Pregled posta

Svjetina smatra da je najviši iskaz ljubavi prema stripu, kolekcionarstvo. Kakva zabluda! To je stripovska Konačna Laž. Zapravo, dekadencija stripa započinje kolekcionarstvom!

Kolekcionar ne raspravlja o stripu, kolekcionar priča o vanjskom obliku stripa, o predmetu. On ne teži najvišim pitanjima, pitanjima života, pa makar to bilo opažanjem krznenih kapa kod trapera, već je opsjednut nizovima. Pukim nizovima, sistematizacijom – taj činovnik duše! Svakim novim uvrštavanjem u sustav, ograničava vlastiti duh. Duhovni patuljak, porobljen brojevima, 3, 4, 5… 57, 58, 59, 60…192, 193… Nikad tome kraja, ne postoji najveće. Kolekcionar ne razumije ustrojstvo prirode. Uvijek ima veće, n+1 za vjeke vjekova. Edicije su mu isisale životnu srž, on je depotenciran. Tako oslabljen, sjeban, sluđen, šulja se pogrbljeno kroz stripovsku stvarnost i degradira je unezvjerenom konzumacijom. Njemu je moguće sve uvaliti, pa i Spiroua. On ne čita, ako je ikada i čitao, samo slaže, pregrađuje, ukalupljuje, popisuje – ojačava sustav. Nikada nisam čuo razgovor kolekcionara koji bi bio ugodan, nikada nisam čuo ukus, na kraju krajeva ni muškost. Samo siktanje, šištanje, piskutanje, suprotnost lijepog, nedostatak istinitosti, odsustvo vrline. Kad čujete silinu tona nekog čitatelja koji priča o Zagorovoj sjekiri, znajte da taj nije zakužen kolekcionarstvom. Takvi mogu ispravno procijeniti vrijednost stripa. Kolekcionar ne. Kolekcionar ne razumije da je svaki strip precijenjen. On je i u tom smislu uzrok propasti. Pretjerivanjem do urušavanja tržišta – finalni reductio ad absurdum.

Problem kolekcionara nije samo patuljastost duha – u biti, to je posljedica. Korijeni su dublji. Fiziologija. Poremećaj funkcioniranja organa, napose štetna lučenja, malaksalost mišićnog tkiva, otežano kolanje krvi. To dovodi do tjelesne degeneracije. Ružnoće. Monstrum in fronte, monstrum in animo. Nakaza u licu, nakaza u duši. To je tipičan kolekcionar. Sa mutnim očima baruštine, u kojima se ogleda mulj duše. Nečist, zapriječen, širi zadah i trulež, otrovnu magluštinu, kužno isparavanje, nezdrav za sebe i za druge. Nema mira, disharmoničan, zbog nizova koji mogu ići unedogled, samo pospješuje svoju fizičku ružnoću pojačanim nezdravim izlučevinama. Ulazi u taj dijabolični krug nakaznosti, koji ga vodi prema samouništenju. Monstrum in fronte postaje sve monstruozniji in fronte. Dekadent par exellance. Umjesto mesom, hrani se edicijama. Svatko tko neredovito jede, propada. Gubi elan, vitalnost. Pretvara se u vatu, želatinastu masu, puding. Onaj, koga se može nazvati čovjekom, od kovanog je željeza. Kolekcionari nisu čak ni od lijevanog, oni su imitacija. A sve zbog neredovitih obroka. Primijetio sam da kolekcionari ne jedu pravilno, i to obrnuto proporcionalno, što veći kolekcionar, manja pravilnost ishrane. Ostaju bez izmjene tvari. Na to se veže i posvemašnja tjelesna raspuštenost. Odsustvo tonusa. Iako je to povezano sa ishranom. Treba impuls, voljni momenat da bi se pobijedilo to robovanje. Kolekcionari očito nisu u stanju zbaciti te okove, pretrpjeti početnu patnju. Sve što te ne ubije, čini te jačim. Kolekcionar ne može doći do ovoga. Nema snage balansirati na oštrici žileta. Taman na toj špici, tom vrhu stripaštva, čiji prelazak znači potpadanje u sužanjstvo, robovanje sustavu, jednom rječju, silazak, d e k a d e n c i j u.

Svagdje gdje ima prljavštine, malaksalosti i pretjerane liberalnosti, cvjetaju uvjeti za pojavu kolekcionara. Iz fizičke nakaznosti, on se rađa i od tog trenutka stremi ka svom uništenju, što i nije loše, međutim, pri tome teži, po svojoj izopačenoj prirodi, uništiti ili bar zakužiti što veći broj ostalih s kojima dolazi u dodir.

Ojačati tijelo, u prijevodu to znači izoštriti um, proširiti duh. Time ispravljaš crte lice, odagnaš ružnoću. Nitko tko je snažan, nije ružan. I obratno. Kad jednom naoštriš misli, kristalno jasno vidiš tu vječnu istinu. Tupe misli naravno priječe jasnoću tog obzora. Zato su kolekcionari tako napadno ružni. Jer su preplavljeni tupim mislima. Filozofiraju vatom – um od vate. Treba filozofirati čekićem, kao Nietzsche, koji je to razumio, iako nije razumio ništa drugo. Ako ni tada nemaš uspjeha, uzmi veći čekić. Filozofiranje većim čekićem – to je odgovor!

Kako ja mogu sve to znati? Kako mogu, ondje gdje drugi vide najviše, prepoznati najniže, i tako otkriti simptom bolesti? Jer, ako netko još do sada nije razumio, kolekcionarstvo je propast stripa u svim smislima. To što su stripovi skupi, krivi su kolekcionari, to što ne izlazi Zagor, krivi su kolekcionari, ili obratno, to što izlazi Zagor, opet su krivi kolekcionari. Ja to znam, jer sam pozvan da promatram. Vidim i jednostavno konstatiram. Podarim vam najfinije misli, izbrušeni dijamant. Strip nije slaganje papirnatih predmeta na policu, nego brojanje mrtvih crvenokožaca. Strip je neprijetvorno druženje, polemiziranje tko je jači, Hulk ili Java. Kolekcionar je od ove iskonske znatiželjnosti kastriran. Konstipacija vatom. Izopačeni izrod, zagađuje sve oko sebe. Kako je ružan, slab i zao, ostatak ga se trudi izbjegavati. Vonja na bolest, na propast, na smrt. Rastjeruje. Tako preostaju samo kolekcionari, koji naposljetku urušavaju čitav degenerirani sustav. Time dolazimo na početnu dijagnozu – dekadencija stripa započinje kolekcionarstvom.

Može li svjetina to razumjeti? Vjerojatno ne. Doduše, dobrim prastarim instinktima, micat će se od kolekcionara, ali istovremeno neće u njima prepoznati Zvijer Iz Bezdana. U stvari, kolekcionari ni nisu Zvijer Iz Bezdana, jer im za to fali snage, oni su samo Sjena Zvijeri Iz Bezdana. Zamućena oparena miješana krv. Gdje prestaje razum, tu počinje kolekcionarstvo. Zato me i ne čude rasprave po strip forumima, rasprave koje vonjaju po gluposti, koje su kisele, jednostavno, zagađene kolekcionarima. Kad tamo udarim većim čekićem, sablažnjavam taj nakot. Ali on se razmnožio, raspuzao na sve strane, nije dovoljno udariti jednom, treba opetovano udarati. Iznova i iznova, jer stvari, prepuštene same sebi, propadaju, izjednačavaju se u tom propadanju. Dakle, potrebna je disciplina – zato je tako teško protiv kolekcionarstva. Satrti većim čekićem, i pri tome biti discipliniran! U tome je sva mudrost.

U svijetu stripa, samo je jedna stvar gora od kolekcionara. Kolekcionar, koji je i izdavač.

(zagortustra)