_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

srijeda, 31.08.2011.

Prezimena u Bogatićima (prominskim) 1948 godine i 2011 godine

Promina


Prezimena su mi jedna od najdražih, neiscrpnih tema.

Prošli post koji sam napisao-„Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 6 dio Bogatići“,
a možete ga pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2011/08/1629491947/promina-prije-pola-stoljecaprof-pasko-mlinar-6-dio-bogatici.2.html
...donosi nam između ostalog i popis prezimena u Bogatićima prominskim 1948 godine.

Tada smo prema popisu stanovništva 1948 gdine, koji je obradio prof Paško Mlinar u Bogatićima imali sljedeća prezimena:

Bagić 132/21
Dogan 64/10
Čipin 19/4
Glujić 51+1 (9)
Džepina 25(5)
Pijuk 16/1
Škarica 73/3
Mudrinić 72/8
Popović 72/16
Bilušić 6 (1)
Škrobonja 8(1)

Podatak koji je najzanimljiviji je da su Bogatići tada imali čak 538 stanovnika!

Zanimljivo je zapitati se koja su prezimena danas, nakon više od 60 godina i dalje „živa“ u Bogatićima.

Odgovor na to pitanje daje nam portal imehrvatsko.net, koji je obradio popsi stanovništva 2011 godine, i donosi nam sljedeći popis prezimena (poredan po učestalosti prezimena):

1. Bagić
2. Mudrinić
3. Galić
4. Glujić
5. Bilušić
6. Dogan
7. Gluić
8. Hapač
9. Pijuk
10. Škarica

Ono što mi „upada u oko“, to su prezimena Galić-koja pripadaju Bogatićima miljevačkim-drniškim, i prezime Hapač za koje prvi put čujem (ali ne znači ako je meni nepoznato, da ne postoji u Promini-u Bogatićima).

Stanovništvo se u Bogatićima u periodu od 1948 godine do 2011 godine smanjilo za više od 26 puta! i sada u tom prominskom selu prema popisu stanovništva za 2011 godinu živi samo 20 stanovnika (nekad 538 već sam spomenuo)!

Između dva navedena popisa nestala su prezimena: Čipin, Džepina, Popović i Škrobonja.

Zanimljivo je prema popisu stanovništva sastaviti i najučestalija imena u Bogatićima, a to su 2011 godine:

Muška imena

1. Ante
2. Ivan
3. Krste
4. Marko
5. Mate
6. Mile
7. Filip
8. Josip
9. Zvonko
10. Željko

Ženska imena

1. Kata
2. Ana
3. Ika
4. Jeka
5. Marica
6. Marija
7. Marina
8. Milka

A što mislite koja su imena bila najčešća 1948 godine?

Evo i tih podataka:

Muška imena u Bogatićim:

1. Ivan
2. Branko
3. Stanko
4. Drago
5. Dražan
6. Marko
7. Milan
8. Paško
9. Slavko
10. Zvonko
11. Ante
12. Anđelko
13. Damir
14. Draško
15. Ivica
16. Mate
17. Mile
18. Miljenko
19. Miroslav
20. Nikola

Ženska imena u Bogatićim:

1. Marina
2. Marijana
3. Ivana
4. Ana
5. Ljubica
6. Anita
7. Anka
8. Ika
9. Iva
10. Kata
11. Leonida
12. Marija
13. Milka
14. Zdenka
15. Đurđa
16. Štefica
17. Aida
18. Borana
19. Davorka
20. Diana

Skoro je nekad bilo više imena, nego danas stanovnika!

Vratimo se malo prezimenima, i pogledajmo što nam imehrvatsko.net kaže o njima:

Bagić

Podrjetlo

Bagići su velikom većinom Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Županje. Prema nekim izvorima su iz Bosne, a u manjem broju su i Srbi (iz okolice Osijeka). Razmjerno najviše Bagića u proteklih sto godina rođeno je u Bogaiću (Bogatićima op.a) kraj Skradina, gdje se svaki četvrti stanovnik prezivao Bagić.
U Hrvatskoj danas živi oko petsto Bagića u oko stoosamdeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno dvjesto, pa se njihov broj od do danas gotovo utrostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Bagića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Drniša, iz Gradačca (BiH) te iz Promine u Zagreb.
Bagići su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 49 općina i 62 naselja, znatno više u urbanim sredinama (67%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (200), Dardi kraj Osijeka (25), Sesvetama kraj Zagreba (20), Čemincu kraj Belog Manastira (20) i u Gradištu kraj Županje (15).


Mudrinić

Podrjetlo

Mudrinići su većinom Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Knina, a često su i Srbi (iz Cazinske krajine, BiH). Razmjerno najviše Mudrinića u proteklih sto godina rođeno je u Bogaiću (Bogatićim op.a) kraj Skradina, gdje se svaki šesti stanovnik prezivao Mudrinić.
U Hrvatskoj danas živi oko četiristo Mudrinića u više od stodvadeset domaćinstava. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Migracije

Glavni migracijski pravci Mudrinića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Drniša u Split te iz Promine i Gline u Zagreb.

Mudrinići su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 57 općina i 70 naselja, pretežito u urbanim sredinama (64%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (80), Splitu (45), Rijeci (25), te u Satnici Đakovačkoj (20) i Levanjskoj Varoši (15) kraj Đakova.



Dogan

Podrjetlo

Dogani su Hrvati, većim dijelom iz okolice Imotskog, prema nekim izvorima iz Prominskih Bogatića. Razmjerno najviše Dogana u proteklih sto godina rođeno je u Bogaiću (Bogatićim op.a) kraj Skradina, gdje se svaki sedmi stanovnik prezivao Dogan. U Hrvatskoj danas živi oko tristo Dogana u više od sto domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno dvjesto, pa se njihov broj do danas povećao za nepunu polovinu.

Migracije

Glavni migracijski pravci Dogana u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Drniša i Promine u Zagreb te iz Konjica (BiH) u Ivankovo.

Dogani su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 37 općina i 45 naselja, pretežito u urbanim sredinama (65%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (110), Ivankovu kraj Vinkovaca (35), Donjem Prološcu kraj Imotskog (25), Vinkovcima (25) i u Stubičkim Toplicama kraj Oroslavja (10).



Glujić

Podrjetlo
Prezime Glujić nosi tek pokoja osoba u Hrvatskoj, a vjerojatno je iz okolice Knina.


