BEAUTY QUEEN FROM MARS

Došao je i taj dan. Gotovo je bolovanje. Sutra počinjem radit. Da, da i to baš u nedjelju. A tako mi se neda. Postala sam totalna lijenčina u ova dva mjeseca. I prije sam bila lijenčina, a tek sad. Nemrem vjerovat da su prošla puna dva mjeseca. Na bolovanju sam od 27. 03. i zaključeno je sa 27. 05. ! A ko' da su mi prije tjedan dana rekli da sam pokupila mono. Kad mi je treba tj. doktorica rekla da ću minimalno tri tjedna bit doma ja sam poludila. Nakon deset dana sam se već htjela vratit na posao. A sad, stvarno mi se ne vraća tamo. Lijepo je biti doma, ništa ne raditi a novčići dolaze na račun.
Jučer sam cijeli dan zujala po gradu. Sjedila sam sa Mimi u Europi na kavici i slučajno dignem glavu gore i vidim da igra Da Vincijev kod. I kažem kako bi to baš išla gledat samo da se dogovorimo jedan dan i da odemo. I odmah nakon, " pa zakaj da čekamo sljedeći tjedan ajmo odmah " . Uz malo nagovaranja je pristala jel si je utuvila u glavu da bi ona prije filma pročitala knjigu. Meni je film dobar. Možda su ga malo previše razvikali, ali je dobar. Možda vam se neke stvari neće svidjeti ako ste vjernik, ali mene kao ateistu ništa pd toga nije diralo. Ako ništa drugo barem će vas na razmišljanje potaknut. Jel ipak je sve moguće.
A vi koji ste bili u kinu Europa ziher znate da one stolice i nisu najudobnije. Imale smo jebena mjesta ali ono je horor. Već nakon prvih deset minuta filma nisam znala kam bi sa nogama. Sa ovih prokletih 1. 85 najradije bi ih bila za vrat stavila. Na kraju sam i ležala u onoj stolici, sjedila na nogama, pa su njene bile preko mojih. Grozno. Jel film ipak traje dva i pol sata. Pa se vi smjestite udobno. A to kino mi je baš lijepo. I jako drago. Najdraže u Zagrebu. Prije sam se znala uhvatit kako zujim po onim zidovima i sve to gledam i proučavan a na film bi zaboravila. Samo da te foteljice srede. Ali ništa od toga kad će ga najvjerojatnije zatvorit u desetom mjesecu. Čini se da ih je Cine Star sve uništio. Šteta!
E da, u srijedu mi je bio rođendan, napisala sam poveći post ali sam ga jednostavno, slučajno obrisala i nisam imal živaca ga ponovno pisat. Bilo je lijepo, dobila sam lijepe poklone, hvala svima, jako mi se sviđaju, svi do jednoga. Eh, šta godine idu. Već mi je 21. Ali neka, nisam ni ozbiljnija, a kamoli pametnija.
Idem sad na kavicu sa dragim, do klade po ključeve za sutra, malo zujat. A vi mi držite fige da mi sutrašnji dan dobro prođe. I ako slučajno zalutate u moju kladu, vidite jednu izgubljunu i relativno usporenu curu za onim ultralošim kompom nemojte bit zločesti i strpite se. Dajte mi koji dan da se vratim na svoje. Ipak je puno dva mjeseca. Eh, šta nije uletila u sedmom i osmom mjesecu.

