Vraćam se Zagrebe tebi
Screenshot: Jutarnji list.
Ovo je filmsko-kazališni blog, nije za objave o koncertima osim kad su koncerti u izvođenju dramskog ansambla zagrebačkog HNK. 8.7.
je koncert "Vraćam se Zagrebe tebi" u izvođenju drame hnk Zagreb. Za lagani podsjetnik dajem poveznicu na prošlogodišnji post Zagrebački novi val
Upload kompletnog videa mi youtube blokira (navodno zbog dužine račun mi nije verificiran za objavu videa dužih od 15 minuta a da se s tim zajebavam ni-pod-razno) pa pogledajte na linkanom postu najbolje izdvojene trenutke koncerta u postu samom i u linku na kanal u komentarima. Pjesme u interpretaciji glumaca su specifična stvar sa dozom kazališta u samom izvođenju. Novi post nakon koncerta za 19 dana. Evo samo brzinski ne moram ni ja uvijek kilometarske scenarije.
Pijavice (2019)
Prije skoro 3 godine imao sam ozbiljnu (kako i priliči ipak je dotični film izuzetno ozbiljna stvar) polemiku s Isabelči o "kradljivcu uspomena iz 2007 ozbiljnom političkom trileru kojem se priča nestalog obavještajca proteže do bliskije prošlosti točnije do dvijetisućitih sa fleshback scenama u sedamdesete osamdesete i devedesete.
"Događaji unutar filma su povezani sa domovinskim ratom događanjima u godinama nakon, i prije kao i u aktualnom vremenu. Koncept filma se svodi na izmjenične scene vraćanja u
prošlost i povezivanja iste sa sadašnjim vremenom.
Glavna radnja u samom filmu je nestanak obavještajca diplomata nekadašnji branitelj iz Vukovara u Parizu a kroz sam film prikazana je brutalnost same politike
i kojekakvih diplomata, vladinih ubojica. Snimano je i u Parizu, a meni osobno najbolji koncept u kompletnom filmu je karakterizacija svih likova unutar filma, postepeno se otkrivaju svi imaju neku svoju priču/osobnost zanimljivost."
Kompleksnost samog filma je ne samo u slojevitosti nego i u podlozi koja se bazira na određenim činjenicama iz stvarnosti domovinskog
rata i post-ratnog perioda. Isabelčina referenca na pogledani film iako je bilo tih kompleksnih okolnosti za njegovo povezivanje je bila sljedeća:
isabel
"uh....prilično mi je teško pratiti filmove u kojima je politička nota temeljna konstrukcija, da ne kažem uopće ih ne volim gledati, ovaj film međutim, podario mi je širok dijapazon likova na koje sam se koncentrirala prateći ih, jer kompleksnost ovog filma je jako, jako i duboko složena, svega i svačega u njemu ima,strahovito slojevit film, no , pogledala sam i onaj koji je iskočio poslije ovog; -Aleksi- i mogu ti reći da mi se dopao, laganica s dobrom dozom psovanja, eksa i čega sve ne, baš onako za odmor, hajdmo to tako reći od zaista preteške, olovne teme kojom se bavi ovaj zaista kompleksan ratno-dokumentarno-psiho film, s obzirom da uopće nije zahvalno izdvajati bilo koga u plejadi vrhunskih glumaca koji su prodefilirali ovim filmom,ipak, na osobnu svoju veliku radost dovoljno mi je bilo ugledati omiljenog mi I.Gregurevića pa da nastavim gledati do kraja, znaš što, čini mi se da kod gledanja ovog filma treba biti duboko i debelo potkovan znanjem svih nemilih povijesnih događaja od 91.-e pa nadalje, jer onaj tko ne poznaje, barem vrlo dobro, tu povijest teško će se snaći u gledanju/ praćenju ovog filma, a i razumjeti ga na valjan način,jako, jako puno podataka, povijesnih činjenica,pravih,ili iskrivljenih u to sada ne bih ulazila, jer niti sama ne znam o tome dovoljno, plus toga zasebna "olovna " tema ( kao da rat sam po sebi
već nije olovan) pa kompleksno udrobljene i sve pošasti koje rat vuče za sobom; crno tržište, profiterstvo, korupcije, likvidacije, droga....da ne nabrajam sad, jer ionako sam pogubljena u dvaput odgledanom ovom filmu da barem nekako shvatim osnovnu poantu,ili poruku filma i shvatih samo jedno i to ( osobno mi najtragičnije) ako se uopće išt može izdvojiti iz svega, -izdaj najbližeg da spasiš svoje dupe-
tako to vidim i tragično mi sve skupa, jako,
definitvno ovaj film nije za nas kojima su emocije iznad svega, no, da ne ispadne sad da sam protiv ovakvih filmova, nisam , naravno da nisam, neka se snimaju i prikazuju, dobro je to dok ima onih koji žele snimati ovakve teme da ne padne u zaborav jedan narod, jedna borba, jedno veliko žrtvovanje za bolje sutra, samo .čini mi se da je svaki rat -pirova pobjeda- pojedinca i društva u cjelini....odnijet će me ovo predaleko i preduboko pa ću stati sad i odmah.