Gluić

Podrjetlo

Gluići su Hrvati, većim dijelom iz okolice Trogira. Razmjerno najviše Gluića u proteklih sto godina rođeno je u Poljanskoj kraj Orahovice, gdje se svaki deveti stanovnik prezivao Gluić. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Gluića u oko pedesetpet domaćinstava. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Migracije

Najveća migracija Gluića u prošlom stoljeću zabilježena je iz Drniša u Zagreb.

Gluići su prisutni u devet hrvatskih županija, u ukupno 26 općina i 34 naselja, znatno više u urbanim sredinama (68%). Danas ih najviše živi u Splitu (45), Zagrebu (30), Sinju (10) i u Obrovcu Sinjskom (9).


Bilušić

Podrjetlo

Bilušići su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina. Razmjerno najviše Bilušića u proteklih sto godina rođeno je u Ljuboiću kraj Knina, gdje se svaki treći stanovnik prezivao Bilušić. U Hrvatskoj danas živi oko petsto Bilušića u oko stopedeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno dvjesto, pa se njihov broj do danas udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Bilušića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Promine i Gradačca (BiH) u Zagreb te iz Gradačca (BiH) u Veliku Goricu.

Bilušići su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 59 općina i 77 naselja, pretežito u urbanim sredinama (61%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (130), Zatonu kraj Šibenika (40), Gundincima kraj Đakova (30), Šibeniku (30) i u Zadru (25).



Škarica

Podrjetlo

Škarice su Hrvati, većim dijelom iz okolice Omiša. Razmjerno najviše Škarica u proteklih sto godina rođeno je u Dućama kraj Omiša, gdje se svaki treći stanovnik prezivao Škarica. Posebna grana Škarica potječe iz Rame u BiH, a danas ih samo manji broj ima na području Zagreba i Vukovarsko-srijemske županije.

U Hrvatskoj danas živi oko devetsto Škarica u oko tristo domaćinstava (717. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno petsto, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Škarica u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Mrkonjić Grada (BiH) u Novu Gradišku te iz Banja Luke BiH) i Drniša u Zagreb.

Škarice su prisutne u većini hrvatskih županija, u ukupno 70 općina i 95 naselja, pretežito u urbanim sredinama (58%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (120), Ivankovu kraj Vinkovaca (80), Omišu (50), Šibeniku (50) i u Splitu (45).



Popović

Podrjetlo

Popovići su većinom Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Opuzena, a prema nekim izvorima s otoka Hvara. Često su i Srbi (okolica Obrovca) te su vrlo rijetko i Crnogorci (Cetinj, Crna Gora). Razmjerno najviše Popovića u proteklih sto godina rođeno je u Sopotama kraj Ozlja, gdje se svaki drugi stanovnik prezivao Popović. U Hrvatskoj danas živi oko sedam tisuća Popovića u oko tri tisuće domaćinstava (28. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno osam tisuća, pa se njihov broj do danas čak nešto i smanjio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Popovića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Doboja (BiH) i Dervente (BiH) u Zagreb te iz Prijedora (BiH) u Čepin.

Popovići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 324 općine i 688 naselja, pretežito u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (1100), Splitu (350), Rijeci (300), Osijeku (200) i u Puli (140).


Džepina

Podrjetlo

Džepine su velikom većinom Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Knina, a u manjem broju su i Srbi (iz Knina). Razmjerno najviše Džepina u proteklih sto godina rođeno je u Oklaju kraj Knina i Mravnici kraj Šibenika, mjestima u kojima se svaki dvadeseti stanovnik prezivao Džepina. U Hrvatskoj danas živi oko četiristo Džepina u više od stodeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno dvjesto, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio.

Migracije

Najveća dva migracijska pravca Džepina u prošlom stoljeću zabilježena su iz Dervente (BiH) u Slavonski Brod te iz Livna (BiH) u Zagreb.

Džepine su prisutne u većini hrvatskih županija, u ukupno 41 općini i 55 naselja, pretežito u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (80), u Oklaju (25) i Golubiću (25) kraj Knina, u Šibeniku (20), te u Zadru (20).



Skrobonja-Škrobonja

Podrjetlo

Pretežito srpsko prezime Skrobonja vuče podrijetlo iz Skradina.



Čipin

Podrjetlo

Pretežito hrvatsko prezime Čipin vuče podrijetlo iz Drniša.



Pijuk

Podrjetlo

Pretežito hrvatsko prezime Pijuk vuče podrijetlo iz okolice Drniša.


Još 1948 imamo na imehrvatsko.net prezime Tarle za kojeg se navodi:

Podrjetlo

Tarle su Hrvati, najvećim dijelom iz Drniša. Razmjerno najviše Tarlea u proteklih sto godina rođeno je u Velušiću kraj Drniša, gdje se svaki četvrti stanovnik prezivao Tarle. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Tarlea u oko osamdeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno osamdeset, pa se njihov broj od do danas gotovo utrostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Tarlea u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Drniša u Zagreb, iz Drniša u Vodice te iz Drniša u Šibenik.

Tarle su prisutne u deset hrvatskih županija, u ukupno 23 općine i 28 naselja, znatno više u urbanim sredinama (81%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (60), Drnišu (45), Vodicama (15), Bapskoj kraj Iloka (15) i u Šibeniku (10).

Popis 2011 navodi nam i prezime Hapač, a o njemu na imehrvatsko.net saznajemo samo:

Podrjetlo
Pretežito hrvatsko prezime Hapač vuče podrijetlo iz Velike Gorice.



Prezimena su nebrojeno puta bila tema mojih postova.

Izdvojit ću za ovaj put neke postove u kojima se spominju prezimenima u Bogatićim:

-„Prominski vidici i sudbine“- autor Prominac Paška Bikića
Link: http://promina.blog.hr/2009/03/1625982714/prominski-vidici-i-sudbine-iii-dio.html

-Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 3.dio
Link: http://promina.blog.hr/2007/04/1622511561/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-3dio.html

Skoro zaboravih da su nekad u Bogatićima živjeli i stanovnici prezimenom Bogetići.

Evo jednog povijesnog navoda na tu temu:

17. prosinca 1647. nakon tajnog sastanka mletačkog providura Leonarda Foscola i visovačkog gvardijana fra Mije Bogetića, sklopljen je u Šibeniku pismeni ugovor između predstavnika drniške krajine i mletačkih vlasti. Glavnina sadržaja odnosila se na buduće vojne akcije, tj. da kad mletačka vojska krene prema Drnišu, stanovnici drniškog kraja trebaju srušiti i zapaliti svoja ognjišta i prijeći pod mletačku zastavu.

