pod vlascu kakvog pastira- mafijasa, koji dopusta ovcama- narodu da radi sto hoce,
a narod glup pa ne radi nista vec samo laze, vara i tako prezivljava...

Opet ja u crno! Pa da, opet u meduvremenu nebo na zemlji. Roknut ce takva kisa
da ne znam, da li da nastavljam blog ili testament! :-))))

- 19:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

29.06.2005., srijeda

Juuuj, sto sam se naljutio. Napisao sam kilometarski post, a kako sam vec rekao da
sam za kompom k'o pile za klavirom, stisnuo sam neki klinac i ode sve u nepovrat.
Ajd' ispocetka. Mos' mislit, ispocetka!
Uglavnom, proveo sam cijelu noc ( do 5 ujutro) citajuci blogove, skacuci s teme na
temu, pokusavajuci sto vise uci u psihu pisaca. Naisao sam stvarno na svakakve...
Jutros pak nadem zanimljivu vijest: 69.737 posijeta na blog! Ne na moj, naravno!
Ovo je stvarno k'o zaraza, ali neka dobra. Ne umire se, raste se.
Ne samo da svoje teme iz zivota nanovo preispitujem ili obradujem, vec me i pisanje
drugih ljudi potice na nova razmisljanja! Jaka stvar!

- 21:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

dobar blog...

Posto mi se ne mozga po tipkovnici, jednoglasno sam se odlucio na citanje blogova.
Ljudi stvarno svasta pisu! Neki su vrijedni kritike, a neki zaista pohvale!

- 05:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.06.2005., utorak

...

Za pisanje svakog posta, potrebno mi je brdo vremena... Naime, kompjuter za mene
do prije nekih godinu dana bio potpuna nepoznanica; zavrsio sam med. skolu u
Rijeci jos prije deset godina, tako da u nastavnom planu i nije bilo informatike.
Mada, u to vrijeme na pameti su mi bile koje kakve druge stvari...
Upoznavsi zenu upoznao sam i kompjuter. Za pocetak- kako se pali!
Prije nekih sest mjeseci, a posto na ovom otoku imam i previse vremena(!), poceo sam
istrazivati muzicke programe, krenuo s mailanjem i nekim kao surfanjem.
Medutim, za tastaturom sam k'o pile za klavirom; tup-tup, pa tup, pa zaboravim
sta sam htio reci! Pa opet! Ali, bas mi se svida! Nisam nikad pisao dnevnik. Iskreno, i
ne bih ni da ovo izgleda kao dnevnik. Vise kao neka zabiljeska misli. Razgovori!
Ne znam tocno kada, ali ima par godina kad sam zapoceo "razgovore".
Sa sobom, naravno!
Kako sam dugi niz godina zivio sam, promjenio dosta gradova, drzava, pa i
kontinenata, puno sam vremena provodio sam i laprdao sam sa sobom.
I stalno kontam- bas sam smjesan, ali svida mi se. Da li tijekom ili nakon meditacije,
dobrog filma, knjige, voznje autoputom u noci; svijetla prolaze kao u kakvoj video igri,
dobar trance, a zatim urlik. Ne rijetko bi zaurlao a da ni svijestan nisam bio!
Zelja mi je bila da taj osjecaj, nazvao bih ga "dodira s Bogom",s nekim i podijelim.
Trenutak duhovnog mira, srece, entuzijazma, kakve mudre ideje ili odluke.
Osjecaj ekstaze, ili ono "lud od srece". Pa ne mogu da ne prokomentiram:
dobro je i sam sa sobom!

"...Ratnik svjetlosti ne strahuje da ce ga proglasiti ludim.
Glasno razgovara sa samim sobom. Netko ga je poucio da se tako komunicira s
andjelima, i on se smjelo upusta u to iskustvo.
Vec na pocetku spoznaje da ce biti tesko. Misli da nema sto reci, da moze jedino
ponavljati besmislice. No, ipak, Ratnik ustraje u svojoj nakani. Citav dan vodi
razgovor sa svojim srcem. Izgovara stvari s kojima se ne slaze, govori
gluposti.
Sve dok, jednog dana, ne primjeti promjenu u svom glasu. I shvati da kroz
njega progovara neka visa mudrost.

