Q STRIP
srijeda, 30.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 30.11.
» Ah, eto nas opet sa slikama siromašnim vijestima pa onda na prvo mjesto ide vijest za koju imamo sliku … Band "The Veronicas", koje su ime uzele po liku iz stripova o Archieu i družini, se donedavno s Archievim izdavačem sporio oko toga, a sad su se dogovorili da zarade novce. Ne'š ti iznenađenja …» Marko Ajdarić šalje popis nagrađenih za prošlu godinu u Španjolskoj. O ukusima se ne raspravlja, ali se njorga: nagraditi Garya Franka kao crtača a Naokia Urasawu samo kao scenarista. Koje geekčine! » Steve Bissette, jedan od para crtača koji se s Alanom Mooreom proslavio na Swamp Thingu, ima blog koji se slađušno zove Myrant, u spomen njegove zadnje, blagopokojne serije Tyrant. Najnoviji tekst je intervju s izdavačem Maloga Nema. » Napada na kapitalizam u stripu nikad dosta, pogotovo nakon članka o "The Veronicas" i pogotovo pogotovo kad ih crta Hunt Emerson ! » A vid' crtača stripova koji se bavi sportom! Kako smije!? Kvari nam baraba prosjek! (mcn) |
- 01:46 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 29.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 29.11.
» Danas je Dan … Nema veze, stara pjesma. A u Francuskoj (upozorio nas Marko Ajdarić) su kritičari koji ne znaju abecedu (društvo im se zove ACBD) složili listu od petnaest najbitnijih albuma što napravljenih na vrancuskom, što prevedenih. Pogledajte je (ide uz listu anglofonih objavljenu jučer) i pogađajte kojih će pet ući u uži izbor prije no što pogledate koji jesu ušli. Zanimljivije od Big Brothera, u svakom slučaju.» Ako sam, ovako pospan, išta shvatio: ovdje se priča o programu koji može web-stripove pretraživati po ključnim riječima u njima. Je l' to dobro? » Mange! CLAMP je zajednički pseudonim crtačica koje rade slatke i meni relativno dosadne stripove. No budimo pozitivni i umjesto da slušate mene, pročitajte članak koji se CLAMPom oduševljava. » I sekcija za glavu zataknutu duboko u stražnjicu. Chris Claremont se proslavio na X-Menima i proslavio je X-Mene do te mjere da ga sad drže tamo jer ima svojih dvadesetak tisuća zombija koji kupe sve što napiše pa je isplativ čak i ako je nečitljiv (meni je gori od CLAMPA :)). Te će sad zombiji moći i glasati kojoj od prastarih priča žele da se Claremont vrati. Ostatak svijeta zabavljat će se nečim drugim. » Jeste li kupili Kvadrat? Pogledajte subotnje vijesti! (mcn) |
- 05:51 - Qomentari (5) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 28.11.
» Prokletstvo vijesti nedjeljom? Siromašan ponedjeljak … Morao sam se spustiti na krađu s blogova: Emir Pašanović preporuča ovaj web-strip, meni pomalo spor, ali prilično dobro stiliziran.» Još blogova? Ovaj momak prilično neglupo prikazuje razne suvremene američke sveščice. Ima i glupljih načina za provođenje vremena. » A nekoliko suvislih ljudi sastavilo je raznovrsnu listu najboljih albuma (englesko govorno područje, ali uključuje i prijevode) kako biste znali što pokloniti si za Božić. » Samo za stvarno očajne. (mcn) |
- 01:21 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
nedjelja, 27.11.2005.
[glavolomQa] A tqo je paq ovo?
|
Do sada je vech Bočko na putu Jovanu, bogato ilustrirana knjiga o Grendelima Branku, a Pajo Patak na danskom, taj perenijalni prvak među izdanjima u traženosti na Balkanu, Milošu ... A mi, mi se spremamo na drugi krug nagradnog zadatqa! Nakon stranog velikana - domaći! Tko je, gotovo na samom početku svoje karijere, crtao ovako?  Pitanje je i lako i teško, a ima i začkoljicu. Odgovore šaljite na mcn(at)hi.htnet.hr - nagrade su tri, znat će se kasnije, a tko bude brži moći će birati od ponuđenoga. Jedan odgovor po mailu, molim, a odluke žirija su qonačne. UPDATE: Op, op, stop! Imamo vech pet točnih odgovora kako je riječ o Krešimiru Zimoniću! A prva trojica su bili Hrvoje Jurišić, Ivica Marušić te opet Branko Ricov. O nagradama popodne ili sutra! (mcn) |
- 12:00 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 27.11.
» Svaki izjava koju sam ikada čuo od Franka Choa bila je na rubu maloumništva. I ne volim kako piše. No, crta fantastično. Pa, u ime skorašnjeg izlaska njegovog stripa Životinjska karma na Balkanu, web site s masom ilustracija i inog.» Motivacijski članak vrijednoga zanatlije Guya Gilchrista o tome kako uspjeti u svakom poslu kojim se bavite, pa tako i u crtanju stripova. » Na tragu W.I.T.C.H. i Monster Allergy u Italiji kreće još jedan slatki stripić: vizualni hibrid mange i Disneya, a sadržajno, kažu, Harry Pottera, X-Mena i Napoleonea. Meni je to zgođušno. » Je l' znate onu igru muzičkih stolica? Mislim da je imate u prvom Asterixu: svi trče dok muzika svira i onda sjednu na stolice u času kad stane, s tim da netko ispadne jer nema dosta stolica. E, tu igru dosta često koriste kao metaforu za stanje u smeričkoj industriji gdje ima određena količina stolica (superherojskih platežnih naslova u velikim kućama) oko kojih trče svi koji se nadaju živjeti od stripa. E, nakon nove rohade, stanje će u DC-u izgledati ovako. Prepričao bih vam više, ali interesometar mi je baždaren nisko. » A još u petak su izašle Strip Vesti, no postoji neki problem sa sajtom i ne mogu mu pristupiti. Nadam se da će se situacija popraviti, a u međuvremenu čitajte Kvadrat (vidi jučerašnje vijesti) i … čekajte novi nagradni zadataq, točno u podne. (mcn) |
- 10:08 - Qomentari (5) - Isprintaj - #
subota, 26.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 26.11.
» Premda Howard Chaykin već odavno reciklira sam sebe, a zadnji put kad sam čitao Walta Simonsona (na Wonder Woman) ovaj je bio totalno nerazumljiv, evo intervjua s njima dvojicom povodom budućeg zajedničkog rada na Hawkgirl. Ne što bi me sam strip zanimao, razumijete, već zato što je intervju pun sitnih cveba iz davnih dana (kako se u DC-u nekad dobijao posao, Walt Simonson kao letterer, kako su Chaykin i Frank Miller uspoređivali prijetnje smrću koje su dibivali od razljućenih fanova …), a i zato što podvlači staru istinu: nešto može biti dobro, brzo napravljeno i jeftino, ali nikad sve troje - izaberite dvoje.» Nekoliko friških albuma (na neke nas je podsjetio Marko Ajdarić): treći tom Blacksada, ovaj put u Las Vegasu i uz nukleranu prijetnju; mapa slika Juanjoa Guarnida (Blacksadova crtača); reprint klasičnog Nas(ra)dina Hodže kojeg Francuzi znaju samo kao ruskog junaka koji se bori protiv zlih emira; novi tom Pin-upa; ilustracije i muzika na temu Julesa Vernea i jedna Lefrancova pustolovina, samo zato što volim te stare avione. » Danas u 18.00 h , na Rai Radio Due, tko hvata, moći će slušati Sergia Bonellija i Lucu Raffaellija koji će raspravljati je li bolji Tex ili manga. Sudac: Milo Manara. » I najbitnije: izašao je novi KVADRAT! U njemu: razgovor opsežni s Goranom Parlovom (plus neobjavljeni strip), razgovori s Enkijem Bilalom, Marc-Antoine Matthieuom i Draganom Rokvićem, tekstovi o Malome Nemu, Blueberryu, Bonellijevim stripovima (2), Broussaileu te još mnogo toga dobroga na 116 stranica za bijednih 40 kuna! Telefon za narudžbe je 031/675-617 (Vjeko) i neka ne prestane zvoniti! (mcn) |
- 10:05 - Qomentari (3) - Isprintaj - #
petak, 25.11.2005.
[priQaz] Ništa kao desnica!
(Mike Mackey/ Donny Lin - Liberality for All #1; AAC Comics 2005.)U pričama ste hiljadu puta čitali o svetu u kome su fašisti, nacisti, konzervativci i slična bagra preuzeli kontrolu nad svetom. E pa, Mike Mackey je rešio da nam prikaže šta se dešava kada zli liberali zavladaju Zemljom i krenu da se razračunavaju sa svakom konzervativnom tekovinom i svakim ko se sa političkom korektnošću ne slaže. Otud serijal Liberality for All, koji je dobio više mejnstrim paženje od House of M i All Star Batman & Robina zajedno. Naime, Liberality se dešava u Americi 2021, u nekoj vrsti paralelne stvarnosti u kojoj Bush nije pobedio na izborima 2000., te je samim tim Al Gore bio predsednik za vreme 11. septembra. Nema rata sa terorizmom, Irak i Avganistan su sada nuklearne sile, UN su napravile "Svetsku vladu" čiji je predsednik Jacques Chirac, a potpredsednici Chelsea Clinton i Michael Moore, nemački policajci paze na ulice New Yorka, Bin Laden je ambasodor Avganistana pri UN, a George Soros je kupio sve velike svetske medije od Ruperta Murdocha. Desničara nema nigde, zabranjeni su zakonom, a one koji nisu pohapšeni, potamanili su teroristi. Samo mala grupa sajborga planira da se suprotstavi Bin Ladenu, koji će na dvadesetogodišnjicu 11. septembra aktivirati nuklearnu bombu u New Yorku... Zaprepaščujuća količina propagande, nije ni čudo što su se "pravi" mediji zainteresovali za ovaj strip. I dok Mackey tvrdi kako strip u donekle podjednakoj meri ismeva i liberale i konzervativce, to naravno nije tačno. Liberality ne ismeva ništa. U stvari, scena u kojoj se Bin Laden obraća UN i kaže da ne bi bio tu da nije liberala, odnosno Michaela Moorea i Clintonove kćerke, a onda spominje kako će se izviniti za "nesporazum" od 11. 9. – to je poziv na linč, ne čak ni propagnda, i da se ovo pojavilo u nekom iole uticajnijem mediju od stripa, bilo bi belaja. OK, stripovima je oduvek dominirala prevashodno liberalno-socijademokratska ideologija (čast izuzecima – a o ideologiji u stripovima, vidljivoj i prikrivenoj, uskoro više u oQo stripa), i u krajnjoj liniji, ako Francuzi mogu da ismevaju Amere sa Mister President, i Ameri imaju pravo na odgovor. U "mejnstrimu" su se pojavile neke veoma negativne konotacije o ratu u Iraku, Kapetan Amerika se pitao kuda to Amerika ide, a Superman je povodom rata u DC-ijevoj verziji Iraka, koja se – believe it or not – zove Qurac (časna reč – guglajte ako ne verujete) takođe imao duboko razmišljanje o opravdanosti rata protiv terorizma. Plus, sa političkom korektnošću na sve strane, konzervativizam stvarno treba da uzvrati udarac nekim dobrim stripom. Problem je što Liberality for All nije taj udarac i nije taj strip. Reč je o najobičnijoj propagandi, koja na blatantan i nimalo prikriven način satanizuje sve tekovine liberalizma i ideju da možda rat baš i nije uvek najpoželjnije rešenje. Pride, kad se otkloni sva ideologija, i slaganje ili neslaganje sa njom, ostaje nam strip. Koji ne valja. Pripovedanje je u Quracu – narativne kapcije odvlače pažnju i rastrzane su, dijalozi su ubi Bože, sama radnja razbacana i nejasna – a crtež nije ništa bolji, Bin Ladena sa onom bradom je lako prepoznati, ali ostale? Ne da ne liče na sebe, ne liče ni na šta. Produkcijski, u pitanju je strip koji je ispod proseka po svakom standardu. Drugim rečima, malo kasne, ali Ameri su končano dobili svoje Knindže/Super Hrvoja/Bosmana/whatever. Živeli. (djole) |
- 16:16 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 25.11.
» Kako je danas engleski jezik globalnog (ne)sporazumijevanja, onda i ja često pokleknem pa ni ne tražim dalje. Što je greška … Zato danas uglavnom francuske vijesti i linkovi, kao ovaj na intervju povodom izlaska novoga stripa Renea Folleta. sjećate ga se? Stany Derval u Strip Artu i Ilijada u Stripoteci. Jedan odličan, odličan crtač i slikar kojeg to više cijenim što sam straiji. Kliknite makar zbog slikica.» A kako je nedavno izašao novi Asterix, muze se interes (koji postoji uprkos slabašnim kritikama) svakojakim usputnim izdanjima te su tako izašle dvije knjige o Reneu Goscinnyu, izvornom scenaristu serije. Jedna je klasičnija i pokriva Asterixa, Lucky Lukea, Iznogouda i Malog Nikicu - četiri najklasičnije Goscinnyeve serije - dok se druga bavi njegovim crtačkim početcima. Ima i mršavi autoportert! » Strip za djecu kao osnov svega: vijest o pokretanju novog izdavača stripova za djecu plus komentari na povijest scene i tržišta (tko je kupio koga). Samo za specijalizirano zainteresirane, iako ima slikica. » Nešto što će razumjeti i oni koji ne parlaju franse: foto-izvještaj s aukcije stripova u Bruxellesu. » A ako ste ovaj vikend u Kijevu - navratite! (mcn) |
- 10:10 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 24.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 24.11.