pusa

Malo sam se družila, mislim jučer, sa svojim prijateljima. Jako dragim prijateljima. Tako su sretni zajedno. I zaljubljeni. Vole se. Lijepo je to!
Da, da i ja volim ovog svog magarca.
I tako sam se ja sad sjetila još jednog svog frenda. Ok smo si, ne mogu reći da smo best frendovi ali smo zajedno u ekipi, dečko je ovako zbilja dobar. Za zajebanciju, dobar je ko' frend. To uvijek moj dragi kaže: " Crni je baš dobar frend, uvijek će ti uskočit kad nekaj treba. " Što je i istina. Kad se Dragi selio prvi je uskakao da pomogne što je god trebalo, i za bilo šta drugo, uvijek će pomoć. Naime, on je bolji sa mojim dragim nego sa mnom ali nema to sad veze. Nego, htjela sam reći kako ljudi mogu bit dobri, a s druge strane i relativno bezobrazni prema nekim drugim ljudima koji su u njihovom životu. Ima trebu kojih dva tjedna. Dijete neko, još ide u srednju školu. On ima 21 godinu. Upoznala sam ju neki dan. Dofurao ju je na kvart. A prije nego je došla cijelo vrijeme ju ismijava jel ima višak kilograma, istina, nije neka misica, ali čini mi se draga. A kad je sirotica otišla, on se razvezao. Kaj joj je sve radio, kako ju je bolilo, kak je nepretna za neke stvari. I to je njemu full smiješno. Meni je bilo užasno žao cure. A kaj sam mogla? Samo sam ga spustila koji put. Mislim, ne možeš se baš tako ponašat. Ali to su muški. Neki su zbilja gadovi. I onda se opet ide naći sa njom, samo da ju pokara još koji put i onda će bit " adio mala moja. " Ali na onako bezobrazan i bolan način. A još joj je i prvi.
I odmah se ja sjetim ovog svog. Jel tu večer Dragi nije bio sa nama. U zajebanciji pitam jednog frenda: " Kaj, tak i ovaj moj o meni? " Ovaj me sam blijedo pogleda i kaže: " Ne pada mu napamet, ni ne znaš kako si dobrog lika dobila. " Znam ja to vrlo dobro, stvarno je dobar. I svijesna sam toga. Sve lijepo polako, kako meni paše, na ništa me ne sili. Zbilja je srce. I kad mene nema uvijek lijepo priča o meni, ne pada mu napamet nešto ružno reći. Znam ja sve to. Izvidila sam ja to jako dobro. Ipak sam ja puno duže u toj ekipici od njega, hehe, sa nekima sam išla i u osnovnu školu, pa imam ja svoje tužibabe koje me odmah obavijeste ako je malo zločest.
Zbilja sam sretna jel sam naletila na takvu dobricu. Ipak ima neke pravde i za mene. Zbilja je lijepo dok mi onako tepa, zove me lijepim imenima. Mislim da bi umrla da završim ko' ova sirotica. Tako da sam sad baš sretna. Ipak ima dana kad sam i malo manje sretna, nekaj me pukne, pa trebam pomoć prijateljica da to prođe, pa i njegovu. Ali onda opet sve bude lijepo. Zbilja je divno bit zaljubljen. Jedva čekam da ga vidim večeras. Sretna sam i zaljubljena sam.

pusa svima....

