Ratni Čekić
petak, 12.11.2010.
Mark von Geizeg, Myrmidijinije kuće sunca
Uploaded with ImageShack.us
Prošlo je skoro 10 godina od događaja frontu gdje mi je osoba koji sam smartao ocem poginula. Govorim o Siru Eisenhaueru, vitezu koji me uzeo na staž u svoju kuću, koji mi je pružio ne toplinu doma nego toplinu srca i ljubavi. Jedina osoba kojoj je stalo do mene. Zbog te osobe sam proglašen Knight Pantherom te sam zbog te osobe bio spreman staviti na kocku svoj život da dam ostalim životima da dalje žive. Zbog toga me smatraju herojem onoga dana. Ali trunem ovdje u zatvoru Myrmidijinije kuće sunca, zatvora u kojem su zatvorenici kopali željezo za oružje koje se koristi u bitkama prtiv kaosa. Ali moram Vas ražalostiti nisam bio zatvorenik nego bio prvi časnik Sir Mortimeru, upravitelju zatvora.
Ustao sam u cik zore kao i svako drugo jutro i taj dan mi se činio kako će proteći kao i svaki drugi, obilaskom trupa i zatvora, vježbom, i kontrolom zatvorenika. Nakon što sam ustao i oprao malo lice na komodi s ogledalom i lavorom vode pozvao sam svog osbnog slugu da mi pomogne staviti moj oklop na mene. Dok je on stavljao vrlo teški metalni oklop na mene gledao sam kroz prozor svoje sobe i gledao kako preko brda sunce proviruje i počinje obasjavati moju sobu. Soba mi je bila prostrana otprilike 30 ft na 30 ft u grubo. Na sredini nalazio se veliki stol na kojem je moglo jesto maksimalno 12 osoba te postaviti još tolko hrane za iste. S jedne strane bio je moj krevet koji je bio tolko veliki da je samnom mogla spavati još jedna osoba ali nažalost ja nisam imao nikoga u svome životu da bi s njime djelio postelju. S druge strane stola nalazio se veliki kameni kamin pomoću kojega bi ugrijavao sobu ukoliko bi bilo prehladno.
Izašao sam napolje i otišao nalijevo u staje da provjerim svog destrijera i konja da im radim malo društva i da vidim kako su, dali im nešto fali. Destrijer je bio u svojoj top fromi ali je zahtjevao zraka i da malo protrči ( primjetio sam da je nemiran i da hoće van). Umirio sam ga te sam mu šapnuo da ćemo kasnije se istrčat oko zatvora. Nastavio sam te sam se popeo iznad glavnog ulaza u tvrđavu da provjerim vojnike dali im šta fali i da provjerim da li je bilo čudnih aktivnosti preko noći. Kako nije bilo nikakvih incidenata obavio sam promjenu smjene te sam nastavio obilazak.
Kako je vrijeme prolazilo u kasnije popodne moju rutinu prekinuo je dolazak jednog vojnika u ponom trku do mene s vješću da sam potreban na zidinama. Brzo sam prekinuo obilazak te sam se zaputio na najviše mjesto na tornju. Uočio sam konja s 2 jahača, muškarcem i ženom te kočijom iza njih koja je bila vidno sporija od njih. Iz kočije su letjele strijele prea šumi. Iz prva nisam bio siguran što se zbiva ali ubrzo sam primjetio da ih proganja 30-ak warg jahača kako ih pokušavaju sustić. Proglasio sam stanje pripravnosti za sve mogučnosti, poslao obavjest Sir Mortimeru, te rekao svojih 10 ljudi da bude spremno. Uz to sam zapovjedio da se napuni top i nacilja ward jahače. Muškarac na konju s ženom je došao na sam rub tvđave, makar sam ispalio hitac upozorenja nije ni usporio ( stvarno se činilo da su u problemima). Rekao je da je dio karavane koja prolazi ovim prostorom te da su ih goblini napali preko noći a sad i warg jahači te da trebaju pomoć. Naredio sam da spuste most i dignu vrata, da naciljaju warg jahače i ispale top. Začuo se veliki prasak i u slijedećem mementu sam vidio kako njihova kočija biva uništena od sliline udarca topovske kugle u blizini njih.