» Gle, i Aaron McGruder, autor stripa Boondocks o gnjevnim crnčićima, smatra da će strip propasti. Novinski strip. Samo što se time nije baš razbacivao prije no mu je strip postao uspješan crtić. Izgovorite brzo "crtić o crnčiću". Ili još bolje "crtičić o crnčiću". Ili ... Nema veze, intervju s McGruderom je ovdje.» Da ne bi ispalo kako smo pristrani (jesmo!) i kako hvalimo samo one koje hvalimo (hvalimo!), evo članka u kojemu se prigovara Joeu Saccou na njegovim "presentimentalnim" stripovima s Balkana. » A koliko japanski otakui (gikovi, nerdovi, frikovi) potroše na strip? » Ne znam što mi je zanimljivije: priznanje Dilbertova crtača da je ubio 150.000 ljudi ili od Richa Johnstona ukradena vijest o švedskom filmu o vampirima u vječnoj noći koja bi mogla najediti neke fanove odredjenog stripa…>:) » Za čitanje: Jesse Reklaw radi stripove po snovima koje mu pošalju čitatelji: ovdje. (mcn) |
- 10:30 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 23.11.2005.
[Qolumna] oQo stripa Prevodilački blues
|
Piše: Vladimir Tadić Fanovi su mnogo zahtevniji danas. U vreme stare Stripoteke, Bisera, Eksa, ozloglašenih ZS/LMS, ne samo da nismo znali ko je urednik izdanja, nije se znalo ni ko je prevodilac, a neretko ni ko su autori samog stripa. Ali dobro, odrasli smo. Danas nam je bitno koliko grama ima papir, kakve su korice, da li je štampa paus ili ofset, koliko milimetara je naše izdanje uže/kraće od originalnog, i koja su politička ubeđenja članova redakcije. Sa godinama očito raste i FANatizam i sposobnost za zakeranje. No, oko prevoda se koplja lome, donekle s pravom. Dobar prevod može da poboljša loš strip. Loš prevod, češća situacija, može da upropasti odličan strip. Ide ona anegdota gde su se dva drugara sa filološkog fakulteta prijavila za isti posao prevodica. I dok čekaju da ih pozovu na razgovor, jedan kaže drugom: "A šta ćeš ti ovde? Znaš da znam engleski bolje od tebe!" A drugi mu odgovara: "Aha, ali ja znam srpski bolje od tebe". A kod stripova, što bi naš dragi urednik rekao, nije čak ni stvar poznavanja samog jezika – već i stvar poznavanja jezika stripa. Većina prevodilaca toga danas nije svesna – nije caka u tome da strip treba prevesti – treba ga prepevati. A za to je potrebno znanje kako jezika sa koga se prevodi, tako i onog na koji se prevodi. Ne važi ovo za sve stripove, naravno. Plus, neki stripovi ne zahtevaju prepev, već bukvalan prevod. Nema potrebe za zamenom određenih termina, nema potrebe za ubacivanjem lokalizama. Dešavaju se tu gde se dešavaju, radnja je dovoljno univerzalna da je ne treba premeštati na Balkan, ili jednostavno, oni verodostojno opisuju vreme i mesto gde se odvijaju. Zato je smešno čuti u stripu koji se odvija u pretprošlom veku, a koji je mrtav ozbiljan, kako se jedan od likova "ubedačio". Ali, tu je i humoristički strip. Jezički čistunci će vrištati kada čuju nekog Amera kako viče: "Pušćaj me bre!", ili hoće da sluša Partibrejkerse. Validan je to stav, naravno. Možda treba ostaviti original - u slučaju Partibrejkersa bi to bili Hootie and the blowfish – pa ko zna, zna. A ko ne zna, nije ni bitno. No, ja sam oduvek bio za drugu varijantu. Odrastao sam na Chlorophyleu koji se zove Krcko i viče "Vrag mu babin". Na Lucky Lukeu koji se zove Talični Tom. Na Gastonu Lagaffeu, koji se zove Gaša Šeprtlja i radi u redakciji Dečjih novina – nije bitno što je ta redakcija u Gornjem Milanovcu u kome živi cirka 10.000 duša, i koji nema ni zoološki vrt, a kamoli aerodrom i parking metre, a što "naša" milicija nikada nije imala uniforme kao što je ona koju nosi Milkan. Jel' nas bilo briga za sve te nelogičnosti? Jel' su nam bile bitne? Jesu li nam uopšte pale na pamet? Ne, uživali smo, jer nam je takav prevod dodatno približavao radnju, to što su likovi, očito francuski, govorili naš jezik, a ne samo naše reči uklopljene u francuske konstrukcije rečenica. Da je Prunelle ostao Prunelle, a nije postao Žmurko, da De Mesmaeker nije postao Gužvić, a Lebrac Tuško, Gaša verovatno ne bi bio to što je danas. Bio bi puno toga, ali ne toliko puno.  I zato, kada Riki u Krabaru kupuje časopise za kune, kada se junaci Love & Rockets spremaju da progovore dalmatinski, kada će Ralph i Leslie iz Liberty Meadows doći na maskenbal kao Rokeri s Moravu a ne Hall & Oates, meni je to super. Jezik je divna stvar, pruža milijardu mogućnosti. Treba ih korisititi. Ali pažljivo. Da ne dobijemo još jednog Daredevila zvanog Nebojša. (Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.) |
- 17:53 - Qomentari (9) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 23.11.
» Tko je kriv? Ja sam kriv! Toliko kasnim s platežnim poslovima da sam jučer proveo dan crtajući udžbenike iz kemije i zemljopisa te zaboravio staviti Djoletovu kolumnu na čemu se najdublje ispričavam čitateljima i Djoletu samom. Bit će stavljena danas popodne … Do tada, članak na jednu od tema koje Djoleta zanimaju: kako se neki bune kad se strip koristi u reklamne svrhe.» E, oni manga-kafići o kojima smo prije pričali? Kao, nisu više samo za geekove jer im dolaze i dame pa sad u njima možete dobiti i manikuru, vegetarijanski bife i germanijsku (toga nije bilo u onom udžbeniku kemije) toplu kupku, a sve dok čitate stripove! » Odio za klasike: Tintin kao kazališna predstava i Batman kao, a što drugo, gay. » Odio za geekove: tulum s temom superheroja. Ste bili? Vam žao što niste? Vam drago? » Odio za one koji bi samo čitali stripove, ma kako čudne: Ethan Persoff. Iako je ovo možda najsporija animacija na svijetu, a ne baš strip. A ima na sajtu i drugih. Kliknite, dovoljno je čudno da vrijedi vidjeti. (mcn) |
- 09:17 - Qomentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 22.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 22.11.
» Sad sam nešto tražio fotke Stevea Ditka po Internetu i izgleda da su sve postojeće i dostupne fotke tog Spidermanova ćaće snimane na istoj sesiji: dok je bio mladi geekoid, okružen časopisima i s natpisom "THINK!" obješenim na stolnu lampu … A zašto sam ih tražio? Jerbo su ga Ukrajinci otkrili kao svoga slavnog davnog otišlog te se hvale s njime u članku koji je dobar uvod u biografiju, ako nikad prije o Ditku niste ništa čitali. Očekujem od Boba dopunu…:)» A britansko Royal Society of Literature je ove godine po prvi put u svoje redove primilo dvoje stripaša : Raymonda "When the Wind Blows" Briggsa i Posy "Gemma Bovery" Simmonds. Turbo zasluženo, čak i ako analno ne brojimo bodove koje strip stječe u velikoj kulturi. » Time Magazine, kad smo kod afirmacije, otvorio je pododjeljak svoje arhive samo za članke o stripovima. Možda se treba pretplatiti ili registrirati da bi se sve moglo čitati, ali već na ovu prvu stranicu vrijedi otići zbog niza naslovnica na kojima su bili stripaši: od Caniffa do Cappa i natrag. » Joseph Torres, Filipinac koji od četvrte godine živi u Kanadi i koji je napisao vrlo dobri Copybook Tales da bi poslije radio na raznim akcićima za Oni dok mu se nije posrećilo za DC … I sad su kao ti Teen Titani najbitnije na svijetu. Ah, nema veze: intervju. » A ovdje možete skinuti novi broj časopisa Sonasta Maneco! Jest da je na španjolskome i da ga još nisam pročitao, ali pa što? O stripu je! (mcn) |
- 00:56 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 21.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 21.11.
» Daklem, moje omiljeno: stripovi s lijevih jezika. A da bi bilo i vaše omiljeno: prevedeni su na desni jezik. Dnevni strip Šveda Martina Kellermana, Rocky, izašao je u izdanju Fantagraphicsa, a dobri je stari Tom Spurgeon intervjuirao i autora i prevoditelja plus dodao 'rpicu stripova da možete vidjeti o čemu se radi. Meni zgleda dobro.» Seinfeldu hvala na linku za interaktivni strip Meanwhile, premda se osobno nisam imao puno živaca igrati s interaktivnošću. » A Mala je Sirena obznanila pokretanje svoje tražilice kroz popis domaćih izdanja. Svaka čast na trudu. http://stripovi-comics.com/stripovi/ » A Marko Ajdarić dovodi u sumnju "našegorelistvo" Nedeljka Bajalice, Jacovittijeva asistenta o kojemu smo pisali nekidan, ističući članak koji navodi da je ovaj rođen u Švicarskoj. Ali ipak … "Bajalica"? To je sigurno neka opaka čarolija na retroromanskom? (mcn) |
- 06:12 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.11.2005.
[glavolomQa] Tko je ovo?
Svi su negdje morali početi, je li tako? Vjerovali ili ne, ovaj apsolutno pacerski rad rani je strip jednog današnjeg velikana. Možete li ga prepoznati i imenovati? Odgovore šaljite na mcn(at)hi.htnet.hr - nagrade su tri, tko bude brži moći će birati od ponuđenoga. Jedan odgovor po mailu, molim, a odluke žirija su qonačne. UPDATE: I gotovo! Stigao nam je i treći točan odgovor te sad mogu javno obznaniti da je gornji strip rani rad MILA MANARE! Dobitnici su, redom stizanja: 1. Jovan Sekuloski 2. Branko Ricov 3. Sandman S njima ću se tijekom poslijepodneva dogovoriti za nagrade, a ostali neka čekaju idući nagradni zadatak (vjerojatno u nedjelju). (mcn) |
- 11:41 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
[crtaća dasQa] Damir Žitko
|
Titanskim naporima uprkos, Damiru ipak nije uspjelo dovršiti Honesty Chase na vrijeme kako bi Džepni Q izašao do CRŠ-a. Ali neka, i tako će do CRŠ-a izaći izdanja u vrijednosti od par soma kuna pa će kolekcionari tih deset za Džepnoga rado prišparati - hvala Damiru! A evo što sam do sada od njega dobio:  (mcn) |
- 09:28 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 20.11.
» Nevjerojatni ste. Kad bi čovjek dobio toliko pozitivnog feedbacka kad nešto napravi koliko dobije negativnoga (on-line i off-line) kad samo najavi da nešto neće učiniti, onda bi se možda činilo da štošta ima smisla. A neka, evo vijesti i danas: Venes nam javlja o jednoj lijepoj novoj mangi koja raspiruje mržnju Japanaca prema susjedima im. Kinezi su kanibali, Koreanci ne bi ništa postigli da ih Japan nije okupirao ... "Manga s balkanskim štihom", lijepo reče Venes.» A Djole nam je poslao još jednu vezu Balkana i bijeloga svijeta. Nedeljko Bajalica, koji je radio s Jacovittijem i gostovao u Pančevu na Zografovom festivalu, sad je (su)autor stripa koju ćete otkriti ako na ovoj stranici odskrolate malo niže. Zna li netko nešto više, neka - piše. » Jonathan Lethem, koji je nedavno napisao roman Fortress of Solitude (Utvrda samoće), s jasnom aluzijom na Supermana, ima i čitavu knjigu priča o ljudima čije su živote oblikovali stripovi. Jesmo li i mi unutra? » Strip i kuharica, i to Božićna? Prerano? Pa što ... » Te jedna vijest iz domaće radinosti: dvojbeno je hoće li drugi broj Džepnoga Q izaći do CRŠ-a, jerbo je crtača nosećeg serijala, Honesty Chase, dohvatila najgora sudbina koja jednog Dalmatinca može snaći: redovan rad na inozemnom serijalu koji je od njega napravio jednostavno sjenu od čovjeka. Nešto kasnije ću, u okviru crtaće dasQe, postaviti sve crteže koje sam do danas od njega dobio ... I eto, zar vam ne bi bilo ljepše da današnjih vijesti nije ni bilo? (mcn) |
- 03:33 - Qomentari (4) - Isprintaj - #
subota, 19.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 19.11.
» Sutra nema vijesti, pokušat ćemo nešto drugo … A danas evo članka o još jednom umjetniku (osim Igora Stiskalova) koji se poigrava elementima stripova. Ovaj gotovo fanovski komentira naslovnice američkoga Srebrnoga doba.» Sutra nema vijesti, kako bismo prekinuli rutinu … Ali zato danas možemo čitati o Tonyu Millionaireu čiji je jedan strip čak i kod nas bio objavljen: ona epizoda Krpenog majmuna u posebnom izdanju unaprijed oduđena Vjesnikova izdanja Bum. Članak ima dobru fotku, premda sitnu. » Sutra nema vijesti, nedjelja jest dan odmora … A danas imamo Marka Ajdarića koji nas upozorava na dva medijska proboja stripa: jednog režisera koji usporedo s filmom na svijet pušta i strip te na rokera koji uz prvi album kreće i sa stripom o sebi. Jesam li sretan zbog toga? » Sutra nema vijesti, ali svakako navratite riješiti nagradnu zagonetku … A ovaj indijski članak o Tintinu je umjereno zanimljiv po (poznatim) podatcima, ali mi je super način na koji je pisan. Jesmo mi svi jedni drugima izvanzemaljci, bormeš jesmo. » A u novom broju Strip Vesti linkovi na downloadljive časopise te još mnogo toga zanimljivog i bitnog. Možete to čitati sutra, kad ovih vijesti ne bude … jesam li vam to već spomenuo? (mcn) |
- 11:13 - Qomentari (4) - Isprintaj - #
petak, 18.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 18.11.