želim ti reći da si me jako iznenadio ovim odabirom, pogotovo što sam ugledala i Ž. Radića za kojeg sam ,ne znam kako i zašto, bila uvjerena da se oprostio od glumišta i da u tišini svog privatnog okruženja provodi svoje umirovljeničke dane,a i nezadovoljna sam jako, osobno, jednom nepravdom da tako kažem, a ta jest; zašto mi omiljenu glumicu I.Mihalić zadaviše tako rano? taman se uživim u njen lik ,a ono pogiba....usput .čini mi se da joj prečesto, usuđujem se reći i nepravedno daju uloge u kojima ,ili umire nekakvom boleštinom, ili ju upucaju, ili zadave, sad se ne mogu sjetiti svih njenih smrti, a bilo ih je podosta, baš mi krivo,njen potencijal je svemirskih razmjera i divim joj se , uvijek ponovno i uvijek nanovo išćuđavam se kako ju se konstantno preskače u domaćoj filmskoj produkciji, a i kad joj se dodijeli uloga, naprasno joj je prekinu,zašto?pitam se,
tp."
"uh....prilično mi je teško pratiti filmove u kojima je politička nota temeljna konstrukcija, da ne kažem uopće ih ne volim gledati, ovaj film međutim, podario mi je širok dijapazon likova na koje sam se koncentrirala prateći ih, jer kompleksnost ovog filma je jako, jako i duboko složena, svega i svačega u njemu ima,strahovito slojevit film, no , pogledala sam i onaj koji je iskočio poslije ovog; -Aleksi- i mogu ti reći da mi se dopao, laganica s dobrom dozom psovanja, eksa i čega sve ne, baš onako za odmor, hajdmo to tako reći od zaista preteške, olovne teme kojom se bavi ovaj zaista kompleksan ratno-dokumentarno-psiho film, s obzirom da uopće nije zahvalno izdvajati bilo koga u plejadi vrhunskih glumaca koji su prodefilirali ovim filmom,ipak, na osobnu svoju veliku radost dovoljno mi je bilo ugledati omiljenog mi I.Gregurevića pa da nastavim gledati do kraja, znaš što, čini mi se da kod gledanja ovog filma treba biti duboko i debelo potkovan znanjem svih nemilih povijesnih događaja od 91.-e pa nadalje, jer onaj tko ne poznaje, barem vrlo dobro, tu povijest teško će se snaći u gledanju/ praćenju ovog filma, a i razumjeti ga na valjan način,jako, jako puno podataka, povijesnih činjenica,pravih,ili iskrivljenih u to sada ne bih ulazila, jer niti sama ne znam o tome dovoljno, plus toga zasebna "olovna " tema ( kao da rat sam po sebi
već nije olovan) pa kompleksno udrobljene i sve pošasti koje rat vuče za sobom; crno tržište, profiterstvo, korupcije, likvidacije, droga....da ne nabrajam sad, jer ionako sam pogubljena u dvaput odgledanom ovom filmu da barem nekako shvatim osnovnu poantu,ili poruku filma i shvatih samo jedno i to ( osobno mi najtragičnije) ako se uopće išt može izdvojiti iz svega, -izdaj najbližeg da spasiš svoje dupe-
tako to vidim i tragično mi sve skupa, jako,
definitvno ovaj film nije za nas kojima su emocije iznad svega, no, da ne ispadne sad da sam protiv ovakvih filmova, nisam , naravno da nisam, neka se snimaju i prikazuju, dobro je to dok ima onih koji žele snimati ovakve teme da ne padne u zaborav jedan narod, jedna borba, jedno veliko žrtvovanje za bolje sutra, samo .čini mi se da je svaki rat -pirova pobjeda- pojedinca i društva u cjelini....odnijet će me ovo predaleko i preduboko pa ću stati sad i odmah.
želim ti reći da si me jako iznenadio ovim odabirom, pogotovo što sam ugledala i Ž. Radića za kojeg sam ,ne znam kako i zašto, bila uvjerena da se oprostio od glumišta i da u tišini svog privatnog okruženja provodi svoje umirovljeničke dane,a i nezadovoljna sam jako, osobno, jednom nepravdom da tako kažem, a ta jest; zašto mi omiljenu glumicu I.Mihalić zadaviše tako rano? taman se uživim u njen lik ,a ono pogiba....usput .čini mi se da joj prečesto, usuđujem se reći i nepravedno daju uloge u kojima ,ili umire nekakvom boleštinom, ili ju upucaju, ili zadave, sad se ne mogu sjetiti svih njenih smrti, a bilo ih je podosta, baš mi krivo,njen potencijal je svemirskih razmjera i divim joj se , uvijek ponovno i uvijek nanovo išćuđavam se kako ju se konstantno preskače u domaćoj filmskoj produkciji, a i kad joj se dodijeli uloga, naprasno joj je prekinu,zašto?pitam se,
tp."