Ratnik se moze ciniti ludim, no to je samo privid..."
***Paulo Coelho***

Vrlo bitan faktor evolucije u mom zivotu imaju upravo andjeli. Andjeli poput moje
zene, djece, i bitnih ljudi kao sto je moj Dragi. (Dragiiiiiiiiii!!!...)
E, pa ljudi- "Dragi" je inace moj kum. Koji me je svojom free love oznacio zauvijek.
Ne samo da me upoznao s mojom sadasnjom suprugom, vec mi je poklonio svu
svoju paznju i vrijeme upravo kad mi je ona najvise trebala. Jeste li bili kad u
"onoj" fazi, "mislim da cu eksplodirati"?! Period velikih promjena, a ja nekako nesiguran,
gubim samopouzdanje...
Uz mudre savjete, Dragi me obogati i prvom knjigom trilogije "RAZGOVORI S BOGOM";
Donald Neale Walsch. Knjiga ne samo da je utjecala na moje odluke, vec mi je
dala potvrdu onog sto sam vec znao. Jednostavan dijalog izmedu pisca i Boga.
Da li pisac vodi dijalog s Bogom ili samim sobom? Zar mudre rijeci i ne dolaze od
samoga Boga? Shvatio sam, da sam na dobrom putu. Dijalog se nastavio, a ta
knjiga ne samo da je promjenila moj, vec je promjenila i tisuce drugih zivota...

Dragi, thanks! I Love you!

- 02:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.06.2005., ponedjeljak

ne bas suncan dan...

Vec par dana nebo na metar od zemlje. I nije mi sve jedno. U ovom dijelu svako
toliko proseta neki uragan, napravi zbrku, pomete barake i ljude pa opet mir.
Problem nije samo vrijeme, vec kad je lose vrijeme nestaje struje, pa i vode, jer pumpa
radi na struju. Nema satelitske, kompa...juuj kakva noja.
Ali ljudi, cijela drzava je smijesna. Nista ne funkcionira. Dominikana mora struju placati
spanjolcima. Narod, 80% njih uglavnom pijan, glatko jos davno donese odluku da
nece placati. Drzava iskljuci gradovima rasvjetu, ali ne svu. Mora postojati glavna gradska
rasvjeta i rasvjeta u turistickim mjestima. Narod u "fereteriji" kupi koji metar kabla pa se
prikopca na cestu. Naseljeni dijelovi izgledaju kao paucina, mreza kablova na sve strane.
Ma "Monty Payton". Kartica za satelit pregori svaki tjedan, redovno. Telefon jednom mj.
ali na par dana. Racuni k'o tombula, svaki put razliciti, ne kuzi se 'ko pije, a 'ko placa.
Narod, hvala bogu, nije agresivan ali je jako smjesan. Po cijele dane uglavnom nekog
varaju. Nisu na meti samo "gringosi", vec svi po redu. Svi sve znaju, sto znaci da su jako
opasni.
Npr. cijev koja mi curi u kuci vec 7 mjeseci, "majstori" popravljaju 210 dana. Osjecaj i
nije los. Kao da nam je kuca u Veneziji, gdje god se okrenemo zidovi iz vode.
Skolstvo je jako lose, cak i u internacionalnim skolama, a kamoli u public school.
Ekonomija losa, politika je crni humor. Novi predsjednik kao znak poboljsanja srusio
dolar u godinu dana na pola, sto znaci i dolazak turista.
Mozete li zamisliti grad od 4.5 miliona ljudi, koliko automobila, skoro nitko vozacku,
auti mnogi kao iz "Mad Maxa" iz kojih nabijaju "baciate, marenge i raeggeton", dozvoljeno
voziti s cugom u ruci, valjda je zbog toga popularan automatski mjenjac. Sve u svemu,
promet je sigurniji u lunaparku. A da bi se i taj problem rijesio, predsjednik sagradio prugu
i vlak za prijevoz putnika. Samo sto je pruga duga osam km. :))))
Stala kisa! Zivot mi djeluje sigurniji :))).....