» Harvey Pekar … Kod nas nikad prevođen i vjerojatno nikada neće ni biti jer - je dosadan. On jest ćaća (skoro) tog autobiografskog podžanra stripa koji veliča običnost i nedogađaje, koji običan život pokušava prenijeti u strip bez uljepšavanja i literarizacije te je u tome, ako se mene pita, njegov problem. Čim radi s lošim crtačem (a jedino za Crumba i Stacka mogu reći da su od Pekarovih crtača bili dobri), vidimo sve Pekarove mane: statičnost, izlišnost slike i slabe, bezvezne poante. Tako da mislim da mu neću posvećivati više prostora ovdje, ali recimo za oproštaj da je izgleda smjestio svoje iduće American Splendore kod Vertiga. Ne mislim ih kupovati jer - premda mu ne zamjeram što želi zaraditi - ne vjerujem da će naglo postati bolji ni zanimljiviji.» Marko Ajdarić nam je poslao link na članak o 2000 AD Winter Specialu. 2000 AD, dom sudca Dredda, je meni uvijek bila jako draga revija, ne zato što je superkvalitetna već stoga što izlazi tjedno pa redovan fiks nadomješta kvalitetu. Strip je ipak droga, ne? A posebno bi moglo biti zanimljivo što urednik u intervjuu spominje što i kako nadobudni autori trebaju učiniti kako bi ušli u 2000 AD. » Jedna od meni najdražih izdavačkih kućica mange u Francuskoj, Tonkam, kupljena je od Delcourta. Znači, sad ću tamo morati tražiti Tezuku … nadam se da će jeftinoća ostati. » Q blog u principu ne pokriva najave izdanja, ali vas svakako možemo uputiti na topik na www.stripovi.com gdje se raspravlja o nekim nastupajućim izdanjima na američkom tržištu. Ako ne zanima mene, ne znači da ne smije zanimati vas…:) » A zašto me ne zanima? Prepoznao sam se u tekstu Dylana Horrocksa , vršnjaka koji je isto ranije "čitao sve" a onda je proveo par godina u mainstreamu i stripovi su mu se zgadili. Ako je strip droga, onda postoji i overdose, ne? A za kraj još jedan link na zanimljivu knjigu kojeg nam je dao Marko Ajdarić. (mcn) |
- 10:56 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
četvrtak, 17.11.2005.
[članaQ] Pratt u Sieni
|
Piše i fotografira: Marin Radišić Izložba: Hugo Pratt - Periplo immaginario Datum: 24. ožujka do 18. listopada 2005. Mjesto: Palazzo Squarcialupi, Santa Maria della Scala, Siena U muzejskom prostoru Palace Squarcialupi koja datira iz 14. stoljeća i dio je kulturnog kompleksa Santa Maria della Scala smještenog u samom srednjovjekovnom srcu Siene od 24. ožujka pa do 18. listopada pod nazivom Periplo immaginario (Imaginarna plovidba) održana je izložba radova talijanskog umjetnika Huga Pratta. U organizaciji Muzejske Institucije Santa Maria della Scala i pod pokroviteljstvom Comune di Siena e Amministrazione Provinciale di Siena u suradnji s Muzejem talijanskog stripa iz Lucce izložba je osmišljena i producirana od strane Cong S.A. iz Lausanne, fondacije koja raspolaže Prattovim autorskim pravima i čija je umjetnička direktorica njegova dugogodisnja suradnica Patrizia Zanotti koja je ujedno i kustos. Oformljeno je i posebno vijeće koje sačinjavaju Didier Platteau - bivši direktor belgijske izdavačke kuće Casterman i sadašnji direktor Sajma knjige u Bruxellesu, Cristina Taverna - galeristica i jedna od najboljih poznavatelja Prattovog opusa i Thierry Thomas - novinar i pisac, scenarist dugometražnog animiranog filma o Cortu Malteseu.  Samo postavljanje izložbe multimedijalnog karaktera obavljeno je pod paskom pariškog dizajnera Christophea Pilleta, toskanskog arhitekta Giovannija Mezedimmija i švicarskog udruženja Anyscreen specijaliziranog za produkciju, apliciranje i obradu audiovizualnih materijala. Obzirom da je glavni motiv izložbe putovanje, ne čudi da je više od 400 odabranih radova tematski podijeljeno na sedam geografskih područja vaznih u životu i radu umjetnika. To su: Afrika, Sjeverna Amerika, Azija, Pacifik, Zapad - sjeverni dio (Velika Britanija, Irska, Francuska, Švicarska), Zapad - južni dio (Mediteran) i Latinska Amerika. Najzastupljeniji su akvareli, table i pasice stripova i crteži izvedeni u tušu, ali su prisutna i djela nastala u drugim tehnikama, poput tempere i pastela. Inače, izložba u Sieni definitivno potvrdjuje Huga Pratta kao sjajnog akvarelista i potpuno je razumljivo zalaganje profesora semiotike sa bolonjskog sveučilišta Umberta Eca za revalorizaciju Prattovog djela i njegovo uvrštavanje u povijest umjetnosti, a jednako je zanimljivo i to da već duže vrijeme iz ozbiljnih francuskih književnih krugova stižu ideje o tome da bi Pratta konačno trebalo priznati i kao književnika jer priče i dijalozi njegovih stripova bez sumnje imaju snagu pisanog djela. Uostalom, sam umjetnik izjavio je kako on u stvari piše romane, pripovijeda priče koje piše crtežima. Pored velikog broja akvarela i crteža posjetitelji mogu uživati i u odabranim tablama iz 29 epizoda serijala o najpoznatijem Prattovom liku, mornaru Cortu Malteseu, zatim radovima iz djela L'Asso di Picche (As Pik), El sargento Kirk (Narednik Kirk), Ernie Pike, L'Ombra (Sjena), Ticonderoga, Wheeling, Il ragazzo rapito (Oteti dječak), L'isola del tesoro (Otok s blagom), Ann y Dan, Cato Zulu, Jesuit Joe, Saint-Exupery, Morgan, Gli scorpioni del deserto (Pustinjski škorpioni), L'uomo della Somalia (Čovjek iz Somalije), L'uomo del Sertao (Čovjek iz Sertaoa), L'uomo dei Caraibi (Čovjek s Kariba), Lettere dall'Africa (Pisma iz Afrike), Poesie di Kipling (Kiplingova poezija), In un cielo lontano (Na dalekom nebu), Il desiderio di essere inutile (Čežnja za neiskorištenošću), Avevo un appuntamento (Bilo mi je odredjeno), Occidente (Zapad), Aspettando Corto (Čekajući Corta), Koinsky racconta... (Koinsky pripovijeda...), Un cuore Garibaldino (Garibaldinsko srce) ... Nakon sto prodje pokraj Corta u prirodnoj veličini ležerno naslonjenog na bunar u prizemlju palače Squarcialupi, uspne se na kat izložbenog prostora gdje ga dočeka Marylin Monroe snenog pogleda razlomljena u Prattovoj jukstapoziciji od 10 dijelova, posjetitelj ulazi u prvu od nekoliko soba koje zajednički čine cjelinu posvećenu epizodama čija je radnja smještena na afrički kontinent. Čitavim tim dijelom razliježu se i prepoznatljivi zvuci kolonijalne Afrike tako da posjetitelj polako i ne samo uz pomoc vizualnog zakoračuje u svijet što ga je kreirao umjetnik. Nije slučajno Afrika polazište putovanja zamišljenog ili realnog na destinaciji koju će Hugo Pratt zacrtati svojim djelom. Njegov otac Ronaldo Pratt, sluzeći u Mussolinijevoj vojsci radio je na izgradnji ceste u tadašnjoj talijanskoj koloniji Abesiniji (danas Etiopija), a od 1937. pa do 1943. godine tamo se nalazio i mali Hugo koji je u to vrijeme ozbiljnije počeo risati. Prije nego je otišao u Adis Abebu, Pratt je provodeći dio djetinjstva u Veneciji citao strip Tim Tyler's Luck o avanturama bijelog dječaka u Africi američkog autora Lymana Younga kojeg će kasnije uz Miltona Caniffa i Willa Goulda navesti kao jednog od crtača koji su izvršili najveći utjecaj na njega. Ženski likovi u ovom stripu, poput Lorille i Kraljice Loane toliko su ga dojmili da je jednom prilikom čak izjavio kako je Lyman Young crtao najljepše žene u povijesti stripa. Ako je Venecija bila ishodište, boravak u Africi gdje nastaju prvi Prattovi crtezi ženskih tijela predstavljao je inicijaciju i prvu stanicu na putovanjima koja će uskoro uslijediti. U turbulentnom vremenu u kojem su Abesinijom marširali vojnici Italije, Engleske i Francuske, Pratt se upoznavao sa drugačijom kulturom, upijao slike, zvukove i mirise crnog kontinenta kojim je zauvijek ostao opčinjen i kojem će se kasnije vraćati ne samo u svojim djelima Ann y Dan (1959.), Corto Maltese: Les Ethiopiques (1972. - 1973.), Gli scorpioni del deserto (1969. - 1992.) i Cato Zulu (1984. - 1988.), nego i doslovno. Akvareli zbirke Dossier Gibuti, nastali za vrijeme snimanja dokumentarnog filma La Ballade la plus loin u kojem nas Pratt upoznaje s drugačijom Afrikom takodjer svjedoče o tome.  S Afričkog prelazi se na Sjevernoamerički dio izlozbe u kojem dominiraju akvareli i pasice stripova Ticonderoga (1957. - 1958.) i Wheeling (1962.). James Fenimore Cooper svojim romanom The Last of The Mohicans (1826.) ostavio je bez sumnje ogroman utisak na mladog Huga Pratta. Rat izmedju Engleske i Francuske na neistrazenim područjima nepreglednih šuma i ravnica Novog Svijeta 18. stoljeća s indijanskim plemenima koja su se pridruzila jednoj ili drugoj strani pružao je mogućnost ultimativne avanture koju je Pratt, upravo poput Coopera, vješto znao iskoristiti, a neki od njegovih najboljih akvarela nalaze se upravo na ovom dijelu izložbe. Scenarij za Ticonderogu napisao je čuveni argentinski pisac za strip Hector German Oesterheld koji je s Prattom ostvario suradnju i na stripovima Ray Kitt (1951.), El sargento Kirk (1952.), Ernie Pike (1957.) i Lord Crack (1958.) za vrijeme njegovog visegodisnjeg boravka u Buenos Airesu. Oesterheld je 1957. godine osnovao izdavacku kucu Ediciones Frontera sa tjednim izdanjem Hora Cero Semanal i mjesecnicima Hora Cero Mensual i Frontera Mensual za koje je uglavnom sam pisao scenarije po kojima su uz Pratta crtali majstori argentinskog stripa Alberto Breccia, Arturo del Castillo i Carlos Roume. Pojedini akvareli vezani uz tzv. "francuski i indijanski rat" naslikani su i decenijama nakon objavljivanja originalnih prica, a neki od njih iskorišteni su za potrebe naslovnica reizdanja albuma. Glasni zvuci kloparanja trans-sibirske željeznice, fijukanje hladnog vjetra i rzanje kozačkih konja dočekuju nas na ulazu u dio posvecen Aziji. Najpoznatiji lik Prattovih crtanih romana Corto Maltese u dobi od trinaest godina sudionik je Boksačkog ustanka u Kini (1900.), a oko pet godina kasnije, pred kraj rata izmedju Rusije i Japana nalazi se u Mandžuriji gdje uz Jacka Londona, tadašnjeg ratnog izvjestitelja, upoznaje i dezertera Carske vojske Rasputina kojemu pomaže u bijegu iz ruskog zatvora. Teškog karaktera, nabusit i sklon porocima, Rasputin će biti uz Corta u mnogim avanturama, a obojica će se 1918. godine ponovo naći na Dalekom Istoku, udruzeni sa članovima tajnog kineskog drustva Crvene Lanterne u akciji otimanja zlata ruske carske obitelji. Uz radove za spektakularnu epizodu Corto Maltese en Siberie (1974. - 1975.) koja predstavlja umjetnika u fazi pune zrelosti i La jeunesse de Corto (1980.) izloženi su i akvareli nastali u kasnoj fazi, točnije 1993. godine prema indijskim motivima Kiplingovih pjesama. Ocean i u njegovu plavetnilu izgubljeni otoci dugih pješčanih plaža sljedeća su stanica izložbe i pozadina priče smjestene na Južni Pacifik izmedju 1913. i 1915. godine u kojoj radnju nosi više likova odlično isprofiliranih karaktera, a medju njima je i Corto Maltese koji se ovdje pojavljuje po prvi put. Una Ballata del mare salato (Balada o slanom moru) objavljena 1967. godine predstavljena je na sienskoj izlozbi kompletna sa sve svoje 163 originalne table. Neke od kadrova sa stranica ovog velicanstvenog epa Pratt posvecuje velikim pomorskim romanima Moby Dick i Robinson Crusoe klasika Hermana Melvillea i Daniela Defoea. Osim radova načinjenih za Baladu mogu se vidjeti i crteži groba pisca slavnog romana Otok s blagom Roberta Luisa Stevensona na otoku Apia u arhipelagu zapadne Samoe koju je Pratt posjetio želeći odati počast ocu pustolovnog pomorskog romana, kao i akvareli koji prikazuju pripadnike različitih naroda otočnih skupina Polinezije. Najveća izložbena prostorija podijeljena je na Europski (zajedno s britanskim i irskim otocima) i Latinoamerički dio. Autorov interes za keltsku mitologiju i proučavanje mnogih srednjovjekovnih legendi o Kralja Arturu i Vitezovima Okruglog stola rezultirali su velikim brojem crteža za vrijeme pripremanja epizoda na tlu Engleske, Irske i Francuske. Pokraj nekih od tih radova, poput onog u kojem umjetnik razradjuje lik Arturove sestre Morgan le Fay, vladarice mističnog Avalona, nalaze se zabilješke koji ce strpljivijeg posjetitelja još više približiti umjetnikovom magičnom svijetu. Način na koji će nas uvjeriti u stvarnost nestvarnoga podsjetit će nas na onaj kojim se služio Jorge Luis Borges kojeg je Pratt iznimno cijenio, a neke od njegovih priča na sebi svojstven način i preradio u svojim stripovima. Obojica su nedvojbeno bili vrlo vješti u miješanju realnosti i fikcije po čemu ih se može usporediti s njihovim prethodnicima Danielom Defoeom koji je pisao uvjerljive lažne biografije i Josephom Conradom koji ponekad nije bio u stanju jasno razlikovati stvarne od izmišljenih dogadjaja. "Borges nas je naučio vrlo važnoj stvari a to je kako pričati laži kao da su istinite. On je taj od kojeg sam naučio kako pričati istinu koja je lažna." - kaže Pratt i ovim riječima nudi ključ onima koji žele shvatiti fiktivno u njegovim djelima. Dodir dva svijeta, onog stvarnog i onog koji pripada mitovima i legendama tako dragim ovom venecijanskom umjetniku najizraženiji