18. veljače 1648. vojska mletačkog providura Leonarda Foscola od preko 10 000 boraca (7000 mletačkih vojnika, 600 konjanika i 200 draguna s pridruženim krajišnicima) krenula je pod vodstvom kneza Zorzija, kneza Scottia, Sorića i Mandušića prema Drnišu. Na tom putu Turci su uspjeli srušiti most na Čikoli (ispod Knezova) i utaboriti se preko puta. Ubrzo je mletačka vojska uspjela prijeći na miljevačku stranu i razbiti frontu turske pješadije. Nakon probijanja fronte i općeg napada, Turci su se razbježali, a mletačka vojska nastavila prema Drnišu. Prva je u Drniš ušla pješadija pukovnika Crutte. Nakon njih u Drniš ulazi ostatak kršćanske vojske koja pljačka, ruši i pali Drniš. U tom divljaštvu s porušene sahat-kule odnesen je u Šibenik (danas na crkvi sv. Ivana) veliki gradski sat.

Preko 10 000 stanovnika iz drniške krajine po ugovoru sklopljenom
17.12.1647.g. s Mletcima, nakon što su spalili i napustili svoje domove, naselili su se na području između Grebaštice i Tisnog. Novopridošli stanovnici su ubrzo shvatili da su izigrani od strane Venecije. Ostali su gladni i žedni pod vedrim nebom. Uz šibenski kraj mnogo se obitelji iz drniškog kraja tada naselilo u Solin, Vranjic i Istru.

Vijesti o teškom porazu u Drnišu nagnale su Turke na napuštanje Knina. Tako su Mlečani sa svojom vojskom nakon dojave jednog pastira ušli u napušteni Knin. Nakon sugestija svojih generala, mletački providur Foscolo dao je srušiti utvrde u Kninu i Drnišu, a vojsku povući u Skradin. Takva odluka je posebno ražalostila lokalno stanovništvo i franjevce.
Visovački franjevci pred turskom osvetom napustili su otočić Visovac.

Izvor navoda dernis.hr
Link: http://dernis.info/drnis/povijest/drniski-kraj-pod-turskom-vlascu.html

U tekstu se spominje: „Uz šibenski kraj mnogo se obitelji iz drniškog kraja tada naselilo u Solin, Vranjic i Istru“.

Ukoliko želite još više povijesnih navoda, posjetite link:
http://www.stkpula.hr/ofm/st/sam/visovac/hist.html


Evo što nam imehrvatsko.net donosi o prezimenu Bogetić:

Podrjetlo

Bogetići su Hrvati, većim dijelom s otoka Šolte. Razmjerno najviše Bogetića u proteklih sto godina rođeno je u Srednjem Selu na otoku Šolti, gdje se svaki deveti stanovnik prezivao Bogetić. U Hrvatskoj danas živi oko sto Bogetića u više od tridesetpet domaćinstava. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Bogetići su prisutni u devet hrvatskih županija, u ukupno 17 općina i 23 naselja, pretežito u urbanim sredinama (59%). Danas ih najviše živi u Splitu (30), Donjim Andrijevcima kraj Đakova (25), Zagrebu (8), Slavonskom Brodu (8) i u Grohotama na otoku Šolti (4).


Eto, toliko „ukratko“ o prezimenima u Bogatićim.

Ukoliko želite komentirati post, komentar pošaljite na e-mail promina.blog.hr@gmail.com.

Razlog ovakvog načina komentiranja mi se više ne da niti objašnjavati...tko redovito prati promina.blog.hr- sve mu je jasno.


Oznake: Prominsko prezime, Bogatići

- 10:27 - Komentiraj post (1) - Link posta

nedjelja, 28.08.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 6 dio Bogatići

Link na prethodi post na ovu temu je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629488549/promina-prije-pola-stoljeaprof-pako-mlinar-5-dio-prezimena-i-toponimi.html

PAŠKO MLINAR
PROMINA PRIJE POLA STOLJEĆA
(PREZIMENA I TOPONIMI)(1948-1998)


Bogatići

- Govorno je u upotrebi bilo Bogaće, Bogaćani, Bogajski gaj. Selo je dobilo ime po posljednjim vlastelinima koji su posjedovali utvrdu Bogečin ili kako je narod zvao Vilin grad. Posebno je poznat Bogetić Jandrešić fra Mijo 1590-1662. Naročito se istaknuo kao gvardijan Visovca "gdje bi obrani 1647." Preseljenjem u Šibenik istaknuo se u pomaganju kulturnih radnika i gradnji samostana sv. Lovre.
Ostale Bogetiće kao i ostali izbjeglice iz Promine smjestio je na sigurno i brinuo se o njima (6).
Sinovac fra Petar aktivno se uključio u borbu s Turcima, a poginuo je 1648. u Lici. Pisao je i pjesme. Iz rukoveti otrgnuti stih govori mnogo: "Jadno njomen srce puca".
Najistaknutiji dio sela i Promine čini zaselak Popovići što je često prezime kod pravoslavnih, a ima i katolika toga prezimena. Po kolima i sajmovima se prije 50 godina isticao Marko Popović. Godine 1961. izdao je knjižicu "Gorka ljubav" u desetercu. Opisuje tragični događaj u Oklaju kada je tih poratnih godina matičar prilikom vjenčanja ubio djevojku iz sela koja mu nije uzvratila ljubav. Marko je poginuo 1973. godine u Americi. Ubio ga četnik iz Tepljuha. Uspio je samo reći "vratite me u Bogatiće". Zakopan je kod sv.Aranđela.
U zaseoku su obitavale još dvije obitelji Glujića i jedna obitelj Škrobonja, upisana kao Skrabonja, što u talijanskom jeziku znači piskaralo, pisar. To su zapravo dva brata koja su se s materom doselili između dva rata iz Bratiškovaca.
U Donjim Bogatićima još su zaseoci Mudrinići, Škarica, Džepine, zvani (Bajići) i Glujići.
Džepina je iz turskog jezika džep - prorez.
Mudrinić u hrvatskom jeziku znači mudar, okretan, snalažljiv, prezime je dosta rašireno u Hrvatskoj.
Škarica je nadimak čovjeku koji ima oštar jezik kao škare.
Glujići su ljudi koji slabo čuju - gluvići.
U Gornjim Bogatićima najbrojniji su Bagići. Prezime je nastalo iz turske osnove bag - vrt, vinograd. Između Bagića i već spomenutih Dogana postojalo je najveće kolarište u Promini.
Čipin vjerojatno iz turskog, čovjek je bez zemlje, čifčija pa je uzima u zakup. Još je tu obitavala velika obitelj Pijuk u turskom jeziku znači trnokop. Dugo su obrađivali zemlju s četiri vola, čak i u vrijeme kada su drugi orali s dva konja ili kombinacijom dva vola i jedan konj.