Imao sam refencu na njen komentar:
"Nekako sam podsvjesno i znao da ti je generalno sve što ima poveznice sa politikom problem ali kao što kažeš, ovaj film ima puno više, stvarno i je slojevit. Iako se bazira na domovinskom ratu, politici ima kojekakvih drugih poveznica sa životom općenito i sa mog stajališta je upravo to sama njegova poanta, život međuljudski odnosi i do kojih su granica ljudi u stanju ići i imaju li uopće granice. I ja sam ga gledao više puta zbog spomenute slojevitosti samo jednim ili drugim gledanjem ne povezuje se jednostavno jer je radnja i fabula kompleksna posebno zato jer je film složen kao rekapitulacija godina. I ja sam se kao i ti fokusirao na likove i njihove priče politika i rat su mi bili u drugom planu, oni su mi poslužili samo kao podloga na kojoj se baziraju upravo priče svakog od likova u filmu. Uglavnom film je realističan i brutalno pokazuje kakva je stvarnost i kako je zapravo politika odgovorna za sve negativnosti koje se događaju u društvu. Aleksija nisam gledao iako sam ga vidio na popisu za reprodukciju, kao tvoju preporuku ću ga u bližoj budućnosti pogledat pa nije isključen i post o njemu. Ovo je fim iz 2007, a kad se Ž.Radić umirovio nije mi poznato, jer je još 2012 snimao dramsku seriju. Ivo Gregurević je sam po sebi po nekom nepisanom pravilu garancija da je film kvalitetan, samim time što je bio i kvlitetan glumac pravi umjetnik. Iskreno da, film nije za one koji jako intenzivno proživljavaju emocije, kao niti za one koji u stvarne događaje na kojima se isti bazira ne znaju ništa. Ipak vrhunska priča, fabula i glumačka plejada sve je izvrsno ispalo. I meni je bilo razočaranje (kod prvog gledanja) kad sam vidio da je Ivi dodijeljena uloga koja umire, nažalost imala je par takvih neću reći u nizu jer bi to bilo nagađanje ali bil ih je par puta. Evo kronološki po nekom sjećanju ovako: što se filma tiče: kradljivac uspomena,zagorski specijalitet. Predstave: na dnu,razbojnici,kralj lear,svaki tvoj rođendan. Iako njoj kao glumici to nije problem jer joj svaka predstavlja neki izazov, i ja dijelim tvoje mišljenje. Aj da je u nekim godinama, još bi i razumio zašto joj uvale to scensko umiranje ali nemogu svatit da joj iste uvaljuju ovako mladoj. tako često "umire" iako aj što se tiče kazališnih uloga u kojima su događaji neka davna vremena to i nije bio rijedak slučaj da su mladi umirali.S druge strane sve te uloge (govorim o ovim "umirućim) kao promatraču mi izgledaju jako kompleksno, i da se treba istinski uživjeti u njih i odradit na zadovoljavajućoj razini, što ona naravno svaki put uspješno i magistarski izvede. Što se tvog pitanja tiče vjeruj mi i ja bi volio znati zašto,i ja si redovito postavljam ista pitanja. Draže mi ju vidjet u filmovima kao što je f60.3 iako je jako kratko na sceni i to joj je jedina koju ima bar nije ubijena ili ju nije neka gadna zajebana boleština pokosila. U svakom slučaju uvijek se razveselim kad vidim tvoj sadržajan konstruktivan i potkrepljen istinom komentar. Eto valjda sam se na sve referirao ako nisam....a ima vremena ":)
Iako se u dotičnom filmu ulovila okosnica radnje-bivši obavještajac kojeg traže njegovi bivši kolege.
"Početak je studenog 1999. godine, nešto više od mjesec prije smrti predsjednika Tuđmana i dva mjeseca do parlamentarnih izbora. Kad iz hrvatskog veleposlanstva u Parizu nestane diplomat i obavještajac Juraj Fran Krsto Križanić (Sven Medvešek), doktor francuske književnosti i nekadašnji kanadski emigrant, u potragu za njim kreće agent Gawain Skok (Nikša Kušelj). Gawain je nekadašnji branitelj Vukovara koji boluje od PTSP-a, a vjeruje da bi mu potraga mogla pomoći da se oslobodi vlastitih trauma. Kontaktirajući osobe s kojima je nestali surađivao i bio blizak, Gawain će od Križanića početi dobivati neobične e-mailove te ubrzo naletjeti i na ubojstvo mlade žene".