je u pričama koje pripadaju kulturnom nasljedju zapadne civilizacije: epizodi A Mid-Winter Morning's Dream (iz zbirke Les Celtiques, 1971. - 1972.) čijim naslovom autor parafrazira onaj poznatog Shakespearovog komicnog komada ali i "posudjuje" neke od likova i pretposljednjem albumu serijala o Cortu Malteseu, Les Helvetiques (1987.), fantazmagoričnoj odiseji, punoj ezoterijskih i alkemijskih motiva u kojem je jedan od aktera zli čarobnjak Klingsor, paganski oponent kršćanstvu koje pronose Vitezovi Grala, poznat i iz Wagnerove opere Parsifal (1882.). Portret irskog pjesnika i dramatičara Williama Butlera Yeatsa, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, zauzima posebno mjesto ovog dijela izložbe. U ranom, romantičnom razdoblju svoje poezije Yeats je inspiraciju uglavnom crpio iz irskih mitova i folklora, baš kao što će to kasnije činiti i Pratt. Njegova predanost spiritualizmu i astrologiji i angažiranost u okultnim disciplinama dovest će ga 1900. godine na čelno mjesto Hermetičkog Reda Zlatne Zore, a teozofska uvjerenja i izražena sklonost ka mističnom tvorit će dobar dio osnove njegove kasne poezije. Yeats je tako na odredjen način utirao put čijim će dijelom poslije njega kročiti Hugo Pratt kojeg su se životni svjetonazor i djelo irskog mistika očito snažno dojmili. Akvareli portfolia Corto en Cordoba premještaju nas u andaluzijske krajolike Malteseovog djetinjstva. Juderia, židovska četvrt Cordobe (u kojoj je Rabin Ezra Toledano podučavao mladoga Corta), ciganske djevojke i flamenko najčešći su motivi radova iz kojih izbija vatreni temperament juga koji je slikar svakako jako dobro osjećao. Dokaz tome je i Farewell Ladies, kolekcija portreta i crteža stvarnih žena iz umjetnikovog zivota. Medju portretiranim damama je i izvjesna Milena Loretick iz Zagreba, a to nije i jedini od izloženih crteža koji Pratta povezuju sa Hrvatskom. Manje je poznato da je Pratt tijekom 1980-ih boravio u Zagrebu, pokušavajući s čelnim ljudima Zagreb-Filma dogovoriti realizaciju animiranog filma o Corto Malteseu. Rad na pilot-epizodi čak je i započet, ali na žalost, projekt nije nastavljen i dovršen. Šansu su zato drugom polovicom devedesetih i te kako dobro znali iskoristiti Francuzi, napravivši čitavu seriju dugometražnih animiranih filmova započetu s Corto Maltese: La cour secrete des Arcanes (2002.) čiji je scenarist Thierry Thomas, uz Patriziu Zanotti (koja je u stvaranju filma učestvovala kao umjetnički savjetnik) jedan od ključnih ljudi u pripremanju izložbe u Sieni.  Latinska Amerika zatvara niz geografskih podrucja Prattovog imaginarnog ali i stvarnog putovanja/plovidbe. Karipsko more i dijelovi Atlantske obale Južnoameričkog kontinenta s početka 20. stoljeća raskošna su pozornica prvih epizoda u kojima je Maltese ponio radnju. Važan ženski lik Prattovog svijeta na crtežima Latinske Amerike svakako je misteriozna Boca Dourada (Zlatousta - prev. sa brazilskog portugalskog), svećenica iz Sao Salvador de Bahia koja prakticira i podučava candomble religiju ciji korijeni sežu u Afriku, a u Brazil su je donijeli robovi sredinom 16. stoljeća. Zlatousta je utjecajna u velikim koncernima, kontrolira brodsku kompaniju Financiere atlantique, odupire se ekspanzionizmu Sjedinjenih Država u Latinskoj Americi, ali i koristi svoj položaj za borbu protiv kolonijalne dominacije Europljana u Africi. Iako izgleda kao da je tek na pragu zrelog doba, ova prekrasna zena vična Tarotu prijateljevala je jos 1300. godine u Veneciji s kabalistom Marcellom Giudeom i Danteom Alighierijem (!) Uz radove koji majstorski dočaravaju atmosferu noćnih klubova Buenos Airesa, južnoamerički dio sadrži i recentnu zbirku akvarela Zlatno More kojom se Maestro ponovo vraća Karibima. Ugodna boja Prattovog glasa, šum valova i kliktanje galebova privući će pozornost posjetitelja trima ekranima na kojima se mogu pogledati inserti iz njegovog televizijskog interviewa, a na velikom platnu u prizemlju Palace Squarcialupi projiciraju se i dijelovi dokumentarnog filma u kojem priča o svojoj majci, otkriva porijeklo imena Corto Maltese, objašnjava zašto Corto nosi uniformu i na kraju pred kamerom demonstrira svoje crtačko umijeće. Izlozba je popraćena katalogom u cijelosti posvećenom Prattovim akvarelima. Uredili su ga Patrizia Zanotti i Thierry Thomas, dvojac koji nastavlja uspjesnu suradnju na prezentiranju života i djela istinskog velikana devete umjetnosti Huga Pratta. Katalog je tiskan na talijanskom, francuskom i engleskom jeziku, sadrzi 400 stranica u boji s prikazima više od 500 akvarela, težak je 3 kg, a dobra vijest je da mu je cijena sa 60 spuštena na 54 Eura. U pripremi je i idući koji će predstaviti umjetnikov rad u drugim tehnikama. Podatak da je izložba sa 28. kolovoza produžena prvo na 2. listopada, a potom i na 18. istog mjeseca dovoljno govori o interesu javnosti. Razlog posljednjem produzenju iznimno je i nenadano nedavno otkrice čak 13 dosad neobjavljenih pasica stripa o Malteseovim mladim danima. Pasice su pronadjene prije nešto više od mjesec dana u kolekciji Prattovih starih putničkih časopisa i otkrivaju porijeklo prijateljstva Corta i Rasputina bolje pojašnjavajuci njihov kasnije ponešto zamršeniji odnos. Sa više od 40 000 posjetitelja i 7 000 prodanih kataloga u šest mjeseci, antologijska izlozba Periplo immaginario nakon Siene seli u Paris, europsku "meku" stripa, gdje će svečano biti otvorena u siječnju 2006. godine. Francuzi tako ponovo (u periodu od samo jedne godine) ugošćuju izložbu originalnih radova Huga Pratta, nakon one održane u sklopu 32. Medjunarodnog festivala stripa u Angoulemeu od 27. do 30. sijecnja 2005. u Ateliers Magelis nazvanu La trace du Scorpion (Na tragu škorpiona). Uz Prattove originalne crteže etiopskih motiva na njoj se moglo vidjeti i kako se Pierre Wazem, nastavljač sage o Pustinjskim škorpionima pripremao za rad na šestoj epizodi naslovljenoj Le chemin de fievre (Put groznice). Uz fotografa Marca D'Annu i neizostavnu Patriziu Zanotti on se zaputilo u Etiopiju slijedeći Prattove tragove, a vodič u toj pustolovini bio im je Maestrov afrički prijatelj Jean-Claude Guilbert. Rezultat putovanja - izlozba Na tragu škorpiona (Pratt - Wazem - D'Anna) nakon Angoulemea premjestena je na Salon stripa u talijanski grad Lucca gdje je bila otvorena od 22. listopada do 1. studenog 2005. godine. I Palača lijepih umjetnosti u belgijskom gradu Charleroi od 12. veljače do 3. travnja predstavila je Pratta, ovoga puta kao jednog od četvorice umjetnika na izložbi Le Remords de l'homme blanc (Kajanje bijelog čovjeka). Tema je bila kolonizacija, pa tako francuz Jacques Ferrandez podsjeća na ono što se dogadjalo u Alziru, belgijanac Jean-Philippe Stassen u Ruandi, nizozemac Peter Van Dongen u Indoneziji i naposljetku talijan Hugo Pratt (kao stvarni svjedok fašističkog režima) u Abesiniji. Odabir baš ovih autora jasno je ukazao na angažiranost izložbe i zalaganje organizatora u prevenciji rasizma i diskriminacije. Da je 2005. godina u znaku Pratta potvrdjuje i Švicarska u čijem se gradu Luganu pod nazivom Mal d'Africa (Afrički jad) od 6. do 15. listopada održala velika izložba odabranih radova iz maestrovih afričkih serijala.  Pribrojimo li svemu ovome i ovogodišnji Bijenale u Veneciji s izlozbom u Arsenalu na kojoj je nastupilo preko 50 umjetnika iz cijelog svijeta, a koja je ime Always a Little Further (Uvijek malo dalje) dobila prema albumu s Cortovim južnoameričkim avanturama (Corto toujours un peu plus loin) možemo samo zaključiti da se deset godina od odlaska Huga Pratta obilježava u Europi na najljepši mogući način, a sjećanje na njega i njegov svijet nikada neće izblijediti u srcima onih koje je naučio sanjati otvorenih očiju. |
- 23:39 - Qomentari (3) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 17.11.
» Od danas će nam Slovenci svima pokazati što znači biti Europa! Na kioske im, naime, idu sabrana djela Mikija Mustera, svaki tjedan po jedna knjiga i tako … zaboravio sam koliko dugo, nekih dvadesetak tjedana. … U Italiji, pak, tako nešto gotovo da i nije vijest, ali spomenimo ipak da će se uz Il Giornalino sada prodavati klasici u stripu, počevši s Odisejom koju su radili Texov scenarist Claudio Nizzi i drugi crtač Alana Forda Paolo Piffarerio.» Ne mogu uvijek samo pisati o stripovima i autorima koji mi se sviđaju, ne? Jer bi se onda svijet stripa činio puno manjim nego što zaista jest. U to ime, evo kako je Brain Michael Bendis usrećio jednoga fana. » One neke dosadne cifre su se nekidan pokazale zanimljivijima nego što sam mislio. Te evo izvještaja o američkom tržištu u listopadu, uz linkove na detalje, za one koji žele znati više. Oni koji žele znati manje, neka odmah prijeđu na iduću vijest. » Bila neka tužba jerbo je sportski komentator kojeg ne gledamo tužio Get Fuzzy, strip kojeg ne čitamo (iako ja jesam jednom, čita se kao Garfield za početak dvadesetprvog stoljeća, s tim čudnim ritmom for a kao i pop referencama kao u on-line stripovima; nije loš), jer su mu kao rekli da je pijanica. Pa su se sad nagodili van suda. Ura. » A jedan od najdosadnijih svjetskih scenarista, Yves H. , pisat će trotomni strip o Drakuli, a prvi će mu svezak, dakako, nacrtati ćaća Hermann te možemo očekivati kako će to promptno biti prevedeno i u nas. Zijev. (mcn) |
- 01:23 - Qomentari (5) - Isprintaj - #
srijeda, 16.11.2005.
[preporuQe]Odabir iz Previews kataloga za 11. mjesec
Američku strip-industriju svaki mjesec poprati 600 stranica odebeo katalog PREVIEWS (web verzija, recimo, ovdje) u kojem se može pročitati što će sve u specijalizirane knjižare dospjeti dva mjeseca potom. Kako je u tom obilju novaku teško razlučiti žito od šita, Robert se Solanović poduhvatio nezahvalne dužnosti istaknuti ono što je privuklo njegovo oQo. Svidi li vam se išta, još ovaj tjedan stignete to naručiti u nekom dućanu (linQovi lijevo) ili kod svojeg uobičajenog dilera ...» DC UNIVERSE: THE STORIES OF ALAN MOORE (DC Comics) $19.99 Mršava je ponuda američkih izdavača ovih zadnjih par mjeseci. No, tu i tamo se pojavi neka kompilacija popularnih klasika poput ove u kojoj su sakupljeni svi kraći stripovi Alana Moorea koje je radio za DC Comics u periodu između rada na Swamp Thingu i Watchmenima. Iako je spomenuti album već objavljen prije godinu dana, DC nam sada nudi prošireno izdanje koje, osim odličnih priča o postanku Phantom Strangera, Vigilanteovoj potjeri za incestuoznim ubojicom ili one o Supermanovom rođendanskom poklonu donosi i posljednju Supermanovu pustolovinu nazvanu „Whatever happened to the Man of Tomorrow?“. Moore je tom epizodom odao počast (tada) pedesetogodišnjem Supeyu, netom prije nepotrebnog restrukturiranja kompletnog DC-jevog univerzuma u crossoveru Crisis on Infinite Earths nakon kojeg su svi DC-jevi superheroji postali jako "ozbiljni". DC je u album ubacio još i kultni Killing Joke, ali njega već ionako imate i to u ljepšem, domaćem izdanju pa je to manje bitno. » Y: THE LAST MAN #41 (DC Comics/Vertigo) $2.99 Y nam ovaj put donosi cjelovitu priču o postanku (Zašto nemamo neku bolju riječ za „origin”?) Yorickove vjerne zaštitnice - agentice 355. Crta Goran Sudžuka! Jeeeee! :) » WALT DISNEY'S WORLD OF THE DRAGONLORDS (Gemstone Publishing) $12.99 176 stranica albuma Paje Patka kojeg crta neuništivi i neponovljivi Giorgio Cavazzano!!! Treba li išta još dodati? » TEZUKA'S BUDDHA VOLUME 7: PRINCE AJATASATTU i VOLUME 8: JETAVANA (Vertical, Inc.) - svaki po $24.95 Tezukina epska saga o životu Bude je pri kraju. Ako još uvijek niste kupili ovo remek-djelo devete umjetnosti krajnje je vrijeme da to učinite! Sam strip ima više prevrata od najopakije meksičke sapunice (u pozitivnom smislu) i više pustolovine i spektakla od bilo kojeg holivudskog akcijskog kino-hita. Plus, pametniji je od bilo čega što ste čitali sa američkog tržišta u posljednje vrijeme. Stoga, zaboravite američke amatere i provjerite zašto Tezuku nazivaju ocem japanskog stripa! 400 stranica, tvrdi uvez. I to je to od važnijih stvari ovaj mjesec. Mogao bih vam još preporučiti Nextwave Warrena Ellisa i Stuarta Immonena ili X-Statix Presents: Dead Girl Petera Milligana, Mikea Allreda i Nicka Dragotte, ali se bojim da će me ti naslovi razočarati pa neću. Nextwave će vjerojatno biti baš kao i svi ostali Ellisovi stripovi u posljednje vrijeme - pisan na auto-pilotu (čak mi se i Desolation Jones kojeg svi hvale na samo jedno listanje učinio kao prežvakani Transmetropolitan, ovaj put sa boljim crtačem), a i Milligan me pomalo razočarao sa uskrsnućem Dead Girl koja je poginula, kao i njeni ostali kolege, u posljednjoj epizodi iznenađujuće odličnih X-Statixa pa mi se čini da je novac jedini motiv za pokretanje ovog mini-serijala. Nadam se da sam u krivu. (Bob) |
- 14:29 - Qomentari (9) - Isprintaj - #
[aQtualno] KAKO ČITATI STRIP!!!
