Tražio sam Boga u sebi. Ne mogu reći da sam ga našao, jer ne znam ni kada sam ga izgubio. Tražio sam Boga u svitanju i zalasku sunca, u ambisu tišine i laticama ruža, u očima ljudi i kapima kiše, zazivao sam Ga u zvijezdama i kantama za smeće. Nisam Ga našao u svitanju jer me sunce zaslijepilo, ni u zalasku Mu ne nađoh traga jer mi tama progutala pogled. Bez riječi sam ostao u tišini, u tuđem sam pogledu tražio snove, a u kišnim kapima isprane ulice prljavog grada. Na vapaje moje ostao Je gluh. Dok sam tražio put, nebo je šutjelo. U smogu sam grada kopao po smeću tražeći Boga. Ruke mi bile prljave, a čelo znojno, džepovi poderani, pokraj mene prolaziše vlakovi. Pratiše ih putnici. Umornim pogledom... Dječji pogled na prozoru u odsjaju asfalta, bore se skupiše oko mog osmjeha. Neki mi prosjak udjelio zlatno puce što mu ga dade neka gospođa iz daleke zemlje. Kupio sam četvrt kruha i podijelio ga s njime i njegovim psetom. Pas je cvilio dok su nad njegovom glavom prolazili oblaci. Tmurni i sivi. Sljedećeg dana rekao sam prosjaku da tražim Boga, te mi on odluči pomoći. Natavio sam kopati po kantama dok je on provjeravao obližnje kontejnere. Pseto se kupalo u Savi. I tog su dana oblaci bili sivi i tašti. Nismo pronašli Boga ni tog ni idućih dana...Samo nekoliko opušaka koje smo popušili iste te noći pored rijeke. Razgovarali smo o tome kako Bog izgleda. U daljini splav, padala je kiša... Rekoh mu da ga zamišljam poput starca koji ostaje gluh na molitve. On se nasmije i reče kako on zamišlja Boga kao kutiju cigareta jer je to moguće naći na mjestima gdje Ga mi tražimo. Doista, teško da ćemo naći Boga kakvog ja zamišljam, ali vrlo lako bismo mogli naići na kutiju cigareta, najvjerojatnije praznu, ali bitna je nada dok je otvaramo ako nije potpuno uništena... Sljedećih dana tražio sam Ga u praznim kutijama cigareta ni sam ne znajući što da očekujem ako pronađem cigaretu u jednoj od njih. Prosjak i njegovo pseto također ne nađoše ni jednu. Samo su nalazili odbačene snove. Jedne am noći čuo kako starac kašlje. Pas je zavijao. Noć bijaše vedra i zvijezde popadaše u rijeku osvjetljavajući smeće što je plutalo površinom. Ustadoh ujutro a njega nije bilo na staroj kartonskoj kutiji na kojoj je običavao spavati. Ni psa ne bijaše u blizini. Odlučio sam pričekati, te u međuvremenu potražiti Boga u obližnjim kantama. Možda Ga je netko sinoć bacio. U jednoj kutiji nađoh cijelu cigaretu. Bila je mokra, ali cijela. Pokraj nogu mi tiho cvilio pas. Slijedio sam ga do kontejnera. Stao je molećivo pokraj. Poglesah unutra, a ondje u moru otpadaka otvorenih je očiju ležalo beživotno tijelo starca.