Kakvo je to vrijeme došlo? U kakvom mi to društvu živimo?
Otkazi je dijele kako se kome sprdne. Moja kolegica je dobila otkaz u utorak. Bez ikakvog posebnog objašnjenja. Znači, radi u kladionici isto kao i ja. I baš kad smo se poveselile da ćemo zajedno radit, da ćemo imati istu poslovnicu kad se ja vratim sa bolovanja njoj su javili tu neugodnu vijest. Poslala mi je sms " dobila sam otkaz, u komi sam " . Prvo što je meni prozujalo kroz glavu je to da je dobila otkaz radi svojih godina. Naime, ona ima 42 godine. To je po nekim kriterijima prestara koka da radi u kladionici. Jel i sami znate da tamo samo rade pičkice od 20 – 25 godina. Koje krasno izgledaju, imaju sisice na stolu i sl. A da ne govorim o tome da ih je pola nesposobno za rad. Neke su zbilja prave glupačice. A tamo su radi svoje pičkice i godinica. Da se razumijemo, ne vrijeđam sve cure, ipak i ja radim tamo. Ima ih što zbilja rade dobro ali ima ih i zbilja jako nesposobnih. Jebote, kao da je to neka nauka od posla, ali ako nemaš mozga i tamo si da samo lijepo izgledaš, posao si dobila što si poševila kontrolora ( zbilja postoji slučaj, ali hej, danas je to tako ) onda ti je i takav posao teško za shvatit i naučit.
Dakle, moja kolegica radi u kladi tj, je radila tamo dvije godine. Nikad nije dobila opomenu radi ničega. Uvijek je sve bilo u najboljem redu, ljudi su je voljeli, nikad nije bila na bolovnju niti je radila bilo kakve stvari kojima bi mogla oštetit poslodavca. Mislite, savršen radnik. Ali ne i za novog dišu koji izvoljeva neke svoje gluposti, radi sranja, bez nekog posebnog razloga smanjuje plaće i sl. stvari. Došla joj je šefica u kontrolicu, i rekla da joj je žao, da su se kriteriji postrožili i da je dobila otkaz. I to je to! Blagajna igrom slučaja nije štimala za 40 kuna i to je bio i više nego dovoljan razlog da je najure. Prije bi to progledali kroz prste jel svaka od nas na kraju dana ipak nadmiri blagajnu iz svog džepa ako ne štima, ili bi dobili opomenu. Ali ne i ona. Izvanredni otkaz. Užas! A zašto? Da, to je dobro pitanje. Možda zato jel će vjerovatno na snagu stupit neki novi zakon koji kaže da sve mame koje rade moraju dobit slobodnu nedjelju. To je prvo, a ima još i ono da u kladionicama neće smjet radit žene starije od 38 godina. Zašto? Kaj su one nesposobne? Ružne? Glupe? Smrde? Ili im sise više ne stoje dovoljno dobro?
I tako je majka troje djece ostala bez posla. Muž zadnje tri plaće nije dobio, ona će jako teško nać novi posao. Znamo kako je to kod nas. Krasnog li života!
I stvarno da se čovjek zapita. Pa kaj će bit s nama kad žene u 40. ima više nemaju gdje radit! ?
Maloprije sam se vratila sa komisije. Još malo bolovanja. Hehe Do sljedeće nedjelje. To će biti točno dva mjeseca. Ja sam dobro. Nalazi su ok i sa ponosom mogu reći da je boleština iza mene. Nije nimalo lagana ta mononukleoza. Ja sam mislila da je to pizdarijica od bolesti, kad vidiš nije niti tako bezopasna. A da samo znate kako se šugavo osjećam. Ostao mi je onaj umor. Nakon malo hodanja ja se sva uspušem, nemrem ni dihat ko' čovjek. Rekao mi je doktor da će se i to smirit kroz mjesec do dva dana. Da je to uvijek tak kod virusnih bolesti. Ali sjebala me totalno, nema alkohola za mene, i to još jako dugo.
Da vam se samo pohvaim, hm, mislim da i nije za neku pohvalu. Kako sam morala i kardiologa obavit radi srca, ležim ja na onom krevetu, gola do pasa a gospon doktor mi sluša herc sa svim onim spravicama, gleda na monitoru i sve to. Završio nakon nekih pola sata, napokon gotovo jel nije bilo baš ugodno ležat gola pred potpunim strancem, pa makar bio i on doktor. I sad, kaže on meni da smo gotovi da se mogu obuć, i pomogne mi da se ustanem sa kreveta ( premda nije bilo potrebno ) i nekako mi stavi ruku na lice, kaže da je predivno i usporedi me sa Severinom. Kojeg li smijeha! Imam jako puna usta a po njegovom stručnom mišljenju su puno ljepša od naše poznate pevaljke. " Prvenstveno zato jel su prirodna a ne umjetna kao njezina " , kaže on. E sad, još da sam i bila obučena, ali onako gola i dobila kompliment da sam bolja od osobe koja je snimaila najgledaniji pornić na ovom dijelu kugle zemaljske. Ne znam, da se zapitaš. Koliko je bilo smiješno na početku, malo mi je bilo i bed kasnije. Ha jebiga, koliko je striček doktor bio profesionalan, ne znam.