|
Najavljujem ga godinama, pa se konačno pojavio! Prijevod kultnog bestselera (je li ovo oksimoron?) - prve i skoro jedine knjige o stripu U STRIPU. Nije udžbenik, nije opaka teorija, ali je sve to, a usput i super štivo za sve koji vole strip i one koji će ga tek zavoljeti. Format B5 (visina 235 mm), 224 stranice od kojih 8 u boji; prijevod Danilo Brozović, upis slova Robert Solanović, dizajn Melina Mikulić/SGI, uredio ja.  Knjiga postoji i u broširanom (MU) izdanju po 105 kn i u kartoniranom (TU) izdanju po 155 kn, tako da i čitatelji i kolekcionari budu namireni. Nabavljiva je u More Comicsu, Libellusu, striparnici Tino, za koji dan u Alanu Fordu, a uskoro i u Buchu. Nabavljiva je i poštom po istoj cijeni, članovima Qluba popust. I da znate: ne hvalim je zato što sam je izdao već sam je izdao da bih je mogao hvaliti...:) (mcn) |
- 14:20 - Qomentari (9) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 16.11.
» Ja sam u principu fah-idiot za strip - malo me što drugo zanima. Te je u svjetlu toga fascinantno da ne volim stripove Lorenza Mattotija (okej, to nije fascinantno samo po sebi, čitajte dalje), ali da su mi njegove ilustracije super. A to vrijedi i za njegove slike, izbor kojih vam je slobodno pogledati.» Nisam ga puno čitao, ali uvijek je tužno kad umre jedan od crtača, jedan od naših. Zbogom, Lucho Olivera. » A 50 Cent, za kojeg sam ja mislim čuo u nekoj Shortyevoj pjesmi, baca se u izdavaštvo, kao i pola hrvatskih kolekcionara. Ter će izdavati i stripove. Kakve, još se nije izjasnio. Ili jest a ja nisam pazio? » A francuski dnevni list Le Soir mijenja nešto format, što nas se ne tiče, ali ni u novom formatu ne zaboravlja stripove. Serijalizirat će novi Loiselov strip (Loisel mi je malo kao Mattoti: objektivno znam da je super, ali mi ne paše) i reprint jedne stare Tintinove epizode u izvornom obliku. A kod nas Večernjak jednom tjedno objavljuje govno od Stiva Šinika i društva. » A Comics Buyer's Guide jest bivši tjednik koji je izgubio utrku s internetom u brzini donošenja vijesti pa se sad pokušava poslužiti istim u svrhu reklame svoje. Te tako ovdje možete skinuti jedan broj da vidite je li vam to nešto (pazite: 20 mega!). (mcn) |
- 01:20 - Qomentari (8) - Isprintaj - #
utorak, 15.11.2005.
[Qolumna] oQo stripa Dakle, hoćete da se bavite izdavaštvom?
|
Piše: Vladimir Tadić Crtanje vam ne ide od ruke? Scenariji koje izbacujete bi postideli i Chiaverottija? Pisanje vam nije jača strana? Ili pak možete da radite sve navedene stvari više nego dobro, ali želite još, još, još!? Stripovi su vaš život, te želite to da podelite i sa ostalima, da postignite najviši stadijum FANatizma - da ih izdajete?! OK, ako ste sebe pronašli u gore navedenim stavkama, ili ako želite do te mere da tetošite svoj ego, a poznato je da su ovde izdavači slavljeniji od autora, onda će vas zanimati dalji text. Naime, izdavaštvo u nas je u velikoj meri mistifikovano, tako da ćete teško uspeti, ukoliko krenete bez ikakvih smernica. oQo stripa se ponovo igrala istraživačkog novinarstva, ovog puta povodom strip izdavaštva – i rezultati su vama mlađahnim, ambicioznim i perspektivnim izdavačima na raspolaganju. Doduše, i sa njima ćete teško uspeti, ali to je vaš problem. Napomena – svi podaci se odnose na Srbiju. Mrzelo me da kopam po netu i proveravam hrvatsku legislaturu i cene po tom pitanju. Ali, određene paralele postoje, i sve ovo će vam ipak pomoći (ili verovatnije – odmoći) u vašoj želji da postanete izdavač, čak iako niste iz Srbije. Naravno, kao prava dobra deca ZS/LMS i zakleti mrzitelji knjižara i HC-a, poželećete da izdajete Zagora i Dylana, i to vala da ih šaljete na kioske, junački. Važi dečice, ali spremite lovu. Veliku lovu. Kada prava kupujete od SAF-a, a to je izvodljivo - treba im samo poslati mail i imati makar neku referencu u svojoj biografiji - iznos prava po broju jednog serijala je 8% od prodaje. I dok vi, kao pravi Balkanac, zamišljate kako ćete da naštelujete knjige i tih 8% će vam izaći 100 evrića, postoji caka – dajete avans od 1.000 eura, koji vam se, ukoliko je prodaja manja od toga, ne vraća. Ukoliko je prodaja veća, doplaćujete do spomenutih 8%. Možete kupiti minimum šest brojeva, dakle 12 brojeva te dve serije, puta 1.000 eura – i sve to unapred. Za te pare dobijate jedan primerak broja koji želite da izdate, i to je to, morate sami da skenirate, disk sa skenovima košta ekstra. Možete da iskoristite 4 strane za reklame. Možete da pravite majce, priveske za ključeve i ostale džidžubidže samo ako ih delite uz strip, ako ih prodajete zasebno – to košta ekstra. Naravno, SAF i Bonelli odobravaju konačni izgled svakog broja. Ugovor sa SAF-om, iako verovatno najskuplji u strip industriji, u stvari nije posebno bezobrazan – svi ugovori o kupovini prava su takvi. Do SAF-a se barem lako može doći. Da biste sklopili posao sa japancima, recimo Kodanshom (jer oni drže prava za većinu mangi za koje je neko ovde čuo) morate da se nađete sa njima, inače ništa od dila. Isto važi i za većinu Amera, a vala i za Francuze. Zato, spremite se da pohađate strip festivale, Angoulemme recimo, ili Chicago ComicCon, ako imate sreće. Naravno, za to prvo treba da dobijete vizu, a za to trebaju da vam pošalju garantno pismo. Što će učiniti ako ste već izdavali dosta toga, pa pomisle da mogu imati vajde od vas, mada ih, iskreno, za tržište od 6.000.000 duša boli uvo. I tu nije kraj. Pretpostavimo da ste uspeli da kupite prava za Zagora, da vam niko od kolega nije profesionalno podmetnuo nogu tako što ga je najavio u specijalnom "zlatotisk" izdanju, i da imate barem petocifrenu sumu evra za razbacivanje. Slede blagodeti štamparija. Na tiraž od nekih 8.000 primeraka, cena koju biste mogli da izvučete za roto štampu po primerku je, optimistički, 10 dinara. Puta 8.000. Plus 1.000 eura za prava. Plus 500 za obradu i prevod, ali to niko živ ne plaća, tako da ćemo to da izbacimo. Vas primerak košta 20,75 dinara. Plus PDV, 18%, naravno. Distribucija ima maržu od minimalnih 35%. Vaš proizvod već košta 35 dinara, a još ništa niste zaradili. Cena se uobičajeno formira tako da se tiraž otplati na jednoj trećini prodatih primeraka. Vaši troškovi su oko 196.000 dinara, sa PDV-om. Da biste se otplatili na 3.000 prodatih primeraka (odnosno da tih 3.000 pokriju svoje troškove, kao i troškove preostalih 5.000), vi morate da dodate 31 dinar na onih 35, što diže cenu na 66, i to sa očajnom štampom. You're screwed.  Za te pare, 'em će vam samo 1.000 najvećih fanatika u Srbiji kupiti strip, 'em će vam kukati kako je skup, "a nije kvalitetan kao Ludensov!", štagod kvalitet značio za roto štampu. Da ne govorimo što će vam distribucija pare isplaćivati sa više meseci (godina?) zakašnjenja, za vreme kojih će inflacija pojesti 5 - 10%. Plus, treba još i da nađete štampu za 10 dinara (i da se ne žalite što su stripovi ispali očajno jer su male pare u pitanju). Plus distribucija treba da vam uzme "svega" 35%, a ne recimo 50. Plus, skladištenje stripova košta jer je mala verovatnoća da će vas mama/cimer/devojka/supruga pustiti da skladištite 8.000 Zagora u špajzu. Realnija cena je 90 – 110 dinara. A gde je tu zarada? I ako nekom surovom igrom sudbine uspete da uvaljate 7.000 primeraka – treba da doplatite SAF-u. Have fun. (Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.) |
- 13:22 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 15.11.
» Za koji mjesec će festival u Angoulemeu koji je, ono, mjesto i događaj kojega stripofil valja posjetiti bar jednom u životu (od drugoga puta je manje fascinantno) … Sad, za ovaj je festival malo kasno tražiti smještaj, ali se makar možemo guštati u plakatu Georgesa Wolinskog!» Kako me je Đole lijepo upozorio, loši talijanski scenaristi imaju uspješne karijere. Tito "Brad Barron" Faraci će pisati krosover Daredevila i Kapetana Amerike za Marvel, a crtat će ga Claudio "nisam ga čitao otkako je prešao na Texa" Villa. Što je tek prvi od pet projekata koje će Marvel Italia/Panini raditi za matičnu kuću. Zar su jeftiniji? » Trač sekcija! Dugačko pismo Stevea Bissettea u kojemu ponovo pokušava razmristi korijene, uzroke i posljedice dvanaest godina staroga sukoba između Alana Moorea i sebe. Zanimat će samo upućenije u tadašnja zbivanja (1963, From Hell), ostali neka slobodno skipaju jer je njima to kao slušati ogovaranje nepoznatih o nepoznatima. » Patetični pokušaj suosjećajnosti s moje strane: članak o suosjećajnosti Patricka McDonnella, autora vrlo hvaljenog dnevnog stripa Mutts, sa životinjama koje su nagrajsale u Katrini. Ako volite životinje, uragane ili Muttse, možda je to link za vas … » I na kraju, da svi znaju, grčki sajt o stripovima! Znam da vam je samo to falilo u životu! (mcn) |
- 10:39 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 14.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 14.11.
» Dakle, ako je emisija uživo u 9 i 40, zašto moram biti tamo u 8 i 45? Samo zato da bih ustao u 7 i 45, a šest sati ranije još nemam gotove ove vijesti? Nema veze, tko danas ujutro bude gledao školski program na HTV 1 moći će me slušati kako trabunjam bezvezne odgovore na bezvezna pitanja o povijesti stripa za sitne pare …:)» A u ostatku vijesti, profili različitih ljudi. Ovdje jedan razgovor s Neilom Gaimanom kojega sam počeo čitati, ali i odustao nakon one replike u kojoj se skromno bahatio da, eto, iako za romane koji miješaju žanrove ne postoji polica u knjižari, bestseller autori poput njega nemaju taj problem jer ga knjižare hrpimice slože u izlog. Pa vi vi'te … » A ovdje je članak o nekom momku koji je napravio strip s konzervativnim superjunacima. Libby, North i tako to, iako me to zanima, ako je moguće, i manje od Gaimana. Vidi se da sam pospan i mrzovoljan, je l' da? » A ovdje se, pak, u četvorodijelnom tekstu pameću i savjetima razbacuju tri momka od kojih sedamnaest-osamnaest godina, što inače rade web-stripove. Ništa protiv mladosti, ali ima nešto neodoljivo komično (meni starome) kad osamnaestogodišnjak kaže da "crta otkako zna za sebe". » I na kraju, profili čak četvorice čudesnih črčkala: Spiegelman, Crumb, Ware i Panter. E, a ako netko kuži Panterove stripove neka me prosvijetli … Gotovo za noćas, fala Bogu! (mcn) |
- 01:59 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 13.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 13.11.
» Budem si priuštio malo kraće vijesti danas, jerbo kasnim sa sto stvari. Aukcije daklem (ne one utorqom, jer i s njima kasnim): nakon dvajstosam godina čekanja, Dave Sim konačno može prodati svoje arhivske primjerke Cerebusa za dodatnu pinku … A nakon sto godina čekanja, netko se rješava novinskih isječaka Maloga Nema … A ako vas ništa od toga ne veseli, možda će vas zanimati nešto nestripovsko: Napoleonov, kažu, zub (na slici). Ne od onog Bonellijeva Napoleonea, mind you …» Link na službeni sajt idućeg filma o Supermanu … A ako vas to zanima, može i link na službeni dućan koji prodaje sve batmanovsko. »Marko Ajdarić je iskopao još jedan naše gore list koji je nedavno dospio u Lambiekovu enciklopediju! » Te na kraju, na Dreamlordovu preporuku, web strip za ležerno vikend-čitanje: Dicebox. Lijepo izgleda, trud očit, ritam mi ne paše posve, ali možda sam pospan. Najviše mi je, na prvi pogled nalik križancu izmeđiu Castle Waiting i Findera. Provjerite sami faktor privlačnosti! (mcn) |
- 00:01 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
subota, 12.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 12.11.