Bogatić:

Bagić 132/21
Dogan 64/10
Čipin 19/4
Glujić 51+1 (9)
Džepina 25(5)
Pijuk 16/1
Škarica 73/3
Mudrinić 72/8
Popović 72/16 Bilušić 6 (1)
Škrobonja 8(1)

Ukupno 538(85)

kat 458/68
prav. 80(17)


Z a b i I j e š ke
6.Bogetić fra Mijo, HE, 1941. sv.ll.

Photobucket



Nastavlja se…..

(Ukoliko želite komentirati post, komentar pošaljite na e-mail promina.blog.hr@gmail.com)

Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar, Bogatići

- 11:23 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 25.08.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 5 dio Prezimena i toponimi

Link na prethodi post na ovu temu je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629485261/promina-prije-pola-stoljeaprof-pako-mlinar-4-dio-uvod.html

Photobucket

Prezimena i toponimi

Uz fenomen rađanja i sakramentima obilježenog krštenja, uz ništa manje svetosti je osjećaj pripadanja određenoj plemenskoj zajednici koje su u patrijarhalnoj Pramini živjeli skladno. Čovjek u svom životu o svemu odlučuje osim ovim prvim činima. Nisam poznavao Prominca koji bi bio nesretan zbog imena ili prezimena. Naprotiv, kada bih sam birao izabrao bih opet svoje selo, svoju obitelj i svoje pleme. Prominci su vrlo ponosni i osjetljivi na svoje podrijetlo i znaju ga po usmenoj predaji i nekoliko koljena unazad. Svako prezime je nedovršena priča zasnovana na određenim pretpostavkama.
Nadimci su također dio ponosa, iako su nastali izvan kruga obitelji po nekim lijepim, ali i ružnim značajkama. Kod potomaka ono gubi pejorativno značenje i potomci ga žele trajno obilježiti, što je vidljivo na nadgrobnim spomenicima Prominaca kao Miljezović, Keretić, Ćelkanović i dr.
Iz povijesti je znano da se prezimena kao i druga identifikacija uvode poslije Tridentskog koncila koji je uz prekide trajao od 1545 - 1563. godine.
Između ostaloga zaključeno je da se uvedu matične knjige, no u nekim predjelima su već i prije postojale, u našem Primorju u 15. stoljeću, a u predjelima koja su bila pod Turcima dva stoljeća kasnije.
Prominska prezimena najvjerojatnije su nastala na prijelazu sa 16. u 17. stoljeće i jedan dio ih je dobio tursku determinaciju, a neka prezimena još i kasnije na prijelazu 17. u 18. stoljeće što se vidi po plemenima koja su dobila talijansku oznaku.
Promina je doživjela nekoliko seoba pučanstva.
Prvo pred Turcima početkom 16. stoljeća pa su Turci tijekom 16. stoljeća naseljavali Prominu mahom iz srednje Bosne što se vidi po običajima, govoru i nošnji.
Druga seoba se zbila na samom početku Kandijskog rata 1647. i oni se nisu vratili u Prominu jer su se uvjeti za povratak ispunili tek nakon više od 40 godina.
Prezimena kao Čaletići, Omelići, Bogetići nestala su iz Promine.
Međutim iseljenja nastala na samom početku 1684. godine, i početkom
Morejskog ili Bečkog rata, te nakon oslobođenja 1688. kući se vratio veći dio ljudi.
U zbjegu su bili Perici, Škarice, Džepine, Burnaći, Bandale, Dujići, Vučići, Bronići, Vulići, Bilušići, Jurići, Sarići, Pandže, Barišići, Bibići (3).
Jedan dio Prominaca koji je prihvatio islam oko 1695. vratio se na vjeru pradjedova. Prominska prezimena koja imaju osnovu u turskom jeziku nemaju nikakve genetske veze s Turcima, čak niti Dizdari koje prezime nose i Muslimani u BiH. Prezime Dogan - turski sokol vrlo je rašireno u Turskoj, međutim naši Dogani nemaju nikakve veze s njima.
Prezimena s patrimonijalnom osnovom najčešća su kod Slavena pa tako i kod Hrvata. Ima ih i u Promini ali njima se nećemo posebno baviti jer su sama po sebi objašnjiva kao Perić, Jurić, Jukić, Janković, Stojanović, Markić, Martinović i dr. Rjeđa su s matrimonijalnom osnovom, a neka su i upitna Mandarić od Manda. Ikica deminutiv od Ika. Upitna su prezimena Čavka jer ga neki dovode u svezu s pticom (4), a drugi izvori sa srednjovjekovnim imenom Čava. Slično je Bronić od Brona, a Radas od Rada (5), a isto tako od Radovan sin kralja Zvonimira (kod popa Dukljanina).
Prezimena s augmentativnom osnovnom su Čavlina (talijanski chiavo - čavao) vjerojatno prezime nastalo na prijelazu 17. u 18. stoljeće za početka Venecijanske uprave u Promini. Istu osnovu imaju Džepina - tur.džep - prorez), Čulina od kratkouhi. Prezime Svetina nije augmentativ jer dolazi od osnove sveti, svetac. Prezime Mlinar označava zanimanje čovjeka koji ima mlin i melje za sebe i za druge, slično je i Kovačević . Prominska prezimena Maglica označava hipokoristik prirodne pojave. Prezime Đak (postoji ime sela u Travničkom kotaru), a moguće da neki predak od Gojčeta pripadao franjevačkom redu, ali se nije zaredio. Tako je postojao nezaređeni đak Mlinar koji je 1853. ostavio biljeg na kamenu.
Od mnogobrojnih šepavih ljudi samo je prominski predak dobio talijansku determinaciju Cota. Prezime Gambiroža dolazi iz talijanskog jezika gamba -noga što je zapravo talijanski augmentativ. Brojnija je zajednica oko Zadra i vjerojatno su nekom službom za Mletačke uprave doselili u Potkonje (Knin) i Prominu. Ostala prezimena razmotrit ćemo po selima. Prema administrartivnoj podjeli nastaloj za Mletačkog vremena u Promini se ustalilo devet sela nekad zvanih kapitanije. Seoska samouprava bila je dosta razvijena. Selo je biralo svoga kapitana, poljara, lugara, cestara, a sela koja su imala crkvu i zvonara. Postojali su i čauši koji su obznanjivali seljacima razne obavijesti.