- 19:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #

CANADA-DOMINIKANA

12. avgust. Uselili smo se u našu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbuđen!
Ovdje je tako lijepo! Planine su prekrasne. Jedva čekam
da ih vidim prekrivene snijegom!

14. oktobar. Kanada. To je najljepša zemlja na svijetu! Lišće je
poprimilo sve one divne nijanse žute i narandžaste boje.
Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni! To
su najljepše životinje na svijetu! Ovo mora da je raj.
Volim Kanadu.

11. novembar. Dan sjećanja (kanadski državni praznik). Lov na jelene će
početi uskoro. Ne mogu da zamislim da neko može ubiti
tako divnu životinju. Nadam se da će uskoro snijeg! Tako je divno.

2. decembar. Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno
bijelim pokrivačem. Izgleda kao najljepša razglednica!
Izašli smo napolje, očistili stepenište i prilazni put a onda
se grudali (ja pobjedio!). Kad je prošla ralica morali
smo ponovo očistiti kapiju. Koja divna zemlja! Volim
Kanadu!

12. decembar. Noćas opet snijeg. Opet prošla ralica i zatrpala kapiju.
Ovdje je zaista prekrasno!

19. decembar. Noćas opet snijeg!! Nisam mogao izvesti auto da odem na
posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od
lopatanja. Opet jebena ralica!

22. decembar. Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noć. Dobio žuljeve od
lopatanja i leđa me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da
se krije iza ćoška i samo čeka da ja očistim ispred kapije. Šupak!

25. decembar. Sretan jebeni i usrani Božić! Još malo usranog snijega .
Ako mi ikad padne šaka na ovog pedera što vozi ralicu - ubiću
ga!
Mater im jebem što ne posipaju više soli po cesti pa da se
prije otopi.

27. decembar. Noćas opet snijeg. Ne izlazim već tri dana sem što čistim
snijeg kad god prođe grtalica. Ne mogu nigdje ići, auto
se zaglavio u brdu, snijega ispred kapije, a i hladno je! Kažu da
ce noćas pasti novih 30 centimatara ovih govana.

28. decembar. Pragnoza je bila loša. Palo je pola metra. Ako ovako
nastavi, neće se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i
taj šupak došao kod mene da traži lopatu. Rekao sam mu da sam već slomio
šest lopata čisteći ta govna sa vrata što ih je on nabio
i zamalo da sam mu je slomio od glavu.

4. januar. Najzad izišao iz kuće! Otišao do prodavnice da kupim nešto
hrane i kada sam se vraćao udario kolima jelena. Tri
hiljade dolara štete na kolima.
Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima! Što li
ih lovci sve ne pobiše jesenas!!!

3. maj. Odvezao kola kod mehaničara. Nevjerovatno koliko su zahrđala
od jebene soli što je posipaju svuda.

10. maj. Selim se na Floridu!!!!! Pun kurac mi je svega!
Ne mogu zamisliti kako neko normalan može živjeti u toj jebenoj
Kanadi.

...odlomak iz price jednog diasporasa...

