srijeda, 07.06.2006.

ŽALOSNO JE TO!

Ja sam tip osobe koji obožava pit kavu. Od one skuhane doma pa do svih mogućih napitaka koje nam nude u bircevima. I zbilja posjećujem puno birceva. Jedna kavica tu, druga tamo i tak. Svaki birc u Zagrebu koji nudi dobru kavu, ja sam bila. Od kvartovskih birceva, N. Zagreba, Tkalče i Cvjetnog, pa sve do Maksimirske i tog dijela. Stvarno sam ih puno prošla po Zagrebu. Nema ljepšeg od ispijanja kavice na terasi sa dragom osobom, bilo da se radi o prijateljima ili dragom, sunce lagano grije, velike naočale sjede na faci i ti uživaš u finim mirisima i okusima najdražeg nessa, kavice ili nekog sličnog napitka.
Ali u zadnje vrijeme mi te doživljaje i uživanja kvare oni ljudi koji konstanto dolaze nešto žicat. Znam da im je teško, ali gdje god da se sjednem oni me nađu. Pa mi pod nos guraju klinca koji je gladan, pa bi za mlijeko, za kruh. Nekad dam, moram priznati, ali u zadnje vrijeme baš i ne. Mislim da bi lagano bankrotirala kad bi svakom prosjaku u gradu Zagrebu nešto udijelila. Ima ljudi koji su i više nego sposobni za rad ali njima je lakše žicat. I onda se nekad osjećam krivo ako im nešto ne dam, ali pojedini me zbilja ljute. Tako te pogledaju pa čak i opsuju nešto, kao da je moja dužnost da im ja dam nešto. Pa ljudi moji, i ja radim za te novce, moji roditelji. Ne rastu mi na drvetu. Istina je da sam imala malo više sreće u životu od nekih ljudi, ali kaj to sad znači! ? Da moram financirat svaku skitnicu koja mi gurne dlan pod nos?
I ima još onaj gospon. Vjerujem da ga vi zagrepčani znate. Gluhonijem, što prodaje one plišane igračkice. Gdje god da se sjednem on doleti. Svugdje je po Zagrebu. Isto zna bit bezobrazan ako mu ljudi nešto ne kupe. Složi neku ljutu facu i sl. Pa nije ničija dužnost da sad pljune 35 kunića ( ili koliko već košta to njegovo čudo ) ! Meni je ok, uvijek se nasmije kad me vidi, malo se zeza, ali vidim da ide ljudima na živce. Jel ljudi su ipak došli da se maknu od nekih briga, da popiju kavicu na miru, popričaju sa dragim osobama i da ih nitko sa strane ne ometa. A danas to više nije moguće. Jel čak ako i izbijegneš jedan od ova dva slušaja doći će ti frajer koji prodaje 24 sata i pokušat ti uvalit novine od tri kune.
I što sam još primjetila u zadnje vrijeme. Kako sa dragim znam prakticirat duge noćne šetnje po Zagrebu i njegovim parkovima, vidim ljude koji masovno skupljaju plastične boce. No dobro, oni barem ne žicaju. Ali to je jako žalosno, da ljudi u ovoj državi iza 22 sata izlaze na ulicu i pokušavaju skupit što više tih boca da bi mogli preživjet. Pa kamo to sve vodi? Al' nam je država otišla u kurac!
Nadam se da će bit bolje, uskoro, svima nama!

pusa

| 13:49 | Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>