» E, je l' znate da je prošlo trideset godina otkako je pokrenut kultni i utjecajni časopis Metal Hurlant, te osamaest godina otkako je crk'o? Pa su mu napravili i knjigu u spomen, a okupila se na promociji slavna raja. Starci na slici su, ako se pitate, Paul "Kozmički putnici" Gillon i Moebius, a ovdje ima i drugih fotki.» Je l' znate kako ono japanske žene gunđaju da su njihovi muškarci neosjetljivi kao da su s Balkana? I kako pate da ih vide nježnima pa makar nježni bili jedni prema drugima? E, iz toga je proizašao čitav žanr "yaoi" (mladićke ljubavi), a iz toga konvencija, a iz nje članak na kojeg donosimo link. » A Luca Enoch, autor Gee, momak koji zapravo ne crta najblistavije ali svakako zaslužuje bodove za trud i iskrenost piše kolumnu. U kojoj priča o tome kako ga je odvalio Akira (ili tako nekako). » Ovdje, pak, ako sam dobro shvatio, jest tražilica kroz databazu/katalog stripovskog centra "Andrea Pazienza". A što će vam to? Nemam pojma, moje je da linkam…:) » Te na kraju, izašle su nove Strip Vesti i tko zna kamo će vas ovaj put odvesti! (mcn) |
- 00:59 - Qomentari (6) - Isprintaj - #
petak, 11.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 11.11.
» Zašto li se Joe Kubert smješka? Možda zbog svih dobrih financijskih dilova koje ima mimo samog crtanja? I, varam li se ili je ovo ufotkano u Dubrovniku?» Nego, pričali smo nešto o afirmaciji stripa? Bogme, da, uvlači se svukuda. U ovom romanu ima stripova (a bilo je i u zadnjoj zbirci priča Chine Mievillea), a ovaj pisac i ovaj ilustrator namjeravaju se prešaltati na strip. Za "normalne" izdavače, vjerujem. » Weird shit dept.: neki novinski strip koji sad kreće kao temu ima agenciju za zapošljavanje nezaposlenih novinskih likova. Nema do autoreferencijalnosti … » A što radi nečitljiva legenda Dave Sim, sad kad je u pemziji i ne crta više Cerebusa? Piše manifeste koji su čudo jedno od zanimljivosti: tako sam zaspao da mi je otisak razmaknice još na čelu (v. Gaston). » Botswana! Tko bi pisao o stripovima u Botswani da nema nas? Edukativnih stripova k tome! Protiv side! I bez sličica u članku: grr! (mcn) |
- 00:05 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 10.11.
» Čak i stripovi na papiru nisu nužno samo na papiru: uz zadnji album Thorgala (stripa koji je dobar, ali mi se čini popularnijim no što zaista zaslužuje … no, nema veze) dobija se i DVD s filmom u kojem je (taj isti, pretpostavljam) strip snimljen, raskadriravan, sinkroniziran itd. Je li to nešto što bi vas moglo zanimati? … A bogme eto i Maloga Nema na DVD-u (za link hvala Marku Ajdariću).» A tko je proglašen najvećom lasicom (ljigom?) u glasanju Dilbertovih čitatelja? A tko drugi …:) » A tko zna kakvih sve perverznjaka ima među našim čitateljima - možda se neki odvaljuju na financijska izvješća? Svakako, i za njih se trebamo pobrinuti, te evo Marvelova izvješća za treći kvartal. Uh-zbudljivo! » Iako obično ne pričamo o stripovima koji tek trebaju izaći, ovo mi se čini zanimljivim načinom uhljebljenja nekih alternativnih autora u knjiškoj, velikoj industriji. » Te za kraj: fakat dobar i dugačak pregled povijesti on-line stripova. I ne priča samo o povijesti već ih počinje i razvrstavati po kategorijama! Nakon samo deset godina postojanja! They're so doomed! ...:) (mcn) |
- 09:55 - Qomentari (4) - Isprintaj - #
srijeda, 09.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 9.11.
» Treba mi nešto lijepo da zaboravim neke ružne stvari … Pa zašto ne baciti pogled na stranicu crtača jednog od meni najdražih stripova (barem dok spomenuti crtač nije počeo sam pisati scenarije), Broussaillea? Frank Pé, dakle.» A ako se vratimo vijestima, možda je najznačajnija ona koja kaže da se američke novine, nakon što su svesci to već učinili, spremaju pokleknuti pred mangom. Dvije mange (jest, napravljene u Jamerici, za japanskog naručitelja) spremaju se za novinsku pustolovinu. Detalji ovdje i ovdje. » A umjereno značajna je i vijest da se francuska scenaristička superzvijezda Morvan (kojeg je Đole već par puta gadio u svojim prikazima) sprema tamo gdje mu je i mjesto: u Marvel. Za link hvala zvelesu, a za kolumnu ga nećemo ni pitati, je li? » Kad odete na ovu stranicu, svakako kliknite na link koji vas upućuje na slide-show jer je to jedna od najpametnijih analiza razvoja Calvina & Hobbesa koje sam čitao. A ima slika, i ne puno teksta! » I tako, vjerojatno se selim s jučer spomenutog štanda pa će se "Kako čitati strip" Scotta McClouda moći nabaviti na Strip-agentovu štandu u paviljonu 6 (ne paviljonu 5) … Ali pustimo to, zanima me kako Francuzi izgovaraju ime ovoga momka? Veselje k'o kad Ameri moraju pokušati sa "Sienkiewicz" ili "Čamagajevac"...:) (mcn) |
- 01:00 - Qomentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 08.11.2005.
[Qolumna] oQo stripa FANatizam
|
Piše: Vladimir Tadić Smorili smo vas pričama o nama fanovima, a? Evo, još ovaj put i neću više, časna pionirska. Neki su shvatili moju prošlonedeljnu Qolumnu, Sudbonosna pitanja, kao da je u suprotnosti sa Qolumnom kolege Stanića, Kme Kme izdavači, da ja zagovaram manje kritičnosti prema izdavačima, naspram Damjana koji zagovara pljuvačinu bez prestanka. Nothing could be further from the truth. Niti sam ja shvatio Kme Kme izdavače kao nešto što zagovara pljuvačinu, niti su Sudbonosna pitanja trebala da zagovaraju anemičnost i bespogovorno prihvatanje svega što nam se servira. Donekle nezgrapno, založio sam se za – manje ozbiljno shvatanje situacije. Jer, prvo i osnovno, to su stripovi, neće svet propasti zbog transkribovanih imena na izdanjima Belog puta, ili još jednog izdavača Magičnog V(j)etra. A drugo, i još osnovnije – problem Dampyra, i Infinite Crisis for that matter, nije što neće privući nove čitaoce i svojeručno spasiti stripočanstvo, problem je što ne valjaju kao stripovi. Odnosno, nisu ništa posebno. To ne znači da ne treba kritikovati izdavače zbog cene, kvaliteta i donekle i uređivačke politike (ali samo donekle, o izdavaštvu više iduće nedelje) – ne treba ih kritikovati zbog nečega što nisu, niti su ikada trebali da budu - spasioci stripa u Srba/Hrvata/Bošnjaka/wherever. A ko ne traži value for money, ima moj lični najdublji prezir. No, kad se već vraćam na trenutnu situaciju (za razliku od priče o tome kako bih lično voleo da stvari stoje iz prethodne Qolumne), izgleda da je beatifikacija izdavača prestala. Fanovi su se praktično našli sablažnjeni činjenicom da njihovi izdavači ne rade ama baš sve zbog ljubavi prema stripu, nego bi tu kao nešto i da zarade. Ne nužno puno (čast i pare izuzecima), ali svakako dovoljno da se pokriju. Da parafraziram jednog (novopečenog i van svake mere svadljivog) izdavača – nemaju toliko novca da plaćaju nešto što je neodrživo na tržištu. I to je sasvim normalna stvar – osim što su mnogi fanovi beskrajno uvređeni zbog toga. Sve ove godine, dok su kupovali sve što izlazi (i u više primeraka, ponekad) i mislili da time daju podršku stripu uopšte, u stvari su davali podršku bankovnom računu izdavača. Iznevereni su. Prevareni. Tough luck. No, to je veoma lepo i Damjan objasnio – da je stvar bila na zdravim temeljima od početka (odnos prodavac – kupac, a ne propovednik – vernik), trenutne situacije možda i ne bi bilo. Možda. Jer, ima tu i jedan drugi element koji se zapostavlja – sada se znamo. Cela internet strip zajednica (ili barem veći njen deo), a to se bezmalo graniči sa relevantnim delom stripadžija u post YU zemljama, sada se zna već više godina. I nismo baš svi dobri ljudi. Moj prijatelj Džimi Gitara je jednom rekao da je smatrao da stripadžije ne mogu da budu loše. Kako da neko ko je odrastao na Zagoru (ili nekom drugom heroju bez mane i straha – a svi smo voleli heroje bez straha, ako ne baš i bez nekih sitnijih mana) bude loš čovek? Kao i svako drugi, očito. Nismo baš imali lepe živote (a i život u načelu nije lepa stvar). Loše stvari ostavljaju loše tragove. Što se duže znamo, to su loše stvari vidljivije. Što se duže znamo, to loše stvari više projektujemo i na ovaj segment naših života, ma koliko to smešno zvučalo. I onda fanovi opet doživljaju letdown. Ti drugari sa foruma, ta ekipa za koju si mislio da ti je bliska jer deli makar neki deo tvoje zaluđenosti – damn, pa i to su samo ljudi koji se ipak razlikuju od tebe. I među njima ima isfrustriranih, paranoika, nervoznih, egocentrika, drčnih, pa na kraju – što da ne - i pokvarenih osoba, kao i u "pravom" svetu. I, što se više znamo, više projektujemo svoje frustracije, paranoju, nervozu, egocentrizam, nadrkanost i pokvarenost jedni na druge, kao da smo u nekom sajber-zatvoru, osuđeni jedni na druge do Sudnjeg dana, i klaustrofobija nam polako izjeda mozak, dolazimo na forume iako ćemo samo da se svađamo.  A nismo u zatvoru, sve te strip forume možemo da napustimo kad god hoćemo. Što, nakon svega, uopšte ne zvuči kao loša ideja. (Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.) |
- 16:13 - Qomentari (7) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 8.11.
» Danas počinje InterLiber, godišnja smotra hrvatske knjige na zagrebačkom Velesajmu i to će me okupirati dijelom vremena. Ne bojte se za dnevniQ, možda bude malo manje vijesti, ali neće uzmanjkati. A možete i navratiti u paviljon 6, štand 24C (onaj sa stablom) gdje će se moći naći neka nova izdanja (Scott Mc Cloudov Kako čitati strip, Stripovi za djecu XXI stoljeća i Žuta minuta, prvi hrvatski roman koji je nastao kao spin-off stripa) te stari brojevi Q-a … A ako ne možete do Velesajma, svakako posjetiti stranicu Arthura de Pinsa, na kojoj ima par stripova, ali ilustracije i animacije mu razbijaju (vidi uvodnu ikonu!)!» A Joe Kubert je nešto poznatiji ovih dana kod nas jer su mu objavili onog nekog dugačkoga Texa. A on u međuvremenu radi svoje omiljene teme, židovsko-gangsterske, a prvih 6 stranica njegovog novog stripa trebali biste vidjeti ovdje. » Ako, pak, radije čitate o stripovima nego stripove (nije rijetka pojava), ovdje je prikaz konačno kompletiranog [/I]Black Hole[/I] Charlesa Burnsa. Treba pogledati kratku reklamu prije cijelog članka, ali članak je okej. » A što generalno mislim o Americi pokazuje to što ne mogu sa sigurnošću reći da li se ovaj tip zajebaje ili je mrtvo ozbiljan. Što vi mislite? » Te zanimljiva gledaonica za kraj. Ako nikad niste bili u stripovskome gradu Angoulemeu, ovom virtualnom kartom možete prošetati njime iz (ne)udobnosti svoje sobe i razgledati stripovske murale po zidovima toga grada (kao da murali mogu biti negdje drugdje no na zidovima, jesam kreten). (mcn) |
- 02:03 - Qomentari (6) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 7.11.
» Čemu sve ovo? Netko je nedavno rekao kako prati blog da bi imao osjećaj da se cijeli svijet bavi stripom i to je jako blizu onome zbog čega ga radim. Bojao sam se, na početku, na sekundu, da neće biti vijesti za svaki dan, ali sam sada posve siguran da bih mogao blogati zauvijek i da bi ih bilo (premda ne obećajem da ću blogati zauvijek :)). Jer strip je gdje god se okrenemo, ljudi ga rade i neće prestati bez obzira na to koliko će dugo izdržati u tome poslu ili koliko će im se isplatiti. Zack Soto, recimo, se ovim poslom vjerojatno neće obogatiti niti postati planetno popularan, ali mene veseli što postoji i što radi, a možda i vas zainteresira razgovor na maločas postavljenom linku.» Dobro, možda vas ne zanimaju stripovi poput Sotoovih, možda vas zanima Dampyr (pa evo tridesetak stranica iz nove epizode) ili članak o DC westernima, ali sve je to zapravo isto. Koga zanima strip može po cijeli dan provesti čitajući samo o tome. Ne znam je li preporučljivo, ali moguće je …:) » A ni za "afirmaciju" stripa se ne treba brinuti jer on jest afirmiran. Ako Time ima redovitog kolumnista za pitanja stripa , o čemu mi brinemo? Jest, strip nije popularniji od filma i nerealno je očekivati da bude; jest, neće valjda biti opet ni popularan kao što je bio, a pogotovo je nerazumno očekivati da će naš omiljeni strip (koji god to bio) postati najbitnija stvar na svijetu (i mi skupa s njime), ali "afirmacija" je obavljena: strip je jednako bitan i jednako nebitan kao i sve ostalo! A na linku je, ubr, prikaz novog stripa Alexa Robinsona, autora odličnog Box Office Poison. » I olakšani tim spoznajama možemo se vratiti geekovštini te pročitati članak o tome tko su i što su Doom Patrol. Sretan vam početak tjedna! (mcn) |
- 01:16 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
nedjelja, 06.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 6.11.
