Marketing
[članaQ] Pratt u Sieni
Piše i fotografira: Marin Radišić
Izložba: Hugo Pratt - Periplo immaginario
Datum: 24. ožujka do 18. listopada 2005.
Mjesto: Palazzo Squarcialupi, Santa Maria della Scala, Siena
U muzejskom prostoru Palace Squarcialupi koja datira iz 14. stoljeća i dio je kulturnog kompleksa Santa Maria della Scala smještenog u samom srednjovjekovnom srcu Siene od 24. ožujka pa do 18. listopada pod nazivom Periplo immaginario (Imaginarna plovidba) održana je izložba radova talijanskog umjetnika Huga Pratta. U organizaciji Muzejske Institucije Santa Maria della Scala i pod pokroviteljstvom Comune di Siena e Amministrazione Provinciale di Siena u suradnji s Muzejem talijanskog stripa iz Lucce izložba je osmišljena i producirana od strane Cong S.A. iz Lausanne, fondacije koja raspolaže Prattovim autorskim pravima i čija je umjetnička direktorica njegova dugogodisnja suradnica Patrizia Zanotti koja je ujedno i kustos. Oformljeno je i posebno vijeće koje sačinjavaju Didier Platteau - bivši direktor belgijske izdavačke kuće Casterman i sadašnji direktor Sajma knjige u Bruxellesu, Cristina Taverna - galeristica i jedna od najboljih poznavatelja Prattovog opusa i Thierry Thomas - novinar i pisac, scenarist dugometražnog animiranog filma o Cortu Malteseu.
Samo postavljanje izložbe multimedijalnog karaktera obavljeno je pod paskom pariškog dizajnera Christophea Pilleta, toskanskog arhitekta Giovannija Mezedimmija i švicarskog udruženja Anyscreen specijaliziranog za produkciju, apliciranje i obradu audiovizualnih materijala.
Obzirom da je glavni motiv izložbe putovanje, ne čudi da je više od 400 odabranih radova tematski podijeljeno na sedam geografskih područja vaznih u životu i radu umjetnika. To su: Afrika, Sjeverna Amerika, Azija, Pacifik, Zapad - sjeverni dio (Velika Britanija, Irska, Francuska, Švicarska), Zapad - južni dio (Mediteran) i Latinska Amerika.
Najzastupljeniji su akvareli, table i pasice stripova i crteži izvedeni u tušu, ali su prisutna i djela nastala u drugim tehnikama, poput tempere i pastela. Inače, izložba u Sieni definitivno potvrdjuje Huga Pratta kao sjajnog akvarelista i potpuno je razumljivo zalaganje profesora semiotike sa bolonjskog sveučilišta Umberta Eca za revalorizaciju Prattovog djela i njegovo uvrštavanje u povijest umjetnosti, a jednako je zanimljivo i to da već duže vrijeme iz ozbiljnih francuskih književnih krugova stižu ideje o tome da bi Pratta konačno trebalo priznati i kao književnika jer priče i dijalozi njegovih stripova bez sumnje imaju snagu pisanog djela. Uostalom, sam umjetnik izjavio je kako on u stvari piše romane, pripovijeda priče koje piše crtežima.
Pored velikog broja akvarela i crteža posjetitelji mogu uživati i u odabranim tablama iz 29 epizoda serijala o najpoznatijem Prattovom liku, mornaru Cortu Malteseu, zatim radovima iz djela L'Asso di Picche (As Pik), El sargento Kirk (Narednik Kirk), Ernie Pike, L'Ombra (Sjena), Ticonderoga, Wheeling, Il ragazzo rapito (Oteti dječak), L'isola del tesoro (Otok s blagom), Ann y Dan, Cato Zulu, Jesuit Joe, Saint-Exupery, Morgan, Gli scorpioni del deserto (Pustinjski škorpioni), L'uomo della Somalia (Čovjek iz Somalije), L'uomo del Sertao (Čovjek iz Sertaoa), L'uomo dei Caraibi (Čovjek s Kariba), Lettere dall'Africa (Pisma iz Afrike), Poesie di Kipling (Kiplingova poezija), In un cielo lontano (Na dalekom nebu), Il desiderio di essere inutile (Čežnja za neiskorištenošću), Avevo un appuntamento (Bilo mi je odredjeno), Occidente (Zapad), Aspettando Corto (Čekajući Corta), Koinsky racconta... (Koinsky pripovijeda...), Un cuore Garibaldino (Garibaldinsko srce) ...