Tužna sam. Bila sam malo bezobrazna. Povrijedila sam osobu koju volim, ali brzo mi je oprostio. Ja i moj dugačak jezik, i nerazmišljanje, bubnem ono što uopće ne mislim. I znam da sam pogriješila a ne želim to priznat, guram svoje. Takva sam, tvrdoglava. Ponekad se pitam kako ljudi oko mene izdržavaju sa mnom, jel stvarno znam bit bitch. Da, to je to, nema bolje riječi. Zbilja se osjećam ko' govno. A tako mi i treba. A sve je krenulo glupom šalom koja mi nije sjela. Ah glupače!
I sad mi je teško, pustila sam i suzu, meni kojoj je to jako teško, ali naravno tek kad sam ostala sama.
Zašto nam je teško priznati da smo pogriješili? Zašto ljudi lažu? Neki malo, a neki sa tim lažima povrijede ostale, i to namjerno!
Trudim se, ali onako iskreno, bez glume da budem dobra osoba. Pogotovo prema mojim voljenima, obitelji, prijateljima, dečku. Ali nekad mi nejde od ruke. Ali znam da ću to ispravit i trudit ću se i dalje.
I onda pogledam svijet oko sebe. Kad su ljudi postali zli? I zašto ih je tako puno? Neki niti ne kuže da meni ( ili bilo kome drugome ) svojim ponašanjem nanose bol. A ima i onih koji to čine namjerno, iz nekog bolesnog zadovoljstva. Zbilja mi se sve to počinje gadit. I to jako. Ponekad bi htjela da nisam tu, da ne vidim neke ružne stvari koje se događaju a ja ne mogu utjecati na njih.
Zato sam jako zahvalna na nekim ljudima u mom životu...
Ali ima nade... još uvijek... zadržite vjeru... vjerujte u šta već svatko od vas vjeruje... bit će bolje.



" ... Walking in the footsteps
Of society's lies
I don't like what I see no more
Sometimes I wish that I was blind
Sometimes I wait forever
To stand out in the rain
So no one sees me cryin'
Trying to wash away the pain... "

