Ratnik svjetlosti
11.07.2005., ponedjeljak
KOZMICKO JAJE
|
Da bih uopce mogao objasniti sto je to povratak u “kozmicko jaje”, i mogucnost globalne katastrofe, ukratko cu objasniti kako uopce znamo da se svemir siri. Vidljiva svijetlost iz svemira dopire do nas od bilo koga vruceg objekta, bio to golem grozd galaksija ili krijes, sastavljena je od razlicitih valnih duzina, od najkrace pa do najduze. Valne duzine na nase oko dijeluju kao boje. Najkracu valnu duzinu dozivljavamo kao ljubicastu, a kako postaju duze, vidimo plavu, zelenu, zutu, narandjastu i crvenu, sto se jos naziva i spektar. (Duga nakon kise prirodni je spektar). Dokazano je da sve valne duzine svijetlosti koje emitira neka zvijezda, udaljujuci se od nas, jesu duze nego sto bi ih emitirao nepomican objekt. Posto sve galaksije pokazuju crveni pomak, znaci da se sva materija konstantno udaljuje od nas, i to velikom brzinom. Svi su vjerojatno culi za “veliki prasak” ili “Big Beng”, sto je u biti pocetna faza ovog sirenja. Kazu astronomi da se veliki prasak desio prije 15 miliardi godina. Entropija tog kozmickog jaja bila je vrlo niska, i od trenutka eksplozije ta entropija stalno raste. 1965. god. dokazano je da iz svakog dijela svemira, jednoliko pristize slabo zracenje radio valova. Cini se da je ta radiovalna pozadina radiacija velikog praska koji stize do nas kroz 15 miliardi svijetlosnih godina prostora... U cijeloj ovoj prici bitna je jos jedna stavka, a radi se o gravitaciji! Dakle, gravitacija nije samo proizvod pojedinih tijela, vec zajednickog dijelovanja cijele mase u svemiru. Evo primjer! Ako bi promatrali bacenu loptu koja se giba na gore s povrsine Zemlje, primjetili bi kako bi njeno penjanje postalo sve slabije, sve dok se ne bi svelo na nulu i zatim vratilo nazad, i sve zbog dijelovanja gravitacijske sile Zemlje. Medutim, neki predmet moze biti bacen prema nagore takvom brzinom, da ga niti gravitacijska sila ne bi sprijecila da napusti planet. Minimalna brzina pri kojoj se to desava je “brzina iscesnuca”, a za Zemlju ona iznosi 11,23 kms. Moze se predpostaviti da i svemir ima tu brzinu koja je potrebna da bi se tijelo oslobodilo dijelovanja gravitacije. Medutim, i galaksije se privlace gravitacijom, ali snaga pradavne eksplozije velikog praska odmice ih suprostavljajuci se sili gravitacije. To znaci da mozemo racunati kako ce gravitacijska sila malo- pomalo usporiti sirenje i mozda ga zaustaviti. Kad se to dogodi, galakticki grozdovi ce se poceti priblizavati jedan drugom privuceni snagom vlastitog gravitacijskog dijelovanja sve do pocetnog kozmickog jaja, da bi zatim nanovo eksplodiralo u velikom prasku. Kako bi to dokazali moramo se malo pozabaviti fizikom. Brzina isceznuca ovisi o medusobnom gravitacijskom privlacenju galaksija, a ono ovisi o masi pojedinih galaksija i njihovoj udaljenosti. Na dalje, sto je veca prosjecna gustoca materije (galaksija, sitnih rastrkanih zvijezda, prasine, plinova,...), to je veca brzina isceznuca, sto znaci i veca vjerojatnost teorije ponovnog sazimanja svemira. Sada dosta fizike! In poce parole; krene li se svemir sazimati biti ce nam zabavno, jer ce se sva materija sto ce do tada postojati doseci temperaturu mnogo biliuna stupnjeva. Trebamo li se bojati takve buducnosti? Pa ako netko misli prezivjeti jos kojih biliun godina prije nego postane “kozmicko jaje”, onda neka se boji, nema mu spasa! ;)))   |