Radnja filma ima puno preokreta i samo jednim gledanjem se ne može sve poloviti a i nije film za svakog jer je potrebno-dobro je u(s)tvrdila Isabelči biti upućen u sve povijesne činjenice. Ali nisam mislio o ovom filmu ponovo tipkat logoreju stvaer je u nečem sasvim drugom. Negdje u isto to vrijeme kad se vodila polemika oko ovog stvarno iz-van-re-dnog filma povela se i jedna druga polemika o filmu iz 2019 "Pijavice" koji je službeno srpski film ali meni više vuče na "regionalni" jer u njemu ima i hrvatskih glumaca a dio radnje odigrava se i u Hrvatskoj. Po našoj zajedničkoj interpretaciji (Isabelčinoj i mojoj) film je poprilično monoton, što me inače odbija od gledanja ali ovaj put je stvar realizirana do kraja-film je pogledan.
"Pijavice" su zapravo roman glavnog lika koji je pisac i povratnik u domovinu nakon godina provedenih u inozemstvu. Paralelno sa "kradlljivac uspomena" film ima tu dozu kompleksnosti u radnji i puno preokreta i neočekivanih situacija koje lagano kompliciraju povezivanje razbacanih stvari u komplet.
Druga koncepcijska poveznica je sa vremenom u kojem se radnja odigrava-isto je smještena pred kraj dvadesetog stoljeća s razlikom da se u tom vremenu odigrava do kraja, nema interpretacije što se dalje događa(lo) u dvijetisućitima. Treća koncepcijska povezanost je u identičnim pričama (samo s drugom političko/službenom podlogom)
"Kraj je dvadesetog stoljeća, vrijeme društvene i političke krize u Srbiji. Poznati pisac Petar Mirić, domoljub i član Službe državne bezbednosti, odlučuje se vratiti normalnom životu. No to se pokazuje neizvedivim jer je Petar okružen tajnim agentima. Koliko god daleko otišao, bijeg je nemoguć".
Lik iz filma "pijavice" pisac-književnik ima neku mračnu prošlost, koja se reflektira na njega nakon povratka u Srbiju, tajne službe ga prate i sve se svodi na njegove (bezuspješne) intencije da se vrati normalnom životu. Fokus na taj referentni dio filma je iznesen na stranici moj tv:
"Vrijeme je velike socijalno-političke krize u Srbiji. Književnik Petar Mirić, javno, putem lokalne TV stanice iznosi osobne stavove koji se kose sa principima predsjednika Miloševića i njegovog političkog režima. Bliski susret sa organom sigurnosti, Stjepanom Štrohom, izaziva sumnju u iskrenost svojih najbližih prijatelja. Život u paranoji nagoni ga na traganje za istinom. Spletom misterioznih poznanstava upoznaje se sa simbolom kružnice upisane u trokute. Oskudnim znanjem semiotike Petar slijedi trag koji mu ostavlja nepoznata djevojka. Odgovor traži u matematičkim formulama i teorijama. Prikriveno se zaljubljuje u kćer svog novog poznanika, nepoznatu djevojku od ranije, Margaretu. Otvara se ljubavni trokut koji čini i Petrova dugogodišnja ljubavnica, lukava žena, Svetlana. Trokut ljubavi, strasti i misterije vuče ga u svijet strogo čuvanih židovskih tajni. Margareta ga manipulativnim metodama primorava da vrši oštriji, politički pritisak u medijima što rezultira daljim komplikacijama".
Poanta samog filma iz prvog kuta je nemogućnost realizacije normalnog života kad se ima zajebanu prošlost sa političkom konotacijom
posebno kad si povezan sa službama državne sigurnosti što je slučaj sa glavnim protagonistom filma. Ali ima još, osim ovog filma specifično me zanima povezanost te dvije dijamteralno-suprotne radnje u "Pijavicama" i "kradljivcu uspomenama" a opet određenim konceptima povezane. Osim naše glumice koja ima ulogu u oba filma, i drugih glumaca iz Srbije (i kradljivac uspomena se po toj šablon može svrstati u kategoriju "regionalni film") ima nešto i u držannoj službi koja je druga tematska poveznica dva zasebna projekta. Aj da se prvo referieam na primijer(e) iz pijavica čisto jer je aktualnije post je ipak o njemu-pisac u kompletnim intrigama započinje ljubavnu aferu sa agenticom iz državne sigurnosti (pretpostavljam da niti nije znao za pozadinu priče) što se ispostavi kao metoda prikupljanja informacija u vezi njegovog života. Ima i još jedna "caka" filma- ona se stvarno zaljubljuje u njega, na stranu sad romantika neću previše ovdje otvarat prostor nije relevantno samo u kontekstu toga da se na tom planu ništa ne realizira jer on ima sjebanu sudbinu-život u konstantnom bijegu i mijenjanju adresa.
