Svaki manijak ima svoju priču... puppet_master ih ima mnogo i balansira njima kao marionetama, baš kao što život balansira ljudima...Shvatit ćete jednom da ste tek glumci na pozornici ili tek lutke u rukama ludog trbuhozborca...Kada sami to shvatite, bit će prekasno, zato je puppet_master ovdje da vam pomogne u spoznaji...Uzmite konce života u svoje ruke te upravljajte tuđim sudbinama...





Ogromna ko svjetlo sunca,
nijema kroka, šira, dublja,
ona stupa sa vrhunca.
I stupajem ljudstvo gazi,
svija, grči
i glusijem onim prstom
put si krči.
Pa kad treneš vjeđam crnim,
kad zjenica nešto žudi,
da po svijetu leti, ludi -
jedva smogneš trpku psovku
i mišjim se mozgom ganeš:
zapo sam u - mišolovku!

''Ja ljubim ljude makar su jadni
i samo zato, što su svi gladni,
i gladni kruha, vina i bluda
i krvi same...
Na licu kostur tvrdo se boći
i leđa svijam k drvenom stolu
i ljubim usnam hartiju golu
i na nju pero stihove toči.
A đavo skače popreko mozga
i turka handžar u zdene ruke
i šapće: kolji, laži i ubi!
Dovraga muke,
svi su ti krivi,
ali ti - živi!! ''


'' Što pokreće velika djela? Taština. Želiš ime, slavu, popularnost, hoćeš da značiš nešto u svijetu, u narodu. I eto – niču novinari, političari, učenjaci, pisci – čitava jedna legija ljudi, u kojih je taština jača od želuca. I niču heroji i – mučenici... Naravski, mi vidimo samo čovjeka što je prošao u tamnicu radi ideje, ali nikada ne primijetimo radi čega je došao uopće do jedne ideje. ''

"Tko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman. A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe."



“Ah” reče miš, “svijet se svakog dana sve više sužava. Isprva je bio tako širok da me je bilo strah, trčao sam i trčao, i osjećao se sretan kad sam najzad desno i lijevo u daljini vidio zidove, ali ti dugački zidovi toliko brzo hitaju jedan ka drugome da se ja nalazim već u poslednjoj sobi, a ondje u uglu čeka klopka u koju ću utrčati."
“Trebaš samo promijeniti pravac trčanja." Reče mačka i pojede ga. ''