BEAUTY QUEEN FROM MARS

Ja sam tip osobe koji obožava pit kavu. Od one skuhane doma pa do svih mogućih napitaka koje nam nude u bircevima. I zbilja posjećujem puno birceva. Jedna kavica tu, druga tamo i tak. Svaki birc u Zagrebu koji nudi dobru kavu, ja sam bila. Od kvartovskih birceva, N. Zagreba, Tkalče i Cvjetnog, pa sve do Maksimirske i tog dijela. Stvarno sam ih puno prošla po Zagrebu. Nema ljepšeg od ispijanja kavice na terasi sa dragom osobom, bilo da se radi o prijateljima ili dragom, sunce lagano grije, velike naočale sjede na faci i ti uživaš u finim mirisima i okusima najdražeg nessa, kavice ili nekog sličnog napitka.
Ali u zadnje vrijeme mi te doživljaje i uživanja kvare oni ljudi koji konstanto dolaze nešto žicat. Znam da im je teško, ali gdje god da se sjednem oni me nađu. Pa mi pod nos guraju klinca koji je gladan, pa bi za mlijeko, za kruh. Nekad dam, moram priznati, ali u zadnje vrijeme baš i ne. Mislim da bi lagano bankrotirala kad bi svakom prosjaku u gradu Zagrebu nešto udijelila. Ima ljudi koji su i više nego sposobni za rad ali njima je lakše žicat. I onda se nekad osjećam krivo ako im nešto ne dam, ali pojedini me zbilja ljute. Tako te pogledaju pa čak i opsuju nešto, kao da je moja dužnost da im ja dam nešto. Pa ljudi moji, i ja radim za te novce, moji roditelji. Ne rastu mi na drvetu. Istina je da sam imala malo više sreće u životu od nekih ljudi, ali kaj to sad znači! ? Da moram financirat svaku skitnicu koja mi gurne dlan pod nos?
I ima još onaj gospon. Vjerujem da ga vi zagrepčani znate. Gluhonijem, što prodaje one plišane igračkice. Gdje god da se sjednem on doleti. Svugdje je po Zagrebu. Isto zna bit bezobrazan ako mu ljudi nešto ne kupe. Složi neku ljutu facu i sl. Pa nije ničija dužnost da sad pljune 35 kunića ( ili koliko već košta to njegovo čudo ) ! Meni je ok, uvijek se nasmije kad me vidi, malo se zeza, ali vidim da ide ljudima na živce. Jel ljudi su ipak došli da se maknu od nekih briga, da popiju kavicu na miru, popričaju sa dragim osobama i da ih nitko sa strane ne ometa. A danas to više nije moguće. Jel čak ako i izbijegneš jedan od ova dva slušaja doći će ti frajer koji prodaje 24 sata i pokušat ti uvalit novine od tri kune.
I što sam još primjetila u zadnje vrijeme. Kako sa dragim znam prakticirat duge noćne šetnje po Zagrebu i njegovim parkovima, vidim ljude koji masovno skupljaju plastične boce. No dobro, oni barem ne žicaju. Ali to je jako žalosno, da ljudi u ovoj državi iza 22 sata izlaze na ulicu i pokušavaju skupit što više tih boca da bi mogli preživjet. Pa kamo to sve vodi? Al' nam je država otišla u kurac!
Nadam se da će bit bolje, uskoro, svima nama!

pusa

Ponekad me zbilja znaju ubit u pojam. Sinoć sam bila sa dragim do kojih pola 1. Otpratio me do stanice od busa i sad ja čekam bus da dođe. Još skoknem do pekare da ujutro nitko ne mora po kruh i namjerim se na nekog debila. " Ooo susjeda " , kaže on meni. Koja mrtva susjeda mislim si ja, pa prvi put te vidim u životu. I počne on, kako sam ja dobra , zgodna on će meni prepustit red, i sa milijun jadnih i bijednih forica. Jedva odem iz te pekare i evo njega na mojoj stanici. Ja se kao pravim jako zauzeta, drkam po tom mobitelu. Ali nije to njega jebalo, samo je došao i uključio se. I sad bi on pričao, išao na kavicu, cugicu ili kaj ti ja već znam. A ko' za inat na stanici nikog poznatog. Znam da je bilo kasno / rano, kako želite, ali uvijek bi se netko našao. Ali sad nikog. Još me pilao u busu ali kako se je skupilo ljudi prestao je. Ali cijelo vrijeme zuji u mene i ne skida pogled. Jedva sam čekala da dođem doma. Sva sreća da je sišao stanicu prije moje jel brijem da bi se smrzla da je na mojoj išo dole. I ko' šećer na kraju, kad misliš da si se jednog riješila evo nove dvojice. Gospon vozač i njegov dragi fend. Pa dajte ljudi, okanite me se. U pola jedan ujutro nije mi do jadnih forica, lošeg upucavanja i stričeka od 40 – ak godina. Još da je netko mlađi, ajde! Ali ovo, pa hej! Ali to je moje prokletstvo. Ne bi vjerovali koliko se starijih likova pali ne mene. Oduvijek. Otkako sam počela van izlazit ko' klinka. A na moru, od deset srarijih stričeka, njih devet će meni uletit. Curama je to smiješno. Kad vide da jedan dolazi već im je sve jasno pa mu samo put oslobode. I onda ako taj jedan slučajno doleti nekoj drugoj onda se šokiraju i iskomentirsju: " danas nije njezin dan " .
A ovo vrijeme, meni je fenomenalno. Sad ćete svi reć da sam luda ali meni baš paše. Kiša ne staje već danima, sunca ni na vidiku ali meni je baš lijepo. Uopće nemam volje za ljetnim vrućinama i svim sranjima koja idu uz to. I dalje sve laganini. Jučer sam bila slobodna, i danas sam. Još i sutra! Uživam! Pa drito na posao na udarni vikend svjetskog prvenstva. Ali preživjet će se, valjda.

pusa

Preživjela sam i prve dane na poslu. Kakva je to panika bila u nedjelju ujutro. Dragi me pratio, tješio na kavi. Djelomice sam bila i nervozna jel je taj dan ostalo dosta novca u kladi a to baš i ne volim. Nervozna sam onda bezveze. I kako je ekipica počela ulazit u 10 tako sam skužila da sam se živcirala bez veze, da sve to znam, da ništa nisam zaboravila. I sve je krenulo ispočetka. Kao da nikad nisam ni otišla od tamo. A prošla su puna dva mjeseca. Pacijenti ulaze i izlaze ko' i prije. Ne jebem ih ni pol posto ( više ) ! Nadrkani jel im žena doma ne da pičke pa misle svoje frustracije iskaljivat na meni. Ali nema veze, siročići mali. Tak i onak nikad ništa ni ne dobiju.
E, kako je lijepo bit domeka. Danas imam slobodan dan. Rintala sam sad četiri dana za redom po deset sati i sad sam napokon doma. Još sam i sutra slobodna. Samo se razvlačim po kući. Slušam glazbu. Nabavila sam CD od Jamesa Blunta. Zbilja mi se sviđa taj dečkić. I pjesmice su mu dobre. A kad čujem stvar " No bravery " , krv mi se sledi u žilama. Poslušajte ako možete, odlična je.
Nije se ništa specijalno dogodilo kod mene. Živi se, onako laganini, osim što dragog nisam vidjela već tri dana, a nećemo se ni danas vidjet, ima neke obvezice. Ali zato ćemo sutra uživat.

pusa svima