Neizvjesnost situacije je u tom pogledu, samim time se otvara prostor za neki drugi dio priče kao što je bio slučaj u HBO-Europe produkciji sa serijom "Uspjeh" u kojoj je zadnja (šesta) epizoda sezone završila tako-nedorečeno da ostavi materijala za drugu sezonu u kojoj bi se realizirao rasplet kompletne priče. Svi koji su pogledali seriju znaju sve o njoj pa neću sad o tome, ovo je onako usporedni princip koncept po kojem završava film "pijavice".
Što se tiče prvog filma ovdje je stvar u raspletu bitno drugačija. Protagonist filma se pokaže kao antagonist pokvareno đubre koje naruči 2 ubojstva da se spasi. Isabelči je tu prva uočila tu kompleksnost u povezivanju koja je meni promakla, tek mi je postala kristalno jasna kod drugog gledanja. Dio na koji se i referira:
"a i nezadovoljna sam jako, osobno, jednom nepravdom da tako kažem, a ta jest; zašto mi omiljenu glumicu I.Mihalić zadaviše tako rano? taman se uživim u njen lik ,a ono pogiba....usput .čini mi se da joj prečesto, usuđujem se reći i nepravedno daju uloge u kojima ,ili umire nekakvom boleštinom, ili ju upucaju, ili zadave, sad se ne mogu sjetiti svih njenih smrti, a bilo ih je podosta, baš mi krivo,njen potencijal je svemirskih razmjera i divim joj se , uvijek ponovno i uvijek nanovo išćuđavam se kako ju se konstantno preskače u domaćoj filmskoj produkciji, a i kad joj se dodijeli uloga, naprasno joj je prekinu,zašto?pitam se",
Jako je malo stvari u kojima se s Isabelči ne mogu složit slažem(o) se praktički u svemu posebno što se tiče primijedbi apropo Ive i kroničnog "odsijecanja" večine dodijeljenih joj uloga na filmu (bar na onima koje smo pogledali) ali stvar je u tome da je upravo taj navedeni primijer "zašto ju zadaviše tako rano?" to se radi o sceni kad je ubijena po nalogu antagonista koji se od prve scene filma prikazuje kao protagonist (pozitivac sa turbulentnom prošlosti) prvi slučaj je kad po nalogu otruje ruskinju da skrene pažnju sa sebe na druge koji su u igri a imali su razlog za njeno ubojstvo. Drugi slučaj o kojem smo vodili polemiku je što je ona kćer diplomata u inozemstvu da izvuče korist iz te situacije. Dvije različite a po nekim parametrima povezane priče. "Pijavice" imaju daleko više monotonije "kradljivac uspomena" je triler ovaj drugi je više dramatičan ali realističan prikaz vječno aktualnih životnih situacija.Sve se svodi (u užem smislu) na pitanje povezansti sa nekim iz koristi u slučaju iz pijavica ta povezanost rezultira zaljubljenošću s jedne strane, što je skroz neizvedivo pored zajebanih činjenica da ga se špijuniralo od počekta ljubavne afere i iz prvog filma dok nije došla idealna situacija za naručiti ubojstva da se skrene sumnja sa sebe trenutak kad se protagonist kompromitira kao antafgonist. Na postu antagonizamsam naveo primijere definirane pozitivne i negativne uloge protagonizmom i antagonizmom prvi film za usporedbu je bio kratki film studenata s Verna "dijagnoza"
"caka je u tome da je Goranova uloga uloga psihijatra, u prostoriji su on i pacijent koji je piroman, na psihološkoj je procijeni nakon što
je požar koji je potpalio ubio dvoje ljudi nakon čega je upućen na psihološku procijenu. Interakcije su na razini tragi-komedije (one crne) a i izvrsno je približen psihološki profil piromana kao jedan od puno njihovih fiksacija i razloga zašto su opsjednuti vatrom. Na jednom postu iz ljeta 2020 nakon što se napokon nakon dugo vremena (skoro godinu) pronašao dugo očekivani film s Isabelči sam imao polemiku i o njemu samom i o drugim filmskim projektima studenata s verna, jedan od njih je bio i ovaj "dijagnoza" oko kojeg smo isto izvčlačili citate koji su istovremeno komični zabavni i tragični. Stvar je u tome, nisam htio ranije spojlat film ali sad je druga situacija po principu cilj opravdava sredstva ću napraviti iznimku. Stvari dobiju neočekivani preokret: piroman psihijatra pročita kao latentnog piromana,stvari su očito vodile tome, uzeo je njegov slučaj (slučaj piromana,prvi put u karijeri ) ispituje postavlja pitanja na razini degutantnog kako razgovor ide sve dalje i u jednom trenutku stvar se kompletno razotkriva-psihijatar ima isti poremećaj potpaljivanja požara. Upečatljiva je scena kad piroman postavi protupitanje/konstataciju "meni postavljate pitanja koja sami sebi postavljate" Od početka filma, psihijatar je pozitivna uloga (protagonist) piroman negativna (atagonist) a stvar onda dobije preokret, kad piroman (negativac, atagonist) kompromitira psihijatra (pozitivca, protagonista) kao piromana, njegova uloga kao da se izmijenjuje iz pozitivne u negativnu a slučaj u početku nije izgledao tako. Kod prvog gledanja skroz me zaokupiralo, izgledalo je obećavajuće očekivati se moglo svašta ali ovakav obrat nisam".
