Za pisanje svakog posta, potrebno mi je brdo vremena... Naime, kompjuter za mene
do prije nekih godinu dana bio potpuna nepoznanica; zavrsio sam med. skolu u
Rijeci jos prije deset godina, tako da u nastavnom planu i nije bilo informatike.
Mada, u to vrijeme na pameti su mi bile koje kakve druge stvari...
Upoznavsi zenu upoznao sam i kompjuter. Za pocetak- kako se pali!
Prije nekih sest mjeseci, a posto na ovom otoku imam i previse vremena(!), poceo sam
istrazivati muzicke programe, krenuo s mailanjem i nekim kao surfanjem.
Medutim, za tastaturom sam k'o pile za klavirom; tup-tup, pa tup, pa zaboravim
sta sam htio reci! Pa opet! Ali, bas mi se svida! Nisam nikad pisao dnevnik. Iskreno, i
ne bih ni da ovo izgleda kao dnevnik. Vise kao neka zabiljeska misli. Razgovori!
Ne znam tocno kada, ali ima par godina kad sam zapoceo "razgovore".
Sa sobom, naravno!
Kako sam dugi niz godina zivio sam, promjenio dosta gradova, drzava, pa i
kontinenata, puno sam vremena provodio sam i laprdao sam sa sobom.
I stalno kontam- bas sam smjesan, ali svida mi se. Da li tijekom ili nakon meditacije,
dobrog filma, knjige, voznje autoputom u noci; svijetla prolaze kao u kakvoj video igri,
dobar trance, a zatim urlik. Ne rijetko bi zaurlao a da ni svijestan nisam bio!
Zelja mi je bila da taj osjecaj, nazvao bih ga "dodira s Bogom",s nekim i podijelim.
Trenutak duhovnog mira, srece, entuzijazma, kakve mudre ideje ili odluke.
Osjecaj ekstaze, ili ono "lud od srece". Pa ne mogu da ne prokomentiram:
dobro je i sam sa sobom!
"...Ratnik svjetlosti ne strahuje da ce ga proglasiti ludim.
Glasno razgovara sa samim sobom. Netko ga je poucio da se tako komunicira s
andjelima, i on se smjelo upusta u to iskustvo.
Vec na pocetku spoznaje da ce biti tesko. Misli da nema sto reci, da moze jedino
ponavljati besmislice. No, ipak, Ratnik ustraje u svojoj nakani. Citav dan vodi
razgovor sa svojim srcem. Izgovara stvari s kojima se ne slaze, govori
gluposti.
Sve dok, jednog dana, ne primjeti promjenu u svom glasu. I shvati da kroz
njega progovara neka visa mudrost.
Ratnik se moze ciniti ludim, no to je samo privid..."
***Paulo Coelho***
Vrlo bitan faktor evolucije u mom zivotu imaju upravo andjeli. Andjeli poput moje
zene, djece, i bitnih ljudi kao sto je moj Dragi. (Dragiiiiiiiiii!!!...)
E, pa ljudi- "Dragi" je inace moj kum. Koji me je svojom free love oznacio zauvijek.
Ne samo da me upoznao s mojom sadasnjom suprugom, vec mi je poklonio svu
svoju paznju i vrijeme upravo kad mi je ona najvise trebala. Jeste li bili kad u
"onoj" fazi, "mislim da cu eksplodirati"?! Period velikih promjena, a ja nekako nesiguran,
gubim samopouzdanje...
Uz mudre savjete, Dragi me obogati i prvom knjigom trilogije "RAZGOVORI S BOGOM";
Donald Neale Walsch. Knjiga ne samo da je utjecala na moje odluke, vec mi je
dala potvrdu onog sto sam vec znao. Jednostavan dijalog izmedu pisca i Boga.
Da li pisac vodi dijalog s Bogom ili samim sobom? Zar mudre rijeci i ne dolaze od
samoga Boga? Shvatio sam, da sam na dobrom putu. Dijalog se nastavio, a ta
knjiga ne samo da je promjenila moj, vec je promjenila i tisuce drugih zivota...
Dragi, thanks! I Love you!
Post je objavljen 28.06.2005. u 02:22 sati.