» Sve si nešto mislim kako bi nedjeljom trebao raditi nešto drukčije, da razbijem rutinu. Ali nema još vremena za to jer za koji dan kreće InterLiber (gdje će Q biti u dvorani 6, štand 24/C, šlepajući se uz Autorsku kuću) pa ćemo danas i vjerojatno iduće nedjelje još imati normalne vijesti, koliko su ove vijesti normalne … Recimo, od novih francuskih albuma izdvajamo doštampani album Tanguya i Laverdurea pod nazivom "Zarobljenik Srba" i prilično jasnom aluzijom na onog pilota oborenog nad Bosnom. Također je tu i prvi album integralnog Gastona - nakon redovita izdanja i kronološkog izdanja, sad je tu kronološko izdanje svega što je Franquin s Gastonom crtao u crno bijelom izdanju na A3 (!) formatu i ograničeno na 2000 primjeraka. Kupit ću ga odmah, čim mi netko pokloni sto ojra…:)» Ovo ste već mogli pročitati u SVestima, ali Simon Vučković nas je zamolio i da izravno prenesemo: elem, mlađahni crnogorski autori pokrenuli su časopis Zona 9 i postavili ga kako na papir tako i na web (iako je za skidanje s weba potrebna registracija). Također nude usluge crtanja, dizajna i animacije, od čega im crtanje, za sada, izgleda najslabije, no vjerujem da će se popraviti. » Divan blog za sve koji vole stare novinske stripove, od momka koji je napravio indeks istih i sad piše o anomalijama i trivijama! » I jedan intervju s Alanom Mooreom, jer dugo nismo! » Konačno, više od pola tuceta web-stripova dodano je u sekciju linkova, dolje i lijevo. Svi su na Miljenkovu preporuku, a samo dva (Over the Hedge i Sherman's Lagoon) su klasični novinski dok su ostali ponikli na webu. E, ovi zadnji pokazuju masu volje, još veću masu utjecaja mange i ponekad totalno nerazumljive fore (interno gejmerske) ili antipatično mlado-egoistične likove. Al' šta me briga ako ih ne razumijem - šaljite linkove, ću ih lijepim! (mcn) |
- 09:33 - Qomentari (1) - Isprintaj - #
subota, 05.11.2005.
[priQaz] Interakcijski strip
(Warren Ellis i crtači: STORMWATCH vol. 1-5; DC, ??-2001.)Warren Ellis prvi put je zamijećen na američkom tržištu kada se prihvatio pisanja baš Stormwatcha za Wildstorm. Stormwatch je bio jedna od generičkih superjunačkih skupina modeliranih po principu X-Mena, uz dodatak mange i malo ekstremnijeg nasilja, a Ellis se ustobočio to promijeniti. Naravno, ako je želio uspjeh, nije mogao mijenjati ništa radikalno pa je samo još malo dopumpao nasilje, te dodao cigarete, alkohol, prostačenje, seks i - budimo ipak pošteni - neke skroz zanimljive SF-ideje i puno tehnospike. Zvučim li kao da nisam oduševljen? Ah, pa znate me … No, gledano u kontekstu, Stormwatch su vjerojatno bili revolucionarno (a opet ne previeš) drukčiji jer su Ellisu otvorili put u njegov trenutak najveće medijske slave kada je istovremeno pisao Authority (nastavak Stormwatcha), odličan Planetary, vrlo dobar Transmetropolitan i Hellblazera. Pojedinačno čitani, svesci Stormwatcha dobro odrađuju svoj posao (pogotovo kad seriji dodijele dobre crtače): imaju par jakih slika, par viceva, par neočekivanih twistova i obvezatnu šoru. Međutim, čitan ovako u cijelosti, pet knjiga za redom, Stormwatch nema konzistentnost, recimo, Mooreovih priča. Stormwatch skače sa šoka na šok, s ideje na ideju, i - kako je uostalom tradicija većine superherojskih stripova - pola posla slaganja koherentne priče i popunjavanja nedostajućih scena je na čitatelju. Možda ih zato i vole? Tko kaže da stripovi nisu interaktivni? Najbolji momenti Stormwatcha su u trećoj knjizi: jedna koherentna akcija protiv Supermana koji nije Superman i još neke priče. Najslabija je, vjerojatno, završnica u kojoj pola Stormwatch ekipe bude pobijeno od Aliens licence kako bi Ellis mogao započeti Authority od nule, samo s likovima koji su mu dragi. Stormwatch je zanimljivo čitati prvenstveno ako vas zanima gledati kako je Ellis učio zanat: ovdje su početci njegova dekomprimirana pričanja i njegova slaganja scena, nadrkani stav njegovih budućih likova dobrano je prisutan već ovdje … Ali kao strip funkcionira slabo i nedovršeno te ga preporučujem samo ljubiteljima superherojskih stripova, naviklima na ovakvu, zapravo nepoštenu, igru. (mcn) |
- 11:27 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 5.11.
» Statistike nam pokazuju da se vikendom odmarate i manje posjećujete blog pa ćemo s današnjim vijestima laganini: prvo, s jednog bloga, powerpoint prezentacija fol-S.H.I.E.L.D. regrutacije . Fanovska je i geeky, ali smiješna (kuži te poveze), a znam kako među čitateljima imamo barem jednog obožavatelja Nicka Furya i maloprijepomenute organizacije Marvelovih superšpijuna! I bio je to i prije filma s Davidom Hasselhoffom! …:)» Jednako tako znam da nas čita barem par ljudi koji znaju talijanski bolje od mene te bi se možda smilovali i za opće dobro prepričali ove impresije o nedavno održanom festivalu u Lucci? ili je netko možda bio pa ima svoje impresije? Q čezne za izvještajima iz prve ruke…:) » Hoće li strip spriječiti da se mladi u British Columbiji (Kanada) manje ubijaju? Hoće li ga onda uvesti Mađari i Slovenci, evropski rekorderi u toj neolimpijskoj disciplini? » A izašle su, nakon tjedna pauze zbog beogradskog Sajma knjiga i nove Strip vesti! U njima doznajemo o mnogim festivalima u Makedoniji, o konkurentskim klubovima u Crnoj Gori, o "tiskam na zahtjev" knjizi izvrsnog Rastka Ćirića te o mnogim drugim zanimljivostima, uključujući još jednu dosadnu kolumnu o tenutačno žarećem (ali hladećem) kolekcionarskom pitanju. Strip vesti su vaša obvezna lektira i dok svatko to ne shvati, ja neću imati mira! …:) (mcn) |
- 09:46 - Qomentari (7) - Isprintaj - #
petak, 04.11.2005.
[prepisQa] Malleus maleficarum – Malj protiv kolekcionara
|
Ponuqan raspravama o kolekcionarstvu (što ovdje, što na stripaškim forumima), odužim se pismom javio Mario Sremec, koji se potpisuje sa "Zagortustra". Njegov prilično jedinstven, te stoga na svoj način zanimljiv ogled donosimo bez kraćenja ili daljnjih qomentara: Svjetina smatra da je najviši iskaz ljubavi prema stripu, kolekcionarstvo. Kakva zabluda! To je stripovska Konačna Laž. Zapravo, dekadencija stripa započinje kolekcionarstvom! Kolekcionar ne raspravlja o stripu, kolekcionar priča o vanjskom obliku stripa, o predmetu. On ne teži najvišim pitanjima, pitanjima života, pa makar to bilo opažanjem krznenih kapa kod trapera, već je opsjednut nizovima. Pukim nizovima, sistematizacijom – taj činovnik duše! Svakim novim uvrštavanjem u sustav, ograničava vlastiti duh. Duhovni patuljak, porobljen brojevima, 3, 4, 5… 57, 58, 59, 60…192, 193… Nikad tome kraja, ne postoji najveće. Kolekcionar ne razumije ustrojstvo prirode. Uvijek ima veće, n+1 za vjeke vjekova. Edicije su mu isisale životnu srž, on je depotenciran. Tako oslabljen, sjeban, sluđen, šulja se pogrbljeno kroz stripovsku stvarnost i degradira je unezvjerenom konzumacijom. Njemu je moguće sve uvaliti, pa i Spiroua. On ne čita, ako je ikada i čitao, samo slaže, pregrađuje, ukalupljuje, popisuje – ojačava sustav. Nikada nisam čuo razgovor kolekcionara koji bi bio ugodan, nikada nisam čuo ukus, na kraju krajeva ni muškost. Samo siktanje, šištanje, piskutanje, suprotnost lijepog, nedostatak istinitosti, odsustvo vrline. Kad čujete silinu tona nekog čitatelja koji priča o Zagorovoj sjekiri, znajte da taj nije zakužen kolekcionarstvom. Takvi mogu ispravno procijeniti vrijednost stripa. Kolekcionar ne. Kolekcionar ne razumije da je svaki strip precijenjen. On je i u tom smislu uzrok propasti. Pretjerivanjem do urušavanja tržišta – finalni reductio ad absurdum. Problem kolekcionara nije samo patuljastost duha – u biti, to je posljedica. Korijeni su dublji. Fiziologija. Poremećaj funkcioniranja organa, napose štetna lučenja, malaksalost mišićnog tkiva, otežano kolanje krvi. To dovodi do tjelesne degeneracije. Ružnoće. Monstrum in fronte, monstrum in animo. Nakaza u licu, nakaza u duši. To je tipičan kolekcionar. Sa mutnim očima baruštine, u kojima se ogleda mulj duše. Nečist, zapriječen, širi zadah i trulež, otrovnu magluštinu, kužno isparavanje, nezdrav za sebe i za druge. Nema mira, disharmoničan, zbog nizova koji mogu ići unedogled, samo pospješuje svoju fizičku ružnoću pojačanim nezdravim izlučevinama. Ulazi u taj dijabolični krug nakaznosti, koji ga vodi prema samouništenju. Monstrum in fronte postaje sve monstruozniji in fronte. Dekadent par exellance. Umjesto mesom, hrani se edicijama. Svatko tko neredovito jede, propada. Gubi elan, vitalnost. Pretvara se u vatu, želatinastu masu, puding. Onaj, koga se može nazvati čovjekom, od kovanog je željeza. Kolekcionari nisu čak ni od lijevanog, oni su imitacija. A sve zbog neredovitih obroka. Primijetio sam da kolekcionari ne jedu pravilno, i to obrnuto proporcionalno, što veći kolekcionar, manja pravilnost ishrane. Ostaju bez izmjene tvari. Na to se veže i posvemašnja tjelesna raspuštenost. Odsustvo tonusa. Iako je to povezano sa ishranom. Treba impuls, voljni momenat da bi se pobijedilo to robovanje. Kolekcionari očito nisu u stanju zbaciti te okove, pretrpjeti početnu patnju. Sve što te ne ubije, čini te jačim. Kolekcionar ne može doći do ovoga. Nema snage balansirati na oštrici žileta. Taman na toj špici, tom vrhu stripaštva, čiji prelazak znači potpadanje u sužanjstvo, robovanje sustavu, jednom rječju, silazak, d e k a d e n c i j u. Svagdje gdje ima prljavštine, malaksalosti i pretjerane liberalnosti, cvjetaju uvjeti za pojavu kolekcionara. Iz fizičke nakaznosti, on se rađa i od tog trenutka stremi ka svom uništenju, što i nije loše, međutim, pri tome teži, po svojoj izopačenoj prirodi, uništiti ili bar zakužiti što veći broj ostalih s kojima dolazi u dodir. Ojačati tijelo, u prijevodu to znači izoštriti um, proširiti duh. Time ispravljaš crte lice, odagnaš ružnoću. Nitko tko je snažan, nije ružan. I obratno. Kad jednom naoštriš misli, kristalno jasno vidiš tu vječnu istinu. Tupe misli naravno priječe jasnoću tog obzora. Zato su kolekcionari tako napadno ružni. Jer su preplavljeni tupim mislima. Filozofiraju vatom – um od vate. Treba filozofirati čekićem, kao Nietzsche, koji je to razumio, iako nije razumio ništa drugo. Ako ni tada nemaš uspjeha, uzmi veći čekić. Filozofiranje većim čekićem – to je odgovor! Kako ja mogu sve to znati? Kako mogu, ondje gdje drugi vide najviše, prepoznati najniže, i tako otkriti simptom bolesti? Jer, ako netko još do sada nije razumio, kolekcionarstvo je propast stripa u svim smislima. To što su stripovi skupi, krivi su kolekcionari, to što ne izlazi Zagor, krivi su kolekcionari, ili obratno, to što izlazi Zagor, opet su krivi kolekcionari. Ja to znam, jer sam pozvan da promatram. Vidim i jednostavno konstatiram. Podarim vam najfinije misli, izbrušeni dijamant. Strip nije slaganje papirnatih predmeta na policu, nego brojanje mrtvih crvenokožaca. Strip je neprijetvorno druženje, polemiziranje tko je jači, Hulk ili Java. Kolekcionar je od ove iskonske znatiželjnosti kastriran. Konstipacija vatom. Izopačeni izrod, zagađuje sve oko sebe. Kako je ružan, slab i zao, ostatak ga se trudi izbjegavati. Vonja na bolest, na propast, na smrt. Rastjeruje. Tako preostaju samo kolekcionari, koji naposljetku urušavaju čitav degenerirani sustav. Time dolazimo na početnu dijagnozu – dekadencija stripa započinje kolekcionarstvom. Može li svjetina to razumjeti? Vjerojatno ne. Doduše, dobrim prastarim instinktima, micat će se od kolekcionara, ali istovremeno neće u njima prepoznati Zvijer Iz Bezdana. U stvari, kolekcionari ni nisu Zvijer Iz Bezdana, jer im za to fali snage, oni su samo Sjena Zvijeri Iz Bezdana. Zamućena oparena miješana krv. Gdje prestaje razum, tu počinje kolekcionarstvo. Zato me i ne čude rasprave po strip forumima, rasprave koje vonjaju po gluposti, koje su kisele, jednostavno, zagađene kolekcionarima. Kad tamo udarim većim čekićem, sablažnjavam taj nakot. Ali on se razmnožio, raspuzao na sve strane, nije dovoljno udariti jednom, treba opetovano udarati. Iznova i iznova, jer stvari, prepuštene same sebi, propadaju, izjednačavaju se u tom propadanju. Dakle, potrebna je disciplina – zato je tako teško protiv kolekcionarstva. Satrti većim čekićem, i pri tome biti discipliniran! U tome je sva mudrost. U svijetu stripa, samo je jedna stvar gora od kolekcionara. Kolekcionar, koji je i izdavač. (zagortustra) |
- 15:44 - Qomentari (10) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 4.11.