Z a b i I j e š ke

3."Kačić" 1979. str.183-192
4.Ante Šupuk "Jezik" 15,1967-68. (121-128)
5.Veliki rječnik

Nastavlja se…..

(Ukoliko želite komentirati post, komentar pošaljite na e-mail promina.blog.hr@gmail.com)

Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar

- 13:18 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 23.08.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 4 dio UVOD

Link na prethodi post na ovu temu je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629473618/promina-prije-pola-stoljeaprof-pako-mlinar-3-dio.html

Photobucket



PAŠKO MLINAR
PROMINA PRIJE POLA STOLJEĆA
(PREZIMENA I TOPONIMI)
(1948-1998)


UVOD
Prije nekoliko godina konzervirao sam svoja sjećanja na 1948. godinu.
Razlog je sljedeći:
Pregledavajući Leksikon prezimena u SRH, koji je načinjen prema popisu iz 1948. godine nametnula mi se ideja da obradim etimološko podrijetlo prezimena Promine koje su mi se učinila interesantnim iz više razloga:

1. što se preko prezimena može iščitati prošlost Promine.
2. velika prisutnost prezimena turskog podrijetla.
3. bez obzira na jezično podrijetlo postoji veliki broj prezimena kojima je matica isključivo Promina.

Premda jedna godina ne može biti prijelomna u nekom društvenom procesu ima određenih promjena u mojem sjećanju koje se zbivaju u tom vremenu, naime zadruge u kojima su živjeli naši stari, počinju se raspadati početkom 40-tih godina i u ono vrijeme nerijetko je više braće živjelo pod istim krovom, tako da se znalo naći za "sinijom" 15-20 čeljadi. Da apsurd bude veći u isto vrijeme patrijarhalnom načinu preživljavanja ideološki se nameće od vlasti revitalizirana ideja o stvaranju seljačkih radnih zadruga po uzoru na kolhoze u Sovjetskom Savezu .Gotovo svako je selo tih godina u Promini imalo svoju zadrugu. Srećom taj anakronizam nije trajao dugo. Živjelo se krajnje siromašno i ne rijetko su ljudi, posebno zimi, umirali od gladi. Stariji ljudi su znali reći:"On se spasiojadna mu djeca". Ljudi su primitivnim alatom proizvodili sve najvažnije za život. U gradove Drniš i Knin, išlo se nuždom najčešće pješke, pazarnim danom prodale bi se dvije kokoši da bi se kupilo sol, petrolej i žigice. Nadnica za cjelodnevno kopanje iznosila je oku brašna. Posebno se za ljetnih mjeseci osjećala suša tako da su i ljudi i brojna stoka patili od žeđi. To se posebno osjećalo u središnjim selima kada su lokve i bunari presahnu. U mojem zaseoku nije bilo ni jednog prozora sa staklima . Suhozidne kućice su bile ukopane u zemlju do 1 metra. Kuće su bile pokrivene pločom. Obično je širina kuće iznosila 4 - 4,5 m, a duljina ovisno o "diljenicima". U Promini je bilo 12 osnovnih i jedna osmogodišnja škola. Oko 100 mladih Prominaca pohađalo je srednju, a neki više škole. Uz razne oblike pomoći koju je država pružala pri školovanju valjalo je izdvajatii iz kućnog budžeta i to je bio jedan od razloga raspadanja zajednice. Jedan mi se prijatelj tada potužio riječima: „Najteže mi je što se stric radi mene rastao s ćaćom“. Diobe su uvijek bile bolne. Prominac iznad svega je volio zemlju i teško je bilo i pomisliti da neka njiva već sutra neće biti njegova. Dvojici, inače čestite, braće ostala je još sporna bačva i kad se nisu mogli nagoditi, prepilili su je na pola, pa su imali dva badnja. Uz neizmjernu vezanost na zemlju Prominci su se između dva rata počeli iseljavati najčešće u Slavoniju. Ta okolnost i razmjerno veliki gubici u ratu, oko 500 ljudi, nisu usporili rast stanovništva, već je stanovništvo još nekoliko godina raslo, a posebno u selima gdje su nastali rudnici boksita. Mnogi su Prominci odlazili i u Ameriku, ali su se pred zimu života vraćali u Prominu. Pitanje je univerzalno: Što je to, što jednog čovjeka rođenog i odraslog na kršu na kojemu su njegovi djedovi i pradjedovi provodili mukotrpan i pun odricanja život veže. Veže ga kao i višestoljetno stablo korijen, a čovjeku daje cijeli život podsticajnu i duhovnu hranu.

Stari bi Latini za ljude od značaja rekli: "Nihil habentes et omnia posidentes -
Nemaju ništa, a posjeduju sve". Vedri, ponosni Prominci kroz pjesmu i šalu
izricali su stav prema životu. Tada sam slušao pjesmu u kolu:

"Bogat jesam i bogatog stanja
imam oko tri dana oranja
ono žito ako se ne prospe
imat ću ga do Velike Gospe".