- 05:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ZIVIM U DOMINIKANSKOJ REPUBLICI

...bio bi naziv bloga moje drage. Ali na bosanskom blogu.
(http://ohana.blogger.ba)
Dakle, posjetite li stranicu mozete maso-meno skuziti gdje smo, sta smo i
i sta nam se desava.
Ali ukratko. Od prije nekih godinu dana zapalili smo iz Italije gdje smo do tada
zivjeli. Pet godina te drzave, posla po najvecim diskotekama Veneta, iskustvo osobnih
pratnji personaggima poput Leny Krevitza, Ramazzotia, Bon Jovia,...zarucivanju
u Veneziji, putovanja po gradovima te krasne drzave, divna prijateljstva... tesko da mogu opisati u par recenica. Nastavak drugom zgodom.
U dolasku u Dominikanu potresao nas je kulturalni sok ove drzave. To je stvarno
zemlja treceg reda.
Siromastvo, bjeda, sleperi koji 250 kmh prolaze po naseljima lose asvaltiranim cestama,
a gusto naseljenim. Smece na sve strane. Ajme majko gdje mi dosli?!
Nakon par dana provedenih u Samani, kraju na sjeveru otoka,odlucismo se zaputiti
nekamo drugdje. Samana je prekrasna. Biser prirode. Ali, skole u barakama, prvi ducan
na par kilometara, oko nas Indijanci, svi jaaako crni, s macetama...
Posto nam se nije izlazilo iz villaggia, pa kuda da idemo, svukud djungla? Dakle,
zapalimo za Santo Domingo. Da ga stavim u jednu recenicu. U gradu zivi 4.5 miliona
ljudi, i ama bas nista ne funkcijonira. Nakon toga deset dana Boca Chica. Sama
rijec, u prijevodu "usta djevojke", kazuje sve. Hotel Europa. Cak je imamo kao ponudu na web stranici :))) Muzika 24h, sve je "drugstore",prostitucija, droga, privodenja, tucnjave...
prava ludnica. Tu smo proveli deset dana za pamcenje.
Na balkonicu, na samoj glavnoj cesti, zapalimo uz nescaffe i akcijski filmovi do jutra...
Ja i moj Jub. Naravno, nema mjesta na svijetu gdje mi moze biti
lose s mojom dragom. I u ludnici bi pronasli cirkus.
Konacno pronademo Juan Dolio gdje smo ostali do danas.
Krenuli s otvaranjem turisticke agencije, napravili web stranicu, tattoo studio,...
brdo projekata, ali cijela prica je slicna vicu o tipu koji je krenuo na zivot u Kanadu!
...

- 04:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"RATNIK SVIJETLOSTI...

...zna da ima slobodu odabrati ono sto zeli; odluke donosi hrabro, samostalno,
i ne rijetko- s izvjesnom dozom ludosti..."
***Paulo Coelho***

- 03:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.06.2005., nedjelja

Zivim svoj najljepsi san

Pisati mogu sta zelim, sta mi padne na pamet. Odlicno!
Danas me mlada kcer od 11 godina naucila pisati blog, zar nije krasna?
Upravo bih o tome pisao. Zivot mi je krasan kao i sve ono sto uz njega ide.
Usponi i padovi sigurno postoje, trenutke lose proslosti i danas osijecam, ali
sreca zbog trenutka u kojem zivim je beskrajna...
Pazite ovo: Ozenio sam najljepsu zenu na svijetu. Zenu partnera, ljubavnika, i
zivotnog suputnika, koja me naucila "letjeti". Mog andjela.
Ocuh sam dvijema najljepsih tinejderki na Karibima, koja uz ljepotu blistaju i
inteligencijom. Uz hrvatski govore engleski, spanjolski i talianski, a spremaju se
i za holandski.
Zivimo u Juan Doliu, R.Dominikana, a za koji tjedan palimo za Holandske Antile!
Bavimo se turizmom i nekretninama. Imamo web page: www.apartmanikrk.com
Plan je i tattoo studio. Kupili opremu, nabavili instruktora, zapoceli jedan na drugom
i nadamo se buducem hobiu i jobu. Ha-ha. Ludi smo...
A vjencanje u diskoteci? Putovanje u Indoneziju, Bali, Egipat, Venezia, Verona...Karibi!?
Ma ljudi vjerujte mi; zivim svoj najljepsi san.

- 06:24 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.06.2005., subota