» Daklem, Q je u svojemu šestomu broju lijepo zamolio ne bi li se i kod nas, kao u Španjolskoj, mogli organizirati mali festivali tijekom godine, po mogućnosti na moru. I, što se dogodilo? Dogodio se Dario Antunović koji će u svibnju u Makarskoj organizirati festival te na njega dovesti Hermanna Huppena, autora Jeremiaha. Planirajte boravak već sada, a detaljniji članak je ovdje (hvala Markosu za link).» Mark Millar ne bi nikad dospio u ove vijesti da nije bolestan…:) A pretvarat ću se da vijest nije zbog toga već zato što se Marvel lijepo ponio prema njemu i liječio ga. » Pa kad je Marvel bio tako dobar, onda ćemo spomenuti da nisu dovukli samo Stephena Kinga da im nešto piše, već i neke druge prozaike. Recimo Jonathana "Brooklyn bez majke" Lethema i momka koji je napisao knjigu po kojoj je snimljen Rambo. » Aaron McGruder, autor kontroverznog političkog dnevnog stripa Boondocks, rađenog iz perspektiva crnčića iz geta, sad je to progurao i na TV. Ovdje je jedan od masu članaka koji su to pokrioli jer je TV uvijek vijest. » A je li Linus iz Peanutsa kristolika figura? Što je Schulz mislio, a što drugi misle danas? Jedan ozbiljni članak za kraj današnjih vijesti. Navratite i poslijepodne, imamo pismo od Zagortustre. (mcn) |
- 00:09 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
četvrtak, 03.11.2005.
[dnevniQ] Pregled vijesti za 3.11.
» I strip i nije. Više nije nego jest, ali ne bi bilo to što jest da nije strip. Na tragu raznoraznih kretanja u modernoj umjetnosti u koju se uopće ne razumijem (te sam stoga pisao predgovor), Igoru se Stiskalovu večeras otvara izložba slika sa stripovskim motivima. To će biti u Galeriji Matice hrvatske u Ulici Matice hrvatske (kod Zrinjevca, nije velika ulica, naći ćete) u 20 h pa dođite i ukradite nešto. Kažu da bi i neki fudbaleri (i manekenke?) trebali biti tamo …» Seth, jedna od perjanica američkoga nezavisnog stripa, ima novo izdanje - Wimbledon Green - o kolekcionaru stripova. Kako, zašto, po čemu je format poseban te njegove misli o dizajnu su u ovomu razgovoru. » Što nama znači medo Rupert? Ništa pod milim Bogom, bez obzira na 75 i više godina tradicije ovog stripa koji još uvijek fura tzradiciju potpisa pod slike. Ali nekome znači jer inače ne bi platio 6 milijuna funta za Ruperta i sva pridružena prava. » Doug TenNapel nam možda znači malo više, jerbo smo možda vidjeli njegove kompjutorske igrice poput Earthworm Jima ili Neverhood, a možda smo čitali i albume poput Creature Tech ili onog drugog (mcn zaboravio! mcn zaboravio!). Doug se sa svojim stripom našao i u ovomu članku koji secira pisce s religioznim porukama što mi je drago da su mi rekli jerbo je Creature Tech bio tako konfuzan i rastrzan (premda ljepuškast i ponekad duhovit) da nikakvu poruku nisam uspio uhvatiti. » Anina Bennett i Paul Guinan su stripovsko-bračni par. Ovdje je Paulova lažno-viktorijanska stranica, a onda dolje možete na biografije, Anine fotke s irokez-frizurom, neke crteže i što god još da vas bude zabavljalo. I dođite na Stiskalova, neka bude stiska, neka bude lova! (mcn) |
- 07:25 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 02.11.2005.
[priQaz] Zaljubljeni David
(David Chelsea: David Chelsea in Love; Reed Press, 2003.)Ekstremno ekstrovertna autobiografija ilustratora Davida Chelsea o njegovim ljubavnim jadima iz 80-tih je zanimljivo i štoviše šaljivo, na skoro 200 stranica, štivo za pročitati u cugu. Priča je originalno objavljena 1991. i u startu je pokupila tri nominacije za Eisner Awards i jednu za Harvey Award. Najsvježije "updated" re-izdanje je iz 2003. David, ne bježeći od spominjanja vlastite intime i seksualnih frustracija, šaljivo plete priču o zaljubljivanju u nekoliko godina stariju i, nadasve bitno, zreliju djevojku gdje počinju njegovi jadi (ona, kada je sa Davidom, voli nekog drugog, a kada je sa "Nekim Drugim" onda voli Davida i njeno eksperimentisanje i neodlučnost ne zastaje samo na muškarcima). Ako ste imali sređene ideje o monogamiji ili ljubavnim slobodama (ne samo u Americi), ova knjiga otvara nove horizonte. Nesređeni emocionalni zivot za Davida se proteže tokom osamdestih, no mi pratimo samo prvih nekoliko godina ljubavnih jada. David pronalazi orginalne načine da se obračunava sa svojim emocijama. Izuzev potencijalne šizofrenije, npr. jedenje papira je vrlo elokventna opcija za izbjegavanje verbalnog sukoba. Ako realizacija takvoga pristupa nije najefektnija, probajte se lupiti šerpom par puta po glavi, možda se neke stvari poslože. Ekstremno liberalna knjiga za pročitati i osvježenje u ovim konzervativnim dekadama novog vijeka. Žlicu Vegete dodaje to što je cijela priča, hm, istinita. Dodatno, u pitanju je još jedna autobiografija malih i nepoznatih ljudi koja svojim sadržajem i stilom (npr. Harvey Pekar) nudi puno više neg' mnoge biografije nekih nam puno poznatijih persona. Knjiga, naravno, nije za svačiji ukus, i moguće je da se neki neće pronaći u istoj. ALI, ako ste ljubitelj dobro ispričane priče, bolje kompozicije u stripu, dobrog karakteriziranja likova i melodrame ponekad, ova knjiga je za vas. ( venes ) |
- 17:26 - Qomentari (0) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 2.11.
» Hellboy je strip koji privlači pažnju: kod nas jer je krasno nacrtan, u svojoj postojbini jer je glupo napisan. No, kako odnedavno postoji i prevedeno izdanje, možda će vas zanimati službena stranica ovoga stripa?» A ako vas, pak, zanimaju fakat uznemirujući horrror stripovi, onda treba pogledati drugdje. Junji Ito (da, opet manga: kad završimo s vama bit ćete tako cijepljeni da će vam biti posve normalna), autor stripova Tomie i Uzumaki (Spirala), je sasvim dobar izbor, a odnedavno i on ima sebi posvećenu stranicu. » Zašto danas ima toliko horrora? jerbo je nedavno bio Helloween pa su Ameri pisali prigodne članke. Nisam baš lud za tim uvezenim praznikom (ko što nisam ni za Valentinovim), ali vrijedne stvari ne treba propuštati bez opravdanog razloga. A ovaj članak u Timeu je vrijedan pregled (tražili ste takve stvari) zbivanja u pedesetima, kada je EC objavljivao prve uznemirujuće horrrrror stripove. » Real life horrrrrrror: onaj Henrik Rehr kojeg smo spomenuli nekidan mnogo je vrjedniji no što sam mogao i zamisliti. Ne samo da crta najmanički i slika, nego je započeo novi strip, a ima i malu masu albuma. Ovdje je početna stranica (idite na "select a comic", za neke će trebati platiti, ali za neke neće) i pročitajte, recimo, "Tuesday" strip o padu Tornjeva blizanaca. » Još jedan web-strip: Wilfred Santiago i Trujillo Gardens. Lijepo, premda za sada pomalo nejasno. (mcn) |
- 06:59 - Qomentari (2) - Isprintaj - #
utorak, 01.11.2005.
[Qolumna] oQo stripa Sudbonosna pitanja
|
Piše: Vladimir Tadić Pre neku nedelju sam se našao u nekom gejmerskom društvu. I naravno, pitali su me dal' igram nešto, i šta. Rekoh da volim strategije i upravljačke simulacije, i da povremeno igram Battle for Middle Earth. Usledilo je sablažnjavanje. Povela se rasprava kako adaptacije uništavaju gameplay, i kako nije ni čudo što industrija igara za PC stagnira. Neke kompanije su spomenute u ne baš laskavom tonu. Dobio sam spisak igara koje su bolje od ove i koje pod obavezno moram da odigram. A kad uključim igricu, ja bih samo da ubijem par sati. Sasvim sigurno i naša mala strip zajednica izgleda podjednako zaluđenički nekom autsajderu. Pogledajmo nedavne rasprave o stripovima – ne priča se više da li je to dobar strip, ne priča se više čak toliko ni da li je kvalitetno odrađen – priča se o tome šta on znači za stripočanstvo uopšte. Da li je Libellusov Ken Parker pokrenuo trend elitizacije stripa? Da li je Akira idealna manga za privlačenje novih fanova? Da li Ludensov Blek i Mark pokazuju tendenciju ka regresiji stripočanstva? I tako dalje. Veliki teret je na našim plećima – svi hoćemo da spasimo strip scenu, i svi znamo kako. Sa distance, nije to ništa čudno. U opštoj tabloidizaciji društva, zapljusnuti smo naslovima koji od debilnih stvari pokušavaju da veličinom fonta i kvantitetom uzvičnika naprave vest koja život znači ("Ceca stavila nove silikone!!!!"; "Karleuša rekla da je Ceca seljanka!!!!!", "Karleuši eksplodirao džip!!!!!!"). Otud nije neuobičajeno što smo izgubili osećaj za razlučivanje bitnog od nebitnog – sve je bitno, jer bitno prodaje više primeraka od nebitnog. Ako je neka uteha, nije samo kod nas takav slučaj. Čitam na Newsarami reakcije na *shudder* Infinite Crisis #1. Koja je glavna zamerka? Ne to što nas Geoff Jones smara 30 strana da bi utvrdio gde mu se svi likovi nalaze posle sto i jednog prologa, ne to što imamo nasilje nasilja radi, ne to što strip ne valja. Glavni problem je što je Infinite Crisis hermetična za novog čitaoca koji nije upoznat sa 20 godina istorije DC univerzuma i što će se novi fanovi zbuniti kada ne budu znali ko je ko. Pretpostavljam da bi mnogo bolja varijanta bila da ne budu zbunjeni, nego zgroženi Jonesovom nazovi pričom, jelte.  Drugim rečima, nije bitno kakva je priča, nije bitno kakav je crtež, donekle nije bitno ni kakvo je izdanje – bitno je šta to znači za strip scenu, hoće li to pomoći da se strip vrati u svoje slavne dane (koji god to dani bili). Mi nismo samo fanovi, mi smo praktično misionari stripočanstva, jelte, i brinemo se za opstanak naše omiljene glavne sporedne stvari u životu! Sve što se dešava je sudbonosno, svaki novi strip znači nešto za širu sliku! To što nekom novom fanu svakako neće prijati da upadne na forum pun fanatika nije bitno, to što po pitanju distribucije ne možemo da uradimo ništa nije bitno, to što ne možemo da smanjimo cenu štampe (i cenu prava, vala) nije bitno, to što nema veze kakav je Dampyr strip (nego dal' je u fuckin' HC-u)... sve to nije bitno. A da za promenu prestanemo da bijemo bitke koje nisu naše i počnemo samo da čitamo stripove? Da se setimo da su i štampa, i prevod i oprema tu da bismo uživali u stripu, a ne da bi ga vratilo u mejnstrim? Jer, znate onu narodnu: mnogo babica – kilavo dete. (Vladimir Tadić je vječiti apsolvent prava, povremeni savjetnik za medije te konstantni stripofil.) |
- 16:46 - Qomentari (11) - Isprintaj - #
[dnevniQ] Pregled vijesti za 1.11.
» Danas kratko i čudno: najprije fanovska verzija nepostojećeg dijela Batmanova mita, između kraja regularne serije i početka Batman Beyond serijala. Izgleda zanimljivo, ima toga masu, a super je i što DC zna za to, ali ih nije očepio. Evo, nakon Tintina nekidan ... pa, možda je fan-fiction pravo mjesto za legende, bolje od pohlepnih ruku kompanija?» Matt Groening, tvorac Simpsona (kao i stripa Life in Hell,čime opravdava uvrštenje u današnje vijesti) nešto je DJ-ao po BBC-u, a link na emiju je ovdje, dok traje. » Sin City će doživjeti drugi film, a možda i ... TV seriju? » Najava gostiju i zbivanja za Megacon 2006 ... Znam da bih trebao imati bolji kalendar konvencija i festivala, ali mi je malo tlaka bavite se time. Ima li netko tko to radi za svoju dušu, a rado bi podijelio s nama?...:) » Glečte: jedan domaći strip na blogu ! A u to ime i obavijest: neki linkovi na web-stripove dodani su dolje, lijevo. Dodavat ćemo još (iako ne Snoopya, Garfielda i ostale poznate; radije one nastale na webu i slične anonimuse) stoga šaljite linkove! I Miljenko: što je dobro u MegaTokyu i Penny Arcade? (mcn) |