Ratni Čekić
subota, 27.03.2010.
Ambroz - Paklena noć u Zandenburgu
Sjedim u kutu neke napuštene kuće u Zandenburgu, umoran i krvave glave, vani su goblini i požar. Nemam više brata i sestru, imam samo slike njihovih tijela u glavi, bratovu smrskanu glavu i sestrina prsa s neprirodnim udubljenjem koje je nastalo nakon što je trol pao na nju. Htio sam biti mrtav, bilo bi lakše tako. Čak se i nisam osjećao toliko krivim za sve. Zapravo jesam, mogao sam pustiti konja i kočiju i odma, kao brat, potrčati u bitku. Mogao sam toliko toga napraviti, a nisam... Napokon sam trebao biti koristan obitelji, odužiti se za ono što sam od njih dobio do sad, i onda se ovo desi. Samo izazivam nesreću sebi i svima oko sebe. Htio sam da se desi nešto, da se sve preokrene i da se mogu svega oslobodit, htio sam počet lutat, daleko od doma, zaboravit na sve do sad i otići, bilo gdje, vidjet more, bilo što. Sad se sve preokrenulo i to mi se ne sviđa, na krivi način se preokrenulo... Sa mnom su ljudi koje nepoznam, ranjeni i uplašeni kao i ja. Pomogli su mi umrjeti, i na tom sam im zahvalan - zamolio sam ih zlatnicima da mojima kažu da sam i ja poginuo. Nisam mogao doć živ pred roditelje, dosta mi je krivnje i ovako. U početku je stvarno bilo lakše mrtav, al sad me je trenutna situacija vratila na zemlju. Ne želim umrjeti. Moram biti pribran ako se želim izvući iz ovog. Nije samo moj svijet u kaosu, cijeli svijet je utonuo u njega, rat je počeo. Samo će jaki i snalažljivi opstat. Izgleda da su nas bogovi napustili da vide tko će bez njih uspjeti. Opet mi misli bježe i petljaju se, moram ostati sabran. Ništa od pijenja do besvjesti i zaborava u Zandenburgu heh, a tako sam se veselio tome... Sjetio sam se djevojke koju su goblini odvodili, mogao sam joj probati pomoći, ali strah me nadvladao. I bolje, pitanje jel bi sada bio živ da jesam. Djelovala je slatko u noći obasjanoj vatrom heh, ako se izuzme izraz očaja na licu... Šteta što nije umjesto na nas nabasala na viteza u sjajnom oklopu, na bijelom konju, al što ćeš... Možda se nekako izvukla. Možda ću se i ja nekako izvući. Samo se nadam da se neću praviti da se ovo nije desilo, ako se izvučem. Moram se izdići iz mulja, a to mogu samo vlastitom voljom, uz pomoć vlastitog iskustva...