Cijeli dan razmišljam o prijateljima. O sadašnjim i nekim bivšim. Prežaljenim i nikad preboljenim. Interesanto kako određena doza boli može ostati i nakon svih tih godina. Istina da je mala doza ali je tu. A zašto? Ako su već otišli iz mog života, odnijeli sve sa sobom, naša druženja, lijepe trenutke, smijeh, noćne izlaske, druženja u školskim klupama, ljetovanja, prve ljubavi, proživljavanje teških trenutaka, ali zajedno, e onda su mogli uzet i ovu bol koja je ostala iza njih. A ne ju sebično meni ostvit. Koja se i dan dans javi. Povremeno, ne prečesto. Dosta je godina prošlo. Ali dođe ona i nakon svih tih godina i onda neko određeno vrijeme ne odlazi i onda se meni motaju ružne stvari po glavi. A to tako ne volim.
Koliko sam ih prije voljela sad imam osjećaj da ih mrzim. Znam da je to teška riječ, ali opet ne mogu si pomoći. Da im možda budem zahvalna! ? A na čemu? Na tome što se u bilo koju drugu vezu sad u životu upuštam sa velikom dozom oporeza? Ali mislim stvarno u svaku vezu. Bilo da se radi o novim poznanstvima koja bi se mogla razvit u prijateljstvo ili da se radi o dečkima. Ili da im budem zahvalna na tome što ovo malo pravih prijatelja koje imam danas jako cijenim, čuvam, volim i nikad više ne radim iste pogreške!? Da, na tome sam im zahvalna jel ne želim nikad više izgubit niti jednog pravog prijatelja, za fejkove me nije briga, oni su tu, tako, bez veze, ali ko' da i nisu. A prave čuvam ko' oko u glavi i da se sa bilo kim nešto dogodi, prijateljstvu dođe kraj ja znam da bi ja bila gotova, shrvana od boli. Zato sam neke stvari naučila i ne ponavljam više iste pogreške. Zašto neki ljudi bez nekog posebnog razloga odlaze iz našeg života a novi dolaze?
A sadašnji... ponekad je dovoljno samo sa njima sjedit. Ne moramo ni razgovarat. Kužimo se! Istina je da ih sve mogu nabrojat na prste jedne ruke ali znam da su pravi i da su tu, uvijek kad ih trebam i nadam se zauvijek.
Sinoć sam bila kod Mimi. Osoba koja mi jako znači u životu. Družile smo se kako već dugo nismo. Onako kako znam samo sa njom. Kako smo provodile prije svaki dan dok smo mogle, dok nismo radile. Dane koje smo prije uzimale zdravo za gotovo, bilo nam je lijepo ali nikad nismo razmišljale koliko nam je dobro dok smo zajedno. Dok se sve to nije naglo promijenilo radi posla i novih obveza. Neki dan je rekla da smo malo ostarile, da nikad nećemo više imat vremena kao i prije, ali ja znam da hoćemo i da čemo uvijek nać vremena jedna za druga šta god da se dogodi. Naše druženje jučer je bilo obično, možda nekima od vas i dosadno. Došla sam kod nje oko 10 navečer, napravila nam je finu kavicu i kolačić od višnje i onda je krenulo. Red Stonesa, njezino neopisivo veselje jel je nabavila karte za koncert, pa red U2. Došao je i Bon Jovi na red, naravno, bez toga ne može proć. Pa razgovori o svemu. Koliko značimo jedna drugoj. Šta bi htjele od života. Lijepe i vesele teme, i one malo manje vesele, ali bile smo zajedno. Pa interne fore koje nitko živ ne može shvatit osim nas dvije, ali nije niti važno da to netko shvati jel su samo naše i ne želim da ih netko shvati jel onda ne bi više bile samo naše. Pa preslušavanje relativno novog albuma od Bruce Springsteena " Devils & dust " kojeg je dobila za rođendan. I btw. odličan je, oduševljena sam. Već jako dugo nisam nešto tako dobro slušala. Odmah sam joj ga uzela, danas ne izlazi iz linije. Sad ću se još na Springsteena navuć.
Nisam se ni snašla i već je bilo 3 ujutro. Pet sati je proletjelo jako brzo. Znale smo mi i duže sjedit kod nje u sobi ali ipak ona radi danas. I onda... " koka nejdeš još doma, a daj nemoj ići " , pa mi pusti najdražu stvar od Jovia u nadi da ću ostat još malo, i otanem pa još jednu i još jednu i tako nikako doma krenut. I napokon odem. A najradije ne bi jel nam je zbilja bilo jako lijepo ali bilo je full kasno.
I interasntno je koliko me je to druženje sa njom " nahranilo " , " napunilo " energijom. I opet sam shvatila koliko je volim i zašto. I to sam joj i rekla. I znam da ona i mene voli i da nije fejk.


... " uvijek ćemo imati Texas - tamo sve izgleda veće, čak i nebo " ...
... " alien grglja " ...
... " jebote Jegger... hehe da bar, jebo tebe ovaj tvoj " ...
... " gle nebo ti je ljubičaso... "
... " kozo opet mi propvijedaš... znam, tlak na 800 " ...
... " daj se fakat makni ste klupice, desna je jel da? pa nisi kurva " ...
... " 05. 09. 2015. T. B. J. J. " ...



" KOLIKO GOD DA JE RIJETKA
ISTINSKA LJUBAV,
JOŠ JE MNOGO RJEĐE
ISTINSKO PRIJATELJSTVO. "