Princip je isti sve su ostalo nijanse-rekao bi Đole. Na isti način se pozitivna uloga sistemom laganog razotkrivanja pokazuje kao negativac gad prve klase koji i manipulira skretanjem pažnje na druge. "Kradljivac uspomena" iz 2007. je daleko kompleksniji film od "pijavica" iz 2019 ali i pored monotonije pijavica vrijedi ga pogledat, svodi se na ono-prošlost uvijek dođe na naplatu.
Janje (2019)
Na ljeto 2019 sam napokon našao dugo traženi kratki film o kojem sam prethodno posvetio par brzinskih postova a sa istim interesom je
po googlu rondala i Isabelči. Kad je napokon pronađen tako se i zvao post, na kanalu verna iskočio je popis svih njihovih snimljenih filmova uglavnom sa podlogom psihičkih poremećaja i dijagnoza. Bio je to period kad smo pogledali sve što se pogledati dalo i ispod tog
posta smo razmijenjivali dojmove o njima.
isabel
"kad je uspio pronaći svoje kravate u sudoperu, ili novčanik u frizeru, frik jeste, ne mislim da ima kvalitetniju fabulu od piletine, evo zašto; lik je po meni malo previše pretjerano prikazan kao tip koji se "utopio" u svom alkoholizmu i dosta njegovih "potraga" za osobnim stvarima mi je bizarno da ne kažem pretjerano , a piletina ima dublju i težu podlogu; otac iz dvije različite , naravno razbijene veze ima dvojicu sinova koji ne znaju za postojanje jedan drugog do svoje zrele dobi , bolje rečeno do posjeta ocu da mu , pretpostavljam zakonski sin predstavi svog zaručnika me znajući da su polubraća,dakle , em što film oslikava stigmatiziranu populaciju gej-parova , em zorno pokazuje i kako nadrapaju djeca rođena u bračnim i izvanbračnim vezama......
dakle, dva polubrata u vezi pred vjenčanjem( ne znam da li u Hrvatskoj gej parovi imaju dozvolu da se vjenčaju, kao u Englekoj primjerice,sumnjam) i pred kraj filma još i novootkrivena sestra......
duboku podlogu ova priča ima i u našem društvu, da ne objašnjavam sad na dugo i naširoko , već sam pretjerala, meni se svidio ,iako ,opetkažem u cijleom sklopu imam svog favorita, rekoh ti već.-)))
tp.
onaj tko ima volju i želju pogledati ove filmiće uočiti će da su prikazane sve rak-rane našeg društva koje tone sve dublje i dublje u svim porama života; obitelji, alkoholizma, kocke, mobinga, suicida,, beznađa , grčevite potrage za poslom, ili njegovim zadržavanjem...
p.s. trenutno sam u potrazi za također studentskim ostvarenjem-Baka u Naftalanu- Ljubice Kotromanović, , te -eksperimentalna Strujanja -Katerine Dude, dobitnik nagrade Green DCP-a...
ma studenti Verna su zakon"!
dakle, dva polubrata u vezi pred vjenčanjem( ne znam da li u Hrvatskoj gej parovi imaju dozvolu da se vjenčaju, kao u Englekoj primjerice,sumnjam) i pred kraj filma još i novootkrivena sestra......
duboku podlogu ova priča ima i u našem društvu, da ne objašnjavam sad na dugo i naširoko , već sam pretjerala, meni se svidio ,iako ,opetkažem u cijleom sklopu imam svog favorita, rekoh ti već.-)))
tp.
onaj tko ima volju i želju pogledati ove filmiće uočiti će da su prikazane sve rak-rane našeg društva koje tone sve dublje i dublje u svim porama života; obitelji, alkoholizma, kocke, mobinga, suicida,, beznađa , grčevite potrage za poslom, ili njegovim zadržavanjem...
p.s. trenutno sam u potrazi za također studentskim ostvarenjem-Baka u Naftalanu- Ljubice Kotromanović, , te -eksperimentalna Strujanja -Katerine Dude, dobitnik nagrade Green DCP-a...
ma studenti Verna su zakon"!
Iz iste godine samo onda još nije bio dostupan, pošto tek snimljen je i film "janje" kako sam i napisao u odgovoru Starry na prethodni post još jedan film u režiji Nine Violić. Fokus filma je na
mentalitetu društva rasizmu/fašismu Djeca nam rastu u sredini koja nije otvorena prema drugačijem i osuđuje toleranciju
"Što je bio poticaj za film 'Janje' - kako ste došli do teme?