Igralo se i pjevalo svake nedjelje poslije mise oko crkve. Svako ukopište i sela koja su mu pripadala posebno su slavili neke svece. U Promini su postojala tri katolička ukopišta. Na Lukaru kod Gospe Čatrnjske posebno je bilo slavlje na Malu Gospu.(1) To je bila zadnja prilika u godini kada su se cure "zamirale" jer ženiti se može kada u kući ima nešto hrane i pića. Tu se ukapalo nekoliko sela, Lukar, Suknovci, Matase, Razvode i Oklaj. Inače ovaj kompleks crkve s najvećim grobljem u Promini, katastarski se nalazi u selu Suknovci, ali oko toga među selima nije bilo sporova jer je zemlje kod Gospe ionako bilo za sve dovoljno.
Sveti Mihovil s manjim grobljem obuhvaća sela Čitluk i dio Oklaja zvan Kula do puta za Širitovce i Čilaše. Posebno se slavio Veliki Petak, Mijoldan i Nova godina. Crkva sv. Martina s grobljem obuhvaća sela Bogatići, Mratovo i Puljane. Posebno se slavio Martin dan i sveta Ana. Za sv. Anu se osam dana prije slavilo i nagovještavao događaj putem zvona. Nakon mise i procesije igralo se kolo i pjevalo. Moglo se kupiti razne bižuterije, sitnog nakita, ranog voća, vinike i smokava iz Rupa. Prodavala se i voda. Još je bilo slavlja za sv. Roka u Čitluku i Svisvete u Razvodu. Za sve ove dane rodbina i prijatelji su se posjećivali, upriličio bi se bolji ručak sa žmuljom vina isključivo vlastite proizvodnje. Pravoslavci kojih je u Promini bilo do 12% nisu imali crkve ni uređenog groblja. Najveće je bilo u Razvodu zvano Rašeljke, gdje je kasnije sagrađena crkva, zatim ograde za Matase, odnosno Bobodol, a pravoslavci Mratova i Bogatića pokapali su se kod sv. Arkanđela. Posebno se slavilo Preobraženje na Kistanjima gdje su dolazili i katolici. Inače između katolika i pravoslavaca u Promini su postojali uzorni odnosi.
Iz teškog su rata izišli bez hipoteke, čak su pravoslavci u nekim montiranim procesima poslije rata spašavali naše ljude.(2)
Novu vlast Prominci teško prihvaćaju, jer se direktno miješa u njegova osobna prava na njegov svjetonazor, njegovu imovinu, itd.
Članovi Partije u svemu imaju prednost. Pri zapošljavanju dobivaju aprovizaciju, točkice za tekstil. Ako tko uđe u partiju ne smije ići u crkvu, slaviti narodne običaje i takvi se otuđuju od naroda. Seljak teško prihvaća namet tzv. otkup žita i mesa, jer on ga nije ni blizu imao dovoljno za svoje potrebe. Ako je netko imao samo kravu morao je državi dati 30 kg mesa, a to znači nabaviti ga po znatno višim cijenama. Promincu praznik 1. svibnja 1948. nije znači ništa, ali ga je osjetio jer toga dana nije smio u polje. Volari su se rastjeravali čak i zatvarali zbog takvih prekršaja. Bilo je i drugih obveza koje su teško podnosili.Baš u vrijeme poljodjelskih radova vršene su mobilizacije ljudi za "frontalne radne akcije " koje su trajale po dva mjeseca . Tu su i djevojke bile uključene jer je muških bilo manje ili su bili na višegodišnjoj (do četiri) vojnoj službi. Ženska su djeca inače za patrijaharnog Prominca bila teška mora. U pravilu su braća naslijeđivala zemlju, ali umjesto neke njive morala se dati "mobilja", a to znači od igle do šivaćeg stroja. Ženska su se djeca pripremala za udaju tako da su savjetovana da muž (čovik) u svemu ima pravo i mora ga se slušati. U samom obredu udaje mlada samo mijenja kuću i ljubi prag novoga doma, a roditelje svoga čovika naziva ćaća i mama, dok njezine roditelje muž naziva didom i babom.
Prominac je svoje obrazovanje stjecao u kući i crkvi, za mlade postoji i škola, ali to tek nadolazi. Poseban utjecaj u moralnom formiranju prominskog čovjeka imala je crkva. Kroz razne oblike zbližavanja ljudi kao što je posestrinstvo, pobratimstvo uz sakramentalne čine crkva i fratar su predstavljali nezaobilazni autoritet. Fratar s oltara svake nedjelje prenosi obavijesti, upozorenja, savjete. Tako u teškim vremenima višekratno ponavlja biblijske poruke: "Što vidiš ne vidi, što čuješ ne čuj". Posebno se sjećam poruke:Grga S. leži teško bolestan i moli sve one koje je možda bilo čime povrijedio da mu oproste.
Paško Bikić: "Prominske beside" 1997. zabilježio je napovid koja glasi:
Ženi se M.l.-lvanov i majke Tomice rođene B. iz Oklaja i uzimlje N.A. Antuna i majke T. Luce iz Ljubotića. Ovo im je prva napovid. Tko zna kakvu zapreku dužan je javiti župniku, (napovid se oglašava tri puta za tri nedjelje).
Njegovo znanje o svom rodu, prošlosti uglavnom postoji u usmenoj predaji. Jezik je govorno formiran i gotovo varira od sela do sela. Mratovljani su po govoru mogli raspoznati Nečvenjane. Postoje valjane pretpostavke da je u Promini do turskog vremena bila u uporabi čakavština (3), a kasnije se doseljenjem poslije 1522. godine naših pradjedova formirao štokavsko-ikavski govor Dinarskog tipa.

Z a b i I j e š ke

1.Petar (Peko) Cota, "Svjedočenja" Zagreb, 1994.
2.Pavičić Stjepan: Seoba i naselja u Lici, Gospić, 1990. (str.251)
3."Kačić" 1979. str.183-192

Nastavlja se…..

Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar

- 09:46 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 20.08.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 3 dio

Vrijeme je za nastavak posta „Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar“.

Link na prethodi post je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629459309/promina-prije-pola-stoljeaprof-pako-mlinar-2-dio.html

Photobucket

Da ponovim ukratko- U prošlom postu, započeo sam opisivati moj susret sa prof Paškom u njegovu rodnom selu Mratovu.

Opisujući svoj životni, ili radni put, došli smo do zadnjeg navoda (u mom postu):

„Iste godine započima s radom kao nastavnik u Bobodolu u školi. Godine 1954 prebacuju ga u školu u Strmici, u kojoj je prije njega radio i Pop Đujić.....“

I priča ide dalje.......

Strmica je lijep kraj bogat vodom. Nakon ove izgovorene rečenice, prof Paško se sa osmjehom prisjeti jednog događaja.

Vrativši se iz Strmice u svoje Mratovo u ljetno vrijeme , zamoli svoju majku da mu da čašu vode da se od gušta napije. Majka samo žalosno raširi ruke i reče da u kući nema kapi vode...ništa osim vina, te da ako se želi napiti vode, mora otići do izvora Daljan na Krki. Prošao je cijelo selo, izpozdravljo se sa svim rođacima i susjedima koje nije dugo vidio...i nitko mu nije mogao ponuditi vode, jer su sve gusterne odavno bile prazne...i svi su mu nudili samo vino koje on nažalost nije pio!

Ova priča me potakla da upitam sugovornika, kad je Mratovo uopće dobilo vodovod?

Profesor Paško kao iz topa odgovara:

-Vodu smo dobili 1984 godine.
-Struju 1956 godne
-Asfalt 1977 godine

Prisjeća se i inicijativnog odbora kojeg je osnovao 1973 godine zajedno sa Paškom Džajom i Jerom Pericom, kako bi krenuli u riješavanje problema vezano uz izgradnju vodovoda i asfalta.