Evo, opet se vucaram po kući. Ništa nema novog, tjedan dana nisam pisala, ali nemam ni o čemu. Ovaj zadnji tjedan doslovno svaki dan " visim " po doktorima. Jedna bolnica, pa odi kod svoje doktorice, pa me šalju na srčanu a ja ludim. I onda me pitaju: " jeste mirovali? "
U tom trenutku bi nekog udarila. Mislim si ja kako da mirujem kad me šetaju sa jednog kraja Zagreba na drugi. Ma dosta mi je svega. U utorak možda opet dobijem produženje bolovanja, opet me komisija čeka. I dođem kod neke koze da me naruči kardiologu a ona me pogleda i pita: " a zakaj je to hitno? " Ako ti piše hitno onda je hitno! Ili je njoj normalno da netko od dvaset godina ima problema sa srcem a još ne znaju ni uzrok! ? A tamo sve starci, znam da se moraju liječit, ali imaju probleme sa srcem već pedeset godina i tak im je svejedno jel ne pregledu danas ili za koji dan. A svađaju se za preglede nenormalno. Kad je čovjek skočio na sestru, da on nemre čekat do šestog mjeseca, da mu je to predugo. A ja luda. Mislim si, a kaj je samnom? Komisija mi neće dat više bolovanja, moram se vratit na posao, virus mi je toliko iscrpio organizam i herc da se ne mogu normalno popet na treći kat jel se sva uspušem, ne mogu se normalno prošetat jel mi je prenaporno i luda sam već, a njemu je to predugo za čekat. A ništa više ne radi u životu. E fakat ne mogu više hodati po tim doktorima. Kad me naruče za novi pregled meni se kosa digne na glavi. Još me sestra jučer zezala dok je štambiljala neke uputnice da li ću ozdravit do rođendana jel je uskoro. Što čisto sumnjam! A na to moja doktorica skoči i kaže mi: " nemoj slučajno da odeš van, na party, koncert ili gdje već ideš. Nikakvo skakutanje i alkohol. " Jebena će bit proslava, jel da? Neće je ni bit! :(
Jučer je frend slavio svoj rođendan. Pošalje mi frendica sms da cugaju na parkiralištu i da će onda negdje zaružit a meni tak žao kaj nemrem i ja. Danas drugi frend slavi. Prvo se ekipica okuplja kod njega pa će se na Jarun. Ide i dragi. Baš su me zvali a ja nesmijem. Fakat sam ljuta. Najradije bi otišla. A opet glupo mi se zajebavat ako mi je pet doktora reklo da strogo mirujem.
Sa dragim se viđam jako malo u zadnje vrijeme. Radi, a i preselio se u novi stan i sad to sve treba sredit pa nema ni puno vremena. Ali od danas je na godišnjem pa ćemo se valjda viđat malo češće.
Danas sam se probudila i imala sam neopisivu želju za nekim ludim izlaskom. Nemate pojma koliko mi to fali. Valjda ću uskoro. Vikend je, nadam se da vi uživate. Želim podrobne izvještaje kako vam je bilo, toliko sam već jadna.
U pozadini mi pjeva Richie Sambora. To je jedino kaj radim. Slušam glazbu i piljim u tv. Program znam napamet. Sve serije. Tko je s kim, tko je koga prevario i slične bedastoće.
Tako vam ja provodim dane kod kuće. Ako nisam kod doktora. Zanimljivo, nema šta!





Djeca u školi dobili da napišu domaću zadaću s temom " Kako provodim dan kod kuće ". Nastavnica prozove maloga Ivicu da pročita svoju zadaću.
- Ja kod kuće živim intenzivnim seksualnim životom...
- Stani, stani Ivice - prekine ga nastavnica - kako to misliš " intenzivnim seksualnim životom "?
- Znate nastavnice, ujutro se dignem i mama me pita:
- Ivice, jesi li oprao zube?
- Nisam mama.
- Odi operi zube!
- Izađem iz kupaonice s opranim zubima, a tata pita:
- Ivice, jesi li se umio?
- Nisam tata.
- 'Ajmo na umivanje!
- Izađem iz kupaonice umiven, a mama pita:
- Ivice, jesi li uredio svoju sobu?
- Nisam mama.
- Hajde Ivice, uredi sobu!
- Završim s uređivanjem sobice, a tata pita:
- Ivice, jesi li napisao zadaću?
- Nisam tata.
- Ivice, Ivice.. hajde pisati zadaću!
- I tako me jebu cijeli dan!