|
Tužna sam. Bila sam malo bezobrazna. Povrijedila sam osobu koju volim, ali brzo mi je oprostio. Ja i moj dugačak jezik, i nerazmišljanje, bubnem ono što uopće ne mislim. I znam da sam pogriješila a ne želim to priznat, guram svoje. Takva sam, tvrdoglava. Ponekad se pitam kako ljudi oko mene izdržavaju sa mnom, jel stvarno znam bit bitch. Da, to je to, nema bolje riječi. Zbilja se osjećam ko' govno. A tako mi i treba. A sve je krenulo glupom šalom koja mi nije sjela. Ah glupače!
I sad mi je teško, pustila sam i suzu, meni kojoj je to jako teško, ali naravno tek kad sam ostala sama.
Zašto nam je teško priznati da smo pogriješili? Zašto ljudi lažu? Neki malo, a neki sa tim lažima povrijede ostale, i to namjerno!
Trudim se, ali onako iskreno, bez glume da budem dobra osoba. Pogotovo prema mojim voljenima, obitelji, prijateljima, dečku. Ali nekad mi nejde od ruke. Ali znam da ću to ispravit i trudit ću se i dalje.
I onda pogledam svijet oko sebe. Kad su ljudi postali zli? I zašto ih je tako puno? Neki niti ne kuže da meni ( ili bilo kome drugome ) svojim ponašanjem nanose bol. A ima i onih koji to čine namjerno, iz nekog bolesnog zadovoljstva. Zbilja mi se sve to počinje gadit. I to jako. Ponekad bi htjela da nisam tu, da ne vidim neke ružne stvari koje se događaju a ja ne mogu utjecati na njih.
Zato sam jako zahvalna na nekim ljudima u mom životu...
Ali ima nade... još uvijek... zadržite vjeru... vjerujte u šta već svatko od vas vjeruje... bit će bolje.
" ... Walking in the footsteps
Of society's lies
I don't like what I see no more
Sometimes I wish that I was blind
Sometimes I wait forever
To stand out in the rain
So no one sees me cryin'
Trying to wash away the pain... "
|