Imala sam potrebu govoriti o osobnom fašizmu, o strahu što nam djeca rastu u sredini koja nije otvorena prema drugačijem i koja osuđuje toleranciju. 'Janje' je film koji govori o nama, o našoj djeci, o našoj zatvorenosti, o našoj nelagodi i ismijavanju onoga što ne razumijemo".
Imala sam potrebu govoriti o osobnom fašizmu, o strahu što nam djeca rastu u sredini koja nije otvorena prema drugačijem i koja osuđuje toleranciju. 'Janje' je film koji govori o nama, o našoj djeci, o našoj zatvorenosti, o našoj nelagodi i ismijavanju onoga što ne razumijemo".
Izvanredno pogođena projekcija društva, stvar je u tome u kojim godinama to počinje. U pitanju su klinci tinejđeri koji odrastaju u bolesnom društvu izvrnutih vrijednosti. Na postu o spajanju (ne)spojivog sam se dotaknuo primijera sa klečavcima kao onih koji unazađuju zemlju i stvaraju nove generacije primitivnih degenerika u mlađim generacijama (kao šti su klinci iz filma "janje") po drugoj osnovi ali u principu
to je sve slično. Usporedno s tim primijer iz reale kad se "zagovornik" slobode govora bujaner velimirec tužbom obrušio na news bar zbog satire o njemu.
Projekcija filma u londonu
"Film “Janje” vodi nas u svijet Cvite i Megi, dvanaestogodišnjakinja koje stariji školski prijatelj vodi na obećano nezaboravno popodnevno druženje. Običan gradski kvart, sasvim obična zgrada, jednostavan, ali zapušten stan i naizgled bezazleni tinejdžerski odnosi na granici života i smrti."
Ovdje mi se sad otvaraju dvije polemičke kategorije. Film je problematizacija odrastanja djece u zatucanoj sredini što je dijametralno-suprotno suvremenoj kazališnoj drami "genijalna prijateljica" priči o dvije klinke u Napulju pedesetih godina i njihovom odrastanju u isto primitiviziranoj sredini kojoj je i ovo "moderno" vrijeme ozbiljna konkurencija.
U tim vremenima stvari još izgledaju normalno usporedno sa ovim vremenom u kojem djecu formiraju primitivan mentalitet njihovih roditelja koji im prenose da budu zatucani konzerve i mrzitelji svega što se kosi sa njihovim ograničenim pogledom na svijet. + to da svoju bolesnu ideologiju zagovaraju za kompletno društvo (klečavci i njima slični) a svaki oblik bunta na njihov fašizam proglašavaju udarom na njihovu slobodu. U genijalnoj je priča dijametralno-suprotna samim time i normalnija, jer iako prijateljice žive u zatucanom vremenu one to ne prihvaćaju kao nešto normalno i ne indetificiraju se sa tim kao njihovi roditelji, dio iz posta u kojem je pogođena poanta:
"Jedan praktičan primijer je trenutak na sceni kad Ivina uloga izrazi roditeljima želju za školovanje nakon osnovne na što dobija negativan odgovor sa baljezgarijom "što si ti bolja od nas" jer kad se nije školovala ona neće joj se niti kćer".
One se protiv tog mentaliteta bore, početak neke intelektualne evolucije i progresa za razliku od današnjeg društva koje uči djecu da budu zatucani i da štuju krive vrijednosti. U neku ruku se nadovezujem na post o spojevima Starry je tu imala isto izvanrednu observaciju na relaciji nekad i sad.
"Naslov recenzije govori sve i doista je hrabar pothvat spajati više tematski različitih predstava i naćii poveznice što je tebi fantastično uspjelo, i o utjecaju klera u svakoj pori današnjeg života tu da doista izgleda kao da živimo u vremenu Don Juana i još smo daleko do opuštenosti i šarma zagrebačke 1935. Ona scena u TPZNM na savskom kupalištu Ane Šafranek u badiću, zamisli to, vatikanci bi tu našu zagrebačku kupališnu idilu od prije 100 godina danas optužili za "nečednost"".
Posebno je fokus na ovome da smo bliži vremenima don Juana nego 1935-oj ili modernim vremenima. Mentalitet apsolviran u filmu "janje" je još i gori jer se radi o polarizaciji i kako je izjavila redateljica zatvorenosti prema različitostima. Ali film se dotiče i još jedne važne stvari: kako zajebancija može eskalirati u pitanje života i smrti. Ima ti još jedan realističan primijer iz srpskog filma lagano već filmskog klasika bure baruta (klik na link, scena koju vrijedi pogledati) kako iz situacije što bus kasni ispadne totalni fijasko, lik ogorčen na sustav i mentalitet se svoje frustracije počinje ispucavati na nevinim ljudima. Tragi-komična scena sa malo crnog humora i puno brutalne realnosti. U komentarima ispod videa ima dosta komentara koje vrijedi izdvojiti ovo su neki od njih.
"Ne leži ova agresivnost prema putnicima, ali ovo protiv sistema je među najjačim scenama kinematografije s ovih prostora.
Savršena slika devedesetih. Jedan čovek koji maltretira ceo narod i niko mu ništa ne može.
I danas je tako.
Kakav ste narod , takav vam je i vodja.
Kad Sergej krene da se dere" da su im jebali majku" to sto mu Milena iz straha podilazi da "jesu" ga jos vise iznervira pa je uzme na zub"
Savršena slika devedesetih. Jedan čovek koji maltretira ceo narod i niko mu ništa ne može.
I danas je tako.
Kakav ste narod , takav vam je i vodja.
Kad Sergej krene da se dere" da su im jebali majku" to sto mu Milena iz straha podilazi da "jesu" ga jos vise iznervira pa je uzme na zub"
Izvanredne observacije su se samo nizale, radnja je u Srbiji ali je slika kompletnog Balkana. Film(ovi) tu stvarnost adaptiraju ironija je da iz priloženog svi to vide (ili bar većina) a godinama se ništa ne mijenja da se stanje unormali, usporedno sa filmom janje iz 2019 stanje je isto ako ne i gore. U filmu "janje" je u 19 minuta pogođena slika realnosti, "bure baruta" je film od 1 sat i 42 minute a samo ova linkana scena u 12 minuta daje kompletnu sliku stanja na Balkanu devedesetih a aktualnu i sad.
Odvajanje (2014)
S godinom kvalitetnog filma sam počeo bloganje u ovoj godini, radi se o filmu kratke forme iz 2011-e koji zasad nije dostupan online ali neću ovdje o tome. Poanta je nešto sasvim drugo, sama godina snimanja i distribucije 2011-a je bila početak popularizacije kratkog igranog filma a i domaćeg filma općenito. To me sjetilo na film iz 2014 koja je kao filmska godina imala puno osvježenja, prvi igrani film bez
zvučne podloge ali promaknuo mi je iz iste godine film odvajanje
"Majka provodi dan na bazenu sa svojom kćeri. No nakon što je nakratko izgubi iz vida, u modrini bazena pojavit će se vrtlog tjeskobe i nemira. Intimna drama odvajanja u kojoj se granice subjektivne i objektivne stvarnosti pretapaju".
9 minuta filma (dostupno na croatian filmu besplatno) rezimira odnos majke i kćeri nema previše verbalnih interakcija tim više film dobiva
na kompleksnosti realizacije priče u samo devet minuta. Da ne baljezgam previše, najbolje da sami pogledate i donesete svoj dojam a ja
ću se bacit na povezivanje filma sa već načetom temom koja očito još nije apsolvirana. Krajem prošle godine u neverbalnim interakcijama sam dopunio temu apsolviranu koju godinu ranije a neposredan povod za to je bio Isabelčin konstruktivan komentar na sami spot i glumu unutaer njega. Kao drugi primijer pred koji mjesec se ponudilo još materijala u obliku spota prljavaca sa isto filmski režiranim kadrovima i potencijalima da sam spot bude adaptiran kao film kratkog metra. U samom postu sam imao referencu na jedan od
najkraćih filmova (ikad pogledanih kod mene) kao relaciju kako u malo vremena stane kompleksna priča.
"Spot je režijski koncipiran s tekstom da scenska interpretacija teksta budu dvoje koji se privlače i odbijaju u malo vremena je izvedeno puno sa glumačke/režiserske strane u fokusu je u principu samo ta jedna stvar što ima potencijala za filmsku ekranizaciju kratkog metra ravnu vremenu trajanja spota. Izvedivo je napraviti kratak film u ovako ekstremno malo vremena primijer toga je film "minute" iz antitalent produkcije u samo 6 minuta što drastično prelaziuobičajenu granicu kratkog filma što je prosjek minimalno 8-10 minuta. Izvedivo je i u ekstremno malo vremena interpretirat radnju samim time spot korišten za podlogu u ranijim postovima vidim kao filmsko ostvarenje kratkog metra pokazuje potancijal"
Prva stvar, povezivanje je potencirala premisa sam koncept filma "odvajanje" govornih interakcija je jako malo većina radnje se otkriva
samo u igranim scenama bez scenarija što me sjetilo na 3 spota koji su kvalitetno režirani kao da su filmska priča imaju potencijala za to.
Iz priloženog se vidi i u ovom filmu kako je u malo vremena sve apsolvirano uvod zaplet napetost intrigantnost i rasplet priče.
Poanta filma je životna priča o odvajanju na nekoj općoj razini i strahovima od istog vrijedi pogledat virtuznost kratkog filma je najviše u njihovoj realizaciji.