Sa prof Paškom neprestano se otvaraju nova pitanja, ali ja se opet vraćam na „životopis“ i Strmicu, koja nam je bila „zadnja postaja“ do koje smo stigli.

Strmica je bila njegovo radno mjesto 18 mjeseci, a zatim 1955 godine odlazi u Zagreb, gdje se zapošljava kao Referent za prosvjetu i kulturu Gornjeg grada, ali je smjenjen nakon 6 mjeseci, jer nije u Strmici završio školsku godinu do kraja, nego je svojevoljno napustio školu na polugodištu-što mu je uzeto kao otegotna okolnost nakon prijave jednog Kninjanina.

Godine 1956 upisuje Višu pedagošku školu, te se u isto vrijeme teško razboljeva od TBC-a. Tako bolestan završava u sanatoriju u Novom Marofu, na Sljemenu u Brestovcu. U Brestovcu se odlučuje na tešku operaciju pluća, kako bi barem malo produžio život. Nadu u pozitivan ishod, ulijevala mu je uspješnost operacije tada poznatog nogometaša Miloša Milutinovića koji je igrao za Partizan, a nakon toga i Bayern....koji je uspješno nastavio karijeru i nakon ove teške operacije.

Nakon operacije...jednogodišnje agonije i muka...odlučio se vratiti poslu.

Završava 1961 godine VPŠ smjer „Povijest i zemljopis“ i zapošljava se u „Domu učenika Joža Vlahović“, koji je 90-ih preimenovan u „Dom učenika ugostiteljske struke“ (i tamo radi do umirovljenja).
Odlučio se još malo uz rad obrazovati, te je 1975 godine upisao postdiplomski „Državno politički studij“
Nakon što smo prošli sve „godine radnog staža“, vraćamo se razgovorom temi „Promina prije pola stoljeća“, te saznajem:
Materijal koji je osnova za skriptu, prof Paško je započeo prikupljati 1991 godine. Napisana je na osnovu velikog broja pribilješki skupljenih tokom života, kao i nakon posjeta HAZU.

Skripta je objavljena u samo 10-15 primjeraka 1998 godine i zato se i zove „Promina prije pola stoljeća“, jer obrađuje popis stanovništva u Promini 1948 godine...prezimena koja su tada bila, njihovu „poziciju u selu“ potkrjepljenu kartama...

Zanimljivo je da sam ja uspio pronaći-dobiti čak dvije skripte, jednu od prof Jadnarne Mlinara, a drugu od moje prijateljice blogerice Crne Kraljice!

Profesro Paško nadao se da će materijal iz skripte završiti u jednom od Prominksih glasnika, koje je tada tiskao-objavljivao Zavičajni klub Prominjaca u Zagrebu-Petar Svačić, ali kako je i Zavičajni klub tada malo „usnuo“, tako je i taj materijal završio samo u skripti kopiranoj samo najbližim prijateljima.

Kad smo kod prijatelja, prof Paško se rado osvrnuo i na prijatelja Matu Pandžu, koji me je i naveo na potragu za temom ovog posta.

Rado se prisjetio 1997 godine, kada je u Suknovce sletio predsjednički helihopter s obiteljima Stjepana i Miroslava Tuđmana. Njihov domaćin je bio nitko drugi nego Mate, njihov dugogodišnji obiteljksi prijatelj. Bila je to fešta za pamćenje, a za poputbinu im je Mate svakom pojedinačno uručio po pogaču ispod peke....(eto neka i ovo ostane zapisano kao mala crtica iz prošlosti Promine, iz prošlosti Suknovaca).

Nadam se da ste saznali dosta toga o prof Pašku (i još ponešto o Promini..), jer je baš taj dio po meni nedostajao u Skripti.

U sljedećim postovima, objavljivat ću skenirane djelove skripte...dio po dio...


Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar

- 11:54 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 18.08.2011.

Putujmo zajedno- Finska

Možda je većina posjetitelja zaboravila priče pod naslovom:
„Putujmo zajedno- Rusija“,
Link: http://promina.blog.hr/2009/04/1626172890/putujmo-zajedno-zivot-down-under-australija.html
i Putujmo zajedno-Australija“
Link: http://promina.blog.hr/2009/02/1625966149/putujmo-zajednorusija.html

Evo što sam napisao u postu „putujmo zajedno- Rusija“, prvom postu na ovu temu:

******************************************
Internet je odličan medij za virtualna putovanja…bijeg iz jednog svijeta u drugi…povratak svojim korijenima.
Svakoga dana, promina.blog.hr je poput jednog malog gradskog trga, na koji dolaze posjetitelji najvećim djelom iz Hrvatske, skoro 80%.
Ali isto tako navrate i posjetitelji iz Amerike, Australije, Kanade, Švicarske,…. i Rusije koja me i potakla na pisanje ovog posta.

Zašto Rusija, i zašto ovaj post?

Često sam zamišljao gdje su sve čitatelji mog bloga, kako žive, kako gledaju na život u Promini iz svojih novih „Domovina“, gradova…

Vratimo se Rusiji….
Zadnjih, godinu, dvije, ako se ne varam… primjetio sam kako mi „u goste“ često navraćaju „Rusi“.
Ako netko navrati jednom u mjesec dana, onda je kod mene slučajno „jer je pogriješio vrata“, ali ako dolazi svaki dan… znači da Ga nešto veže za Prominu….
Nekidan sam „posebnim metodama“ stupio u kontakt sa našim Promincem u Rusiji.
Neću Ga za sada imenovati, ali on mi je dao ideju za pisanje postova na temu „Putujmo zajedno“.
Do sada ste vi, moji dragi posjetitelji dolazili meni u goste, ali ja sam sada zaželio doći virtualno vama u goste.

Zamolio sam našeg (nazovimo ga za ovu prigodu) „Gorana Milića“, da nam napiše koju riječ o tome kako je dospio u Rusiju, što tamo radi….da pošalje koju fotografiju…

....nastavak posta pod već navedenim linkom:
http://promina.blog.hr/2009/02/1625966149/putujmo-zajednorusija.html

******************************************

Trebalo je dugo vremena, da pronađem moje sljedeće sugovornike-„putnike“ koji će nas virtualno povesti u neki novi svijet. Putnike koji su voljni sa nama podjeliti svoje poglede na Države-mjesta u kojima sada žive.

Glavni junaci kako i sam naslov kaže otputovali su u Finsku. Nazovimo ih V i G.
Mladi bračni par, s prominsko-zagrebačkim korijenima.