Nakon sto prodje pokraj Corta u prirodnoj veličini ležerno naslonjenog na bunar u prizemlju palače Squarcialupi, uspne se na kat izložbenog prostora gdje ga dočeka Marylin Monroe snenog pogleda razlomljena u Prattovoj jukstapoziciji od 10 dijelova, posjetitelj ulazi u prvu od nekoliko soba koje zajednički čine cjelinu posvećenu epizodama čija je radnja smještena na afrički kontinent. Čitavim tim dijelom razliježu se i prepoznatljivi zvuci kolonijalne Afrike tako da posjetitelj polako i ne samo uz pomoc vizualnog zakoračuje u svijet što ga je kreirao umjetnik. Nije slučajno Afrika polazište putovanja zamišljenog ili realnog na destinaciji koju će Hugo Pratt zacrtati svojim djelom. Njegov otac Ronaldo Pratt, sluzeći u Mussolinijevoj vojsci radio je na izgradnji ceste u tadašnjoj talijanskoj koloniji Abesiniji (danas Etiopija), a od 1937. pa do 1943. godine tamo se nalazio i mali Hugo koji je u to vrijeme ozbiljnije počeo risati. Prije nego je otišao u Adis Abebu, Pratt je provodeći dio djetinjstva u Veneciji citao strip Tim Tyler's Luck o avanturama bijelog dječaka u Africi američkog autora Lymana Younga kojeg će kasnije uz Miltona Caniffa i Willa Goulda navesti kao jednog od crtača koji su izvršili najveći utjecaj na njega. Ženski likovi u ovom stripu, poput Lorille
i Kraljice Loane toliko su ga dojmili da je jednom prilikom čak izjavio kako je Lyman Young crtao najljepše žene u povijesti stripa.
Ako je Venecija bila ishodište, boravak u Africi gdje nastaju prvi Prattovi crtezi ženskih tijela predstavljao je inicijaciju i prvu stanicu na putovanjima koja će uskoro uslijediti. U turbulentnom vremenu u kojem su Abesinijom marširali vojnici Italije, Engleske i Francuske, Pratt se upoznavao sa drugačijom kulturom, upijao slike, zvukove i mirise crnog kontinenta kojim je zauvijek ostao opčinjen i kojem će se kasnije vraćati ne samo u svojim djelima Ann y Dan (1959.), Corto Maltese: Les Ethiopiques (1972. - 1973.), Gli scorpioni del deserto (1969. - 1992.) i Cato Zulu (1984. - 1988.), nego i doslovno. Akvareli zbirke Dossier Gibuti, nastali za vrijeme snimanja dokumentarnog filma La Ballade la plus loin u kojem nas Pratt upoznaje s drugačijom Afrikom takodjer svjedoče o tome.
S Afričkog prelazi se na Sjevernoamerički dio izlozbe u kojem dominiraju akvareli i pasice stripova Ticonderoga (1957. - 1958.) i Wheeling (1962.). James Fenimore Cooper svojim romanom The Last of The Mohicans (1826.) ostavio je bez sumnje ogroman utisak na mladog Huga Pratta. Rat izmedju Engleske i Francuske na neistrazenim područjima nepreglednih šuma i ravnica Novog Svijeta 18. stoljeća s indijanskim plemenima koja su se pridruzila jednoj ili drugoj strani pružao je mogućnost ultimativne avanture koju je Pratt, upravo poput Coopera, vješto znao iskoristiti, a neki od njegovih najboljih akvarela nalaze se upravo na ovom dijelu izložbe. Scenarij za Ticonderogu napisao je čuveni argentinski pisac za strip Hector German Oesterheld koji je s Prattom ostvario suradnju i na stripovima Ray Kitt (1951.), El sargento Kirk (1952.), Ernie Pike (1957.) i Lord Crack (1958.) za vrijeme njegovog visegodisnjeg boravka u Buenos Airesu. Oesterheld je 1957. godine osnovao izdavacku kucu Ediciones Frontera sa tjednim izdanjem Hora Cero Semanal i mjesecnicima Hora Cero Mensual i Frontera Mensual za koje je uglavnom sam pisao scenarije po kojima su uz Pratta crtali majstori argentinskog stripa Alberto Breccia, Arturo del Castillo i Carlos Roume. Pojedini akvareli vezani uz tzv. "francuski i indijanski rat" naslikani su i decenijama nakon objavljivanja originalnih prica, a neki od njih iskorišteni su za potrebe naslovnica reizdanja albuma.