Pogledao sam jedinicu koja upravlja topom i počeo sasipavati na njih psovke kako su nesposobni i da će me čut kad se vratim. Povikao sam sluzi da mi donese koplje, štit, mač i dovede mog opremljenog konja. Kako je vrijeme teklo tako sporo dok se most spuštao bio sam sve nervoziji i nervozniji da stranci nisu pomrli zbog nesposobnosti mojih vojnika. Na konju s štitom u jednoj ruci i kopljem u drugoj čekao sam samo da se most spusti dovoljno nisko da iskočim. Kada su se spustila dovoljno nisko reko sam si: "Nadam se da neću zakasniti" te sam povikao svojim ljudima da me slijede u boj, te sam u punom galopu krenuo prema wargovima. Muškarac s konja je ostavio ženu pred vratima koja je bila vidno ozlijeđena te se vratio prema svojim drugovima. Tu ženu sam jedva izbjegao dok sam galopirao iz utvrde. U daljini sam vidio da se pokušavaju obraniti protiv mahnitih wargova i njihovih jahača goblina. Uspjeli su srediti neke s efikasno plasiranim udarcima i hitcima iz strijela i kubura, ali jednostavno wargova i njihovih jahača bilo je previše. Najednom se pojavila jedna osoba iz šume, žena, na crnome konju, te je isto jurišala prema warg jahačima. Izvukla je svoj mač koji joj je bio kod pasa te je jednim pomakom ruke bacila neku magiju te je mač počeo svijetliti jarkom svijetlošću. Ja sam nastavio dalje prema unesrečenim ljudima ali ona je bila blize te je došla tamo dosta prije mene. Kako se bitka odvijala u jednom momentu žena na crnom konju podigla je ruku te se na mjestu gdje je bilo najviše warg jahača digao veliki vjetak koji ih je djelomično ošamutio ili pobacao po zemlji. Postali su dezorjentirani i uplašeni. Bio sam već nadomak njima ali izgleda da su se počeli povlačiti. Kada sam stigao do njih bitka je već bila gotova stigao sam samo jednoga probosti kopljem te sam ga ubio.
Kako su se warg jahači povukli pozdravio sam sve strance odjednom te mi je prišao lik na konju s štitom u rukama i kuburama oko pasa te mi se predstavio, Setsuna. Pozvao sam ih sve u tvrđavu da si mogu zavidati rane i odmoriti se od puta. Čim smo došli u tvrđavu Sir mortimer ih je pozvao u svoje odaje da razgovara s njima. Otpratio sam ih do Sir Mortimerove odaje te me Sir Mortimer zamolio da odem. Dok sam čekao vani prisluškivao sam te sam načuo da ih Sir mortimer pokušava nagovoriti da štite konvoj s ugljenom koji nam treba za proizvodnju oružja. Po završetku razgovora pozvao sam ih u svoje odaje na večeru. Ušli smo u moje odaje te sam ih posjeo za stol ponudio sam pičima i zakuskom dok smo čekali da ne dođe glavno jelo. Tamo sam ih sve upoznao: gospoda Schwarzwald, Setsuna Abdul Khalim, Ambroz, Cael'ul'Mair Eldendrake i Dimmur Theodoulos te gospodične Papaweer i Nel. Bili su mješavina elfova i ljudi te smo pričali kroz noć od kud su i kako su tu dosli. Također gospodin Schwarzwald mi je ponudio da idem s njima obavit posao koji im je dao Sir Mortimer. Rekao sam mu da ću ujutro razgovarati s da dobijem dopust na neko vrijeme. Po završetku večere rekao sam im da mogu dijeliti sobe s slugama u nastambi preko ili spavati u štali. Po njihovom odlasku slugi sam rekao da ih malo prati za svaki slučaj da ujutro znam što su radili.
Prošla su 2 dana od kad su stranci došli u tvrđavu. Sir Mortimer mi je dao dopust da idem s njima štititi karavanu Karla koji je bio glavni kada je došlo pitanje ugljena za proizvodnju oružja. Stranci su 2 dana zavidali rane, neki od njih su se malo zabavljali s služavkama dok opet ženski dio njihove "ekipe" je lagano dangubio u čiščenju konja ili šetnjom po tvrđavi. Nakon 2 dana tog odmora Abroz, Cael, Nel, Schwarzwald, Karlo i ja krenuli smo do šume gdje smo radili uglen. To je bilo mjesto otprilike 2 i pol do 3 sata hoda od tvrđave. Kada smo došli do mjesta sišao sam s konja te smo krenuli na posao dok su Nel i Cael držali stražu. Cael se viknuo: "Napadnuti smo!!" Okrenuo sam se i pozvao konja na kojem su mi bili štiti i mač. Ambroz se brzo sakrio iza prvog drva makar mu to nije pomoglo odmah je pogođen jednom strijelom. Nel je uočila od kud dolaze te je ponovila zamah rukom koji mi je otprije bio poznat. Ubrzo nakon toga digao se snazan vjetar među goblinima doduše nije bio tako snažan kao prije ali goblini su se uspaničarili te počeli bježati. Cael i Nel su krenuli za njima dok smo Ambroz i ja s Schwarzwaldom te smo nastavili posao zašto smo došli. Nakon par sati Cael i Nel su se vratili s dobrim vjestima. Dobra vjest je bila da su našli gdje se nalazi goblinski kamp. S radošću smo se vratili u tvrđavu gdje možemo semo dočekati novi dan i nove događaje. Ovaj susret s strancima dao mi je mogučnost da se vratim u borbu s nekim te da odem iz ovog zatvora koji me tolko trači s svojom dosadnošču, nesposobnošću i monotonošću.
