Pieces of my non-existing kingdom
16.03.2009., ponedjeljak
|
Znam sto zelim. Priznala si to ili ne, duboko su sebi ja tako dobro znam... sto zelim tako snazno kao nista.  Ali... "I guess the second best is all I will know..."  Mozda zato ne osjecam nista. Osim patnje. I zelje za realno nemogucim. A problem je... sto je srce rijetko takvo. Te se nada i dalje. I nadat ce se i dalje... sve do zadnjeg otkucaja. Doslovno. Nazalost...  ... Edit: Ne smijem si dopustiti razmisljati o tome!!! "I cherish all my misery alone... And I wait, staring at the northern star, it won't lead me very far..." |
04.03.2009., srijeda
  Without words. they're stuck somewhere where I cant feel them... where they can not reach me. but still... they hurt from there...somewhere deep inside. |
03.03.2009., utorak
|
Gledam u daljinu ispred sebe, ne znajuci sto zelim, ili tocnije, sto ne zelim. Necu si priznati, ne zelim priznati. I necu ulaziti u dolinu pred sobom, prelaziti granicu maste i stvarnosti, necu ponovo zavrsiti licem u tako predvidivom mulju potoka u dolini u koju ionako nikada nisam smjela krociti. Necu… Samo cu i dalje gledati u daljinu ispred sebe, promatrajuci sarena prostranstva nedodirive doline, zatupljujuci osjetila, drzeci se praznine, sretna sto se nalazim pod toplim suncem…   |
01.03.2009., nedjelja
 Zamisljam se kako trcim, daleko, bez cilja, bez smisla, bez prestanka… iako zapravo umrtvljeno lezim na krevetu, bez namjere da se pomaknem, bez zelje da postanem svjesna svega… iako ovdje zapravo ionako nema nicega. u meni nema nicega. nicega sto zelim shvatiti… iako zapravo zelim shvatiti sve. ili mozda… ili mozda zelim da oni shvate. svatko svoj dio koji sam im ja predodredila. iako… ponovo taj iako… tko sam ja da od njih to trazim…   |