Glasni zvuci kloparanja trans-sibirske željeznice, fijukanje hladnog vjetra i rzanje kozačkih konja dočekuju nas na ulazu u dio posvecen Aziji. Najpoznatiji lik Prattovih crtanih romana Corto Maltese u dobi od trinaest godina sudionik je Boksačkog ustanka u Kini (1900.), a oko pet godina kasnije, pred kraj rata izmedju Rusije i Japana nalazi se u Mandžuriji gdje uz Jacka Londona, tadašnjeg ratnog izvjestitelja, upoznaje i dezertera Carske vojske Rasputina kojemu pomaže u bijegu iz ruskog zatvora. Teškog karaktera, nabusit i sklon porocima, Rasputin će biti uz Corta u mnogim avanturama, a obojica će se 1918. godine ponovo naći na Dalekom Istoku, udruzeni sa članovima tajnog kineskog drustva Crvene Lanterne u akciji otimanja zlata ruske carske obitelji.
Uz radove za spektakularnu epizodu Corto Maltese en Siberie (1974. - 1975.) koja predstavlja umjetnika u fazi pune zrelosti i La jeunesse de Corto (1980.) izloženi su i akvareli nastali u kasnoj fazi, točnije 1993. godine prema indijskim motivima Kiplingovih pjesama.
Ocean i u njegovu plavetnilu izgubljeni otoci dugih pješčanih plaža sljedeća su stanica izložbe i pozadina priče smjestene na Južni Pacifik izmedju 1913. i 1915. godine u kojoj radnju nosi više likova odlično isprofiliranih karaktera, a medju njima je i Corto Maltese koji se ovdje pojavljuje po prvi put. Una Ballata del mare salato (Balada o slanom moru) objavljena 1967. godine predstavljena je na sienskoj izlozbi kompletna sa sve svoje 163 originalne table. Neke od kadrova sa stranica ovog velicanstvenog epa Pratt posvecuje velikim pomorskim romanima Moby Dick i Robinson Crusoe klasika Hermana Melvillea i Daniela Defoea. Osim radova načinjenih za Baladu mogu se vidjeti i crteži groba pisca slavnog romana Otok s blagom Roberta Luisa Stevensona na otoku Apia u arhipelagu zapadne Samoe koju je Pratt posjetio želeći odati počast ocu pustolovnog pomorskog romana, kao i akvareli koji prikazuju pripadnike različitih naroda otočnih skupina Polinezije.
Najveća izložbena prostorija podijeljena je na Europski (zajedno s britanskim i irskim otocima) i Latinoamerički dio. Autorov interes za keltsku mitologiju i proučavanje mnogih srednjovjekovnih legendi o Kralja Arturu i Vitezovima Okruglog stola rezultirali su velikim brojem crteža za vrijeme pripremanja epizoda na tlu Engleske, Irske i Francuske. Pokraj nekih od tih radova, poput onog u kojem umjetnik razradjuje lik Arturove sestre Morgan le Fay, vladarice mističnog Avalona, nalaze se zabilješke koji ce strpljivijeg posjetitelja još više približiti umjetnikovom magičnom svijetu. Način na koji će nas uvjeriti u stvarnost nestvarnoga podsjetit će nas na onaj kojim se služio Jorge Luis Borges kojeg je Pratt iznimno cijenio, a neke od njegovih priča na sebi svojstven način i preradio u svojim stripovima. Obojica su nedvojbeno bili vrlo vješti u miješanju realnosti i fikcije po čemu ih se može usporediti s njihovim prethodnicima Danielom Defoeom koji je pisao uvjerljive lažne biografije i Josephom Conradom koji ponekad nije bio u stanju jasno razlikovati stvarne od izmišljenih dogadjaja.
"Borges nas je naučio vrlo važnoj stvari a to je kako pričati laži kao da su istinite. On je taj od kojeg sam naučio kako pričati istinu koja je lažna." - kaže Pratt i ovim riječima nudi ključ onima koji žele shvatiti fiktivno u njegovim djelima. Dodir dva svijeta, onog stvarnog i onog koji pripada mitovima i legendama tako dragim ovom venecijanskom umjetniku najizraženiji je u pričama koje pripadaju kulturnom nasljedju zapadne civilizacije: epizodi A Mid-Winter Morning's Dream (iz zbirke Les Celtiques, 1971. - 1972.) čijim naslovom autor parafrazira onaj poznatog Shakespearovog komicnog komada ali i "posudjuje" neke od likova i pretposljednjem albumu serijala o Cortu Malteseu, Les Helvetiques (1987.), fantazmagoričnoj odiseji, punoj ezoterijskih i alkemijskih motiva u kojem je jedan od aktera zli čarobnjak Klingsor, paganski oponent kršćanstvu koje pronose Vitezovi Grala, poznat i iz Wagnerove opere Parsifal (1882.).
Portret irskog pjesnika i dramatičara Williama Butlera Yeatsa, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, zauzima posebno mjesto ovog dijela izložbe. U ranom, romantičnom razdoblju svoje poezije Yeats je inspiraciju uglavnom crpio iz irskih mitova i folklora, baš kao što će to kasnije činiti i Pratt. Njegova predanost spiritualizmu i astrologiji i angažiranost u okultnim disciplinama dovest će ga 1900. godine na čelno mjesto Hermetičkog Reda Zlatne Zore, a teozofska uvjerenja i izražena sklonost ka mističnom tvorit će dobar dio osnove njegove kasne poezije. Yeats je tako na odredjen način utirao put čijim će dijelom poslije njega kročiti Hugo Pratt kojeg su se životni svjetonazor i djelo irskog mistika očito snažno dojmili.
Akvareli portfolia Corto en Cordoba premještaju nas u andaluzijske krajolike Malteseovog djetinjstva. Juderia, židovska četvrt Cordobe (u kojoj je Rabin Ezra Toledano podučavao mladoga Corta), ciganske djevojke i flamenko najčešći su motivi radova iz kojih izbija vatreni temperament juga koji je slikar svakako jako dobro osjećao. Dokaz tome je i Farewell Ladies, kolekcija portreta i crteža stvarnih žena iz umjetnikovog zivota. Medju portretiranim damama je i izvjesna Milena Loretick iz Zagreba, a to nije i jedini od izloženih crteža koji Pratta povezuju sa Hrvatskom. Manje je poznato da je Pratt tijekom 1980-ih boravio u Zagrebu, pokušavajući s čelnim ljudima Zagreb-Filma dogovoriti realizaciju animiranog filma o Corto Malteseu. Rad na pilot-epizodi čak je i započet, ali na žalost, projekt nije nastavljen i dovršen. Šansu su zato drugom polovicom devedesetih i te kako dobro znali iskoristiti Francuzi, napravivši čitavu seriju dugometražnih animiranih filmova započetu s Corto Maltese: La cour secrete des Arcanes (2002.) čiji je scenarist Thierry Thomas, uz Patriziu Zanotti (koja je u stvaranju filma učestvovala kao umjetnički savjetnik) jedan od ključnih ljudi u pripremanju izložbe u Sieni.
Latinska Amerika zatvara niz geografskih podrucja Prattovog imaginarnog ali i stvarnog putovanja/plovidbe. Karipsko more i dijelovi Atlantske obale Južnoameričkog kontinenta s početka 20. stoljeća raskošna su pozornica prvih epizoda u kojima je Maltese ponio radnju. Važan ženski lik Prattovog svijeta na crtežima Latinske Amerike svakako je misteriozna Boca Dourada (Zlatousta - prev. sa brazilskog portugalskog), svećenica iz Sao Salvador de Bahia koja prakticira i podučava candomble religiju ciji korijeni sežu u Afriku, a u Brazil su je donijeli robovi sredinom 16. stoljeća. Zlatousta je utjecajna u velikim koncernima, kontrolira brodsku kompaniju Financiere atlantique, odupire se ekspanzionizmu Sjedinjenih Država u Latinskoj Americi, ali i koristi svoj položaj za borbu protiv kolonijalne dominacije Europljana u Africi. Iako izgleda kao da je tek na pragu zrelog doba, ova prekrasna zena vična Tarotu prijateljevala je jos 1300. godine u Veneciji s kabalistom Marcellom Giudeom i Danteom Alighierijem (!)
Uz radove koji majstorski dočaravaju atmosferu noćnih klubova Buenos Airesa, južnoamerički dio sadrži i recentnu zbirku akvarela Zlatno More kojom se Maestro ponovo vraća Karibima. Ugodna boja Prattovog glasa, šum valova i kliktanje galebova privući će pozornost posjetitelja trima ekranima na kojima se mogu pogledati inserti iz njegovog televizijskog interviewa, a na velikom platnu u prizemlju Palace Squarcialupi projiciraju se i dijelovi dokumentarnog filma u kojem priča o svojoj majci, otkriva porijeklo imena Corto Maltese, objašnjava zašto Corto nosi uniformu i na kraju pred kamerom demonstrira svoje crtačko umijeće.
Izlozba je popraćena katalogom u cijelosti posvećenom Prattovim akvarelima. Uredili su ga Patrizia Zanotti i Thierry Thomas, dvojac koji nastavlja uspjesnu suradnju na prezentiranju života i djela istinskog velikana devete umjetnosti Huga Pratta. Katalog je tiskan na talijanskom, francuskom i engleskom jeziku, sadrzi 400 stranica u boji s prikazima više od 500 akvarela, težak je 3 kg, a dobra vijest je da mu je cijena sa 60 spuštena na 54 Eura. U pripremi je i idući koji će predstaviti umjetnikov rad u drugim tehnikama. Podatak da je izložba sa 28. kolovoza produžena prvo na 2. listopada, a potom i na 18. istog mjeseca dovoljno govori o interesu javnosti. Razlog posljednjem produzenju iznimno je i nenadano nedavno otkrice čak 13 dosad neobjavljenih pasica stripa o Malteseovim mladim danima. Pasice su pronadjene prije nešto više od mjesec dana u kolekciji Prattovih starih putničkih časopisa i otkrivaju porijeklo prijateljstva Corta i Rasputina bolje pojašnjavajuci njihov kasnije ponešto zamršeniji odnos.
Sa više od 40 000 posjetitelja i 7 000 prodanih kataloga u šest mjeseci, antologijska izlozba Periplo immaginario nakon Siene seli u Paris, europsku "meku" stripa, gdje će svečano biti otvorena u siječnju 2006. godine. Francuzi tako ponovo (u periodu od samo jedne godine) ugošćuju izložbu originalnih radova Huga Pratta, nakon one održane u sklopu 32. Medjunarodnog festivala stripa u Angoulemeu od 27. do 30. sijecnja 2005. u Ateliers Magelis nazvanu La trace du Scorpion (Na tragu škorpiona). Uz Prattove originalne crteže etiopskih motiva na njoj se moglo vidjeti i kako se Pierre Wazem, nastavljač sage o Pustinjskim škorpionima pripremao za rad na šestoj epizodi naslovljenoj Le chemin de fievre (Put groznice). Uz fotografa Marca D'Annu i neizostavnu Patriziu Zanotti on se zaputilo u Etiopiju slijedeći Prattove tragove, a vodič u toj pustolovini bio im je Maestrov afrički prijatelj Jean-Claude Guilbert. Rezultat putovanja - izlozba Na tragu škorpiona (Pratt - Wazem - D'Anna) nakon Angoulemea premjestena je na Salon stripa u talijanski grad Lucca gdje je bila otvorena od 22. listopada do 1. studenog 2005. godine.
I Palača lijepih umjetnosti u belgijskom gradu Charleroi od 12. veljače do 3. travnja predstavila je Pratta, ovoga puta kao jednog od četvorice umjetnika na izložbi Le Remords de l'homme blanc (Kajanje bijelog čovjeka). Tema je bila kolonizacija, pa tako francuz Jacques Ferrandez podsjeća na ono što se dogadjalo u Alziru, belgijanac Jean-Philippe Stassen u Ruandi, nizozemac Peter Van Dongen u Indoneziji i naposljetku talijan Hugo Pratt (kao stvarni svjedok fašističkog režima) u Abesiniji. Odabir baš ovih autora jasno je ukazao na angažiranost izložbe i zalaganje organizatora u prevenciji rasizma i diskriminacije.
Da je 2005. godina u znaku Pratta potvrdjuje i Švicarska u čijem se gradu Luganu pod nazivom Mal d'Africa (Afrički jad) od 6. do 15. listopada održala velika izložba odabranih radova iz maestrovih afričkih serijala.
Pribrojimo li svemu ovome i ovogodišnji Bijenale u Veneciji s izlozbom u Arsenalu na kojoj je nastupilo preko 50 umjetnika iz cijelog svijeta, a koja je ime Always a Little Further (Uvijek malo dalje) dobila prema albumu s Cortovim južnoameričkim avanturama (Corto toujours un peu plus loin) možemo samo zaključiti da se deset godina od odlaska Huga Pratta obilježava u Europi na najljepši mogući način, a sjećanje na njega i njegov svijet nikada neće izblijediti u srcima onih koje je naučio sanjati otvorenih očiju.
Post je objavljen 17.11.2005. u 23:39 sati.