Odbacio si me,
u jamu pod svojim nogama,
iskopanu mojim rukama,
natjerao si me na to,
natjerao si me na ovu autodestrukciju,
da se zatrpam svojim suzama i zemljom,
prljavom zemljom bezvrijednih uspomena,
pljunuo si na moj molecivi pogled
koji je samo trazio malo paznje,
ne ljubavi
ili nekih velikih obecanja,
samo najobicniju mrvicu paznje,
a dobila sam nista,
jedno veliko nista,
bez ijednog pogleda usmjerenog prema mojem ranjenom tijelu,
bez ikakvih znakova svjesnih mojeg postojanja,
samo ravnodusnost,
ignoriranje
i neizvjesnost,
i to je ono sto me tako boli.
Zar uistinu nisam vrijedna niti mrvice tvoje pozornosti??...
Niti jedne jedine rijeci objasnjenja?...
"Nothing's fine,
I'm torn...
Illusions never change into something real..."
|