|
Cijeli dan razmišljam o prijateljima. O sadašnjim i nekim bivšim. Prežaljenim i nikad preboljenim. Interesanto kako određena doza boli može ostati i nakon svih tih godina. Istina da je mala doza ali je tu. A zašto? Ako su već otišli iz mog života, odnijeli sve sa sobom, naša druženja, lijepe trenutke, smijeh, noćne izlaske, druženja u školskim klupama, ljetovanja, prve ljubavi, proživljavanje teških trenutaka, ali zajedno, e onda su mogli uzet i ovu bol koja je ostala iza njih. A ne ju sebično meni ostvit. Koja se i dan dans javi. Povremeno, ne prečesto. Dosta je godina prošlo. Ali dođe ona i nakon svih tih godina i onda neko određeno vrijeme ne odlazi i onda se meni motaju ružne stvari po glavi. A to tako ne volim.
Koliko sam ih prije voljela sad imam osjećaj da ih mrzim. Znam da je to teška riječ, ali opet ne mogu si pomoći. Da im možda budem zahvalna! ? A na čemu? Na tome što se u bilo koju drugu vezu sad u životu upuštam sa velikom dozom oporeza? Ali mislim stvarno u svaku vezu. Bilo da se radi o novim poznanstvima koja bi se mogla razvit u prijateljstvo ili da se radi o dečkima. Ili da im budem zahvalna na tome što ovo malo pravih prijatelja koje imam danas jako cijenim, čuvam, volim i nikad više ne radim iste pogreške!? Da, na tome sam im zahvalna jel ne želim nikad više izgubit niti jednog pravog prijatelja, za fejkove me nije briga, oni su tu, tako, bez veze, ali ko' da i nisu. A prave čuvam ko' oko u glavi i da se sa bilo kim nešto dogodi, prijateljstvu dođe kraj ja znam da bi ja bila gotova, shrvana od boli. Zato sam neke stvari naučila i ne ponavljam više iste pogreške. Zašto neki ljudi bez nekog posebnog razloga odlaze iz našeg života a novi dolaze?
A sadašnji... ponekad je dovoljno samo sa njima sjedit. Ne moramo ni razgovarat. Kužimo se! Istina je da ih sve mogu nabrojat na prste jedne ruke ali znam da su pravi i da su tu, uvijek kad ih trebam i nadam se zauvijek.
Sinoć sam bila kod Mimi. Osoba koja mi jako znači u životu. Družile smo se kako već dugo nismo. Onako kako znam samo sa njom. Kako smo provodile prije svaki dan dok smo mogle, dok nismo radile. Dane koje smo prije uzimale zdravo za gotovo, bilo nam je lijepo ali nikad nismo razmišljale koliko nam je dobro dok smo zajedno. Dok se sve to nije naglo promijenilo radi posla i novih obveza. Neki dan je rekla da smo malo ostarile, da nikad nećemo više imat vremena kao i prije, ali ja znam da hoćemo i da čemo uvijek nać vremena jedna za druga šta god da se dogodi. Naše druženje jučer je bilo obično, možda nekima od vas i dosadno. Došla sam kod nje oko 10 navečer, napravila nam je finu kavicu i kolačić od višnje i onda je krenulo. Red Stonesa, njezino neopisivo veselje jel je nabavila karte za koncert, pa red U2. Došao je i Bon Jovi na red, naravno, bez toga ne može proć. Pa razgovori o svemu. Koliko značimo jedna drugoj. Šta bi htjele od života. Lijepe i vesele teme, i one malo manje vesele, ali bile smo zajedno. Pa interne fore koje nitko živ ne može shvatit osim nas dvije, ali nije niti važno da to netko shvati jel su samo naše i ne želim da ih netko shvati jel onda ne bi više bile samo naše. Pa preslušavanje relativno novog albuma od Bruce Springsteena " Devils & dust " kojeg je dobila za rođendan. I btw. odličan je, oduševljena sam. Već jako dugo nisam nešto tako dobro slušala. Odmah sam joj ga uzela, danas ne izlazi iz linije. Sad ću se još na Springsteena navuć.
Nisam se ni snašla i već je bilo 3 ujutro. Pet sati je proletjelo jako brzo. Znale smo mi i duže sjedit kod nje u sobi ali ipak ona radi danas. I onda... " koka nejdeš još doma, a daj nemoj ići " , pa mi pusti najdražu stvar od Jovia u nadi da ću ostat još malo, i otanem pa još jednu i još jednu i tako nikako doma krenut. I napokon odem. A najradije ne bi jel nam je zbilja bilo jako lijepo ali bilo je full kasno.
I interasntno je koliko me je to druženje sa njom " nahranilo " , " napunilo " energijom. I opet sam shvatila koliko je volim i zašto. I to sam joj i rekla. I znam da ona i mene voli i da nije fejk.
... " uvijek ćemo imati Texas - tamo sve izgleda veće, čak i nebo " ...
... " alien grglja " ...
... " jebote Jegger... hehe da bar, jebo tebe ovaj tvoj " ...
... " gle nebo ti je ljubičaso... "
... " kozo opet mi propvijedaš... znam, tlak na 800 " ...
... " daj se fakat makni ste klupice, desna je jel da? pa nisi kurva " ...
... " 05. 09. 2015. T. B. J. J. " ...
" KOLIKO GOD DA JE RIJETKA
ISTINSKA LJUBAV,
JOŠ JE MNOGO RJEĐE
ISTINSKO PRIJATELJSTVO. "
|