Pieces of my non-existing kingdom
08.11.2008., subota
  Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trbeas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Smisao rijeci pocinje se gubiti. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ponovljeno sto puta, hoce li uvjeriti mozak u ono sto usta izgovaraju? Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Ne trebas mi. Uistinu. Ne trebas mi. Nisi mi potreban. Nisi... Ali tako prokleto boli... biti bez tebe...   |
04.11.2008., utorak
|
Grlim medvjedica, tupo gledajuci u zrak ispunjen melodijom koja opsjeda moja osjetila bas poput tebe, placem sa osmijehom na licu, ne znajuci kako izraziti ove osjecaje, ne znajuci sto je sa mnom, vidim u skoru buducnost i vidim kako se proslost ponavlja, jasno mi je kako ce taj dan zavrsiti, jasno mi je o cemu se ovdje radi, a ipak si nastavljam lagati, omatajuci se laznom sigurnoscu, prepustajuci se izmisljenoj idili… U isto vrijeme sreca i tuga. U isto vrijeme nadanje i razocaranje. Samo da nije ravnodusnost... praznina…   |