Evo nekoliko pitanja za njih:

Zašto ste odlučili „posjetiti“ Finsku?

Bili smo ponukani opetovanom poslovnom ponudom te smo odlucili ne odbiti je, kako poslije ne bi bilo žaljenja. A ima tu i elemenata ukupnog stava prema životu: dobiti priliku otići u svijet i hodati otvorenih očiju – to je za znatiželjne duhove glavni zgoditak. Još ako ćete poslije toga imati za kuglicu sladoleda više, tim još bolje. I tako odosmo! Jutarnjim letom preko Muenchena.

Kad čovjek kreće na put obično sebi stvara predodžbu - određenu „sliku“ mjesta u koje putuje. Kako je Finska izgledala na vašim „slikama“, a kakva vas je Finska zapravo dočekala?
Kakav je bio vaš prvi dojam kad ste sletjeli u Finsku?


Ovo je jako dobro pitanje i odgovor na njega pomaže čovjeku shvatiti koliko su ljudi različiti u vlastitim percepcijama dobrog i lošeg, ili, jednostavnije rečeno, nije sve baš onako kako mi mislimo. Finska... Bogatstvo, blagostanje... Čovjek očekuje blještavilo i rasipnost – tako nam prezentiraju bogate zemlje. To, međutim, nije istina. Finska je skromnost, štedljivost i samodostatnost. To proizlazi iz njene „izolirane“ geografske pozicije, klime i povijesnog razvitka u okrilju protestantizma, koje njeguje načela nerasipnosti. Dakle, dočeka vas neki drugi svijet, različit od europskog zapada. Recimo samo da smo, kad stigosmo na konačnu destinaciju, mislili da da imaju manje od nas. Onda smo vidjeli da smo u debeloj zabludi. Male, gotovo identične drvene kuće, neograđena dvorišta, putevi do kuća nepopločeni, prozori različitih radnji i hotela neoprani, auti oko nas gmižu 40 km/h jer od starosti i ne mogu brže. Šok i nevjerica. A onda se otkriva slijedeće: male crvene kuće su savršene izvedbe: izrade se za mjesec dana i štite od velikih hladnoća, a kad zapadne snijeg vire iz njega kao crveni patuljci. Nije čudo što je ovo zemlja djeda Mraza/Božićnjaka. Dvorišta su neograđena jer se ne boje da će im netko nešto ukrasti i jer vole otvorene prostore, putevi nepopločeni jer je ljepše hodati po travi; prozori su neoprani dok se grad ne očisti od leda i pijeska – a onda zablistaju; odjeća za njih ne čini čovjeka; auti se voze dok traju, a brzina je ograničena na 40 km (na autocesti 120) pa nemaju prometne nesreće.


Kako bi opisali Finsku kao državu u nekoliko rečenica (organizacija, birokracija...)

Finska je miroljubiva i uređena država koja izvrsno funkcionira. To u praksi znači da birokracija ne postoji u našem smislu te riječi; svaki upit koji uputite bilo kojoj državnoj instituciji rješava se u najkraćem mogućem roku. Finci su nedavno u Ustav uveli pravo svakog građana na brzi internet, i putem njega mogu se riješiti sva pitanja. Vi uputite e-mail instituciji i odgovor stiže u roku od sat vremena. Pri posjeti bolnicama, općini ili policiji nema redova, nema čekanja, nema hodanja od šaltera na šalter. Sve rješavate na jednom mjestu, udobno sjedeći ispred vlastitog službenika koji vam se iskreno posveti i veseo je kada može pomoći. Ravnopravnost je ovdje duboko ukorijenjena (Finska je prva zemlja koja je ženama dala pravo glasanja i da budu birane), pa nema podjele na muške ili ženske poslove. Nije čudno vidjeti ženu za volanom šlepera, a muškarca za šivaćom mašinom. Mjesečne besplatne novine koje obavještavaju o tome što je lokalna zajednica učinila na dobrobit društva stižu u sandučić. Na razini gradova, županija i države ispisuju brutto prihode političkih predstavnika na uvid javnosti. Oporezuju vas prema visini prihoda (niže plaćeni radnici imaju manji porez), a ako vas policija uhvati u prekoračenju brzine, kaznit će vas isto prema vašim prihodima. Finci vele da je Kimi Raikkonen zaradio kaznu za prekoračenje brzine od 120 000 eura! Nekad nam se čini da su mislili na sve i dosjetili se najboljih rješenja, a sve to zbog njihovog mentaliteta koji nema pojam neljubaznosti ili krađe. Ako ostavite novčanik na stolu u lokalu, tamo vas i čeka dok se vratite. Ako zaboravite vrećicu u dućanu, ona tamo i ostaje. Bude tu i komičnih situacija; recimo, u lokalnom dućanu je netko ostavio punu vrećicu, i stajala je ispred dućana dobrih dva tjedna, valjda dok se u njoj nije sve raspalo pa su je pokupili smetlari.

Kako kod njih funkcionira npr. zdravstvo ili zdravstveno osiguranje?

Svaki zaposleni ima pravo na puno besplatno osiguranje, a nezaposleni već prema kategoriji kojoj pripada ostvaruje puno ili djelomično osiguranje. Zdravstveni sustav im je na najvišoj razini, uostalom kao i cijeli socijalni sustav. Kad dođete u bolnicu, uzmete svoj broj i sjednete. Vikendom imate besplatan čaj ili kavu i kekse, dok čekate. Sve je klimatizirano (iako nije jasno zašto jer temperature ljeti ne prelaze 25) i sustav je toliko uređen da zbilja treba vremena da se na to navikne! Kad zasvijetli vaš broj idete do šaltera, sjednete i službenik vas pita za razlog dolaska. Onda vas upiše i nakon toga određeni doktor dolazi po vas, rukuje se s vama i odvede vas u svoju ordinaciju. Nema medicinskih sestara. Doktor obavlja sve.

Da li se ljekovi plaćaju?

Doktor izdaje elektronski recept i podižete lijek. Apoteke izgledaju kao prodavaonice i sami kupujete što vam treba. Za lijekove na recept sjednete i kada vaš broj zasvijetli službenik vam daje lijek, a vi zdravstvenu karticu. Ovisno u kojoj ste kategoriji osiguranja ili ne plaćate ništa ili imate participaciju. Prosječna ljekarna ima desetak šaltera za podizanje lijekova sa sjedaćim mjestima i dvije blagajne za lijekove koji se kupuju u prodavaonici.


Kada Finci, a kad Finkinje odlaze u mirovinu?

