Došao je i taj dan. Gotovo je bolovanje. Sutra počinjem radit. Da, da i to baš u nedjelju. A tako mi se neda. Postala sam totalna lijenčina u ova dva mjeseca. I prije sam bila lijenčina, a tek sad. Nemrem vjerovat da su prošla puna dva mjeseca. Na bolovanju sam od 27. 03. i zaključeno je sa 27. 05. ! A ko' da su mi prije tjedan dana rekli da sam pokupila mono. Kad mi je treba tj. doktorica rekla da ću minimalno tri tjedna bit doma ja sam poludila. Nakon deset dana sam se već htjela vratit na posao. A sad, stvarno mi se ne vraća tamo. Lijepo je biti doma, ništa ne raditi a novčići dolaze na račun. |
Malo sam se družila, mislim jučer, sa svojim prijateljima. Jako dragim prijateljima. Tako su sretni zajedno. I zaljubljeni. Vole se. Lijepo je to! |
Kakvo je to vrijeme došlo? U kakvom mi to društvu živimo? |
Tužna sam. Bila sam malo bezobrazna. Povrijedila sam osobu koju volim, ali brzo mi je oprostio. Ja i moj dugačak jezik, i nerazmišljanje, bubnem ono što uopće ne mislim. I znam da sam pogriješila a ne želim to priznat, guram svoje. Takva sam, tvrdoglava. Ponekad se pitam kako ljudi oko mene izdržavaju sa mnom, jel stvarno znam bit bitch. Da, to je to, nema bolje riječi. Zbilja se osjećam ko' govno. A tako mi i treba. A sve je krenulo glupom šalom koja mi nije sjela. Ah glupače! |
Cijeli dan razmišljam o prijateljima. O sadašnjim i nekim bivšim. Prežaljenim i nikad preboljenim. Interesanto kako određena doza boli može ostati i nakon svih tih godina. Istina da je mala doza ali je tu. A zašto? Ako su već otišli iz mog života, odnijeli sve sa sobom, naša druženja, lijepe trenutke, smijeh, noćne izlaske, druženja u školskim klupama, ljetovanja, prve ljubavi, proživljavanje teških trenutaka, ali zajedno, e onda su mogli uzet i ovu bol koja je ostala iza njih. A ne ju sebično meni ostvit. Koja se i dan dans javi. Povremeno, ne prečesto. Dosta je godina prošlo. Ali dođe ona i nakon svih tih godina i onda neko određeno vrijeme ne odlazi i onda se meni motaju ružne stvari po glavi. A to tako ne volim. |
Evo, opet se vucaram po kući. Ništa nema novog, tjedan dana nisam pisala, ali nemam ni o čemu. Ovaj zadnji tjedan doslovno svaki dan " visim " po doktorima. Jedna bolnica, pa odi kod svoje doktorice, pa me šalju na srčanu a ja ludim. I onda me pitaju: " jeste mirovali? " |
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv