Kiša je padala,
U daljini, u mraku.
Njegov lik, sjena sjećanja,
Puste ulice i zvona...
Strepe noćne ptice,vlakovi kasne...
Udišem tišinu, bježim...
Znam da će me stići ali bježim...
Grad me uzeo u naručje i šapuće...
Šapuće o zori, o obali mora, i suncu,
Šapuće o snovima...
On dolazi, osjećam njegov korak...
Ne čuje se više šapat...
Utihnuše ulice...Samo kapi na obrazu...
Hladan mu dodir...
Sunce i more, zoru na jutarnjem nebu
isprala je kiša...
Post je objavljen 25.02.2008. u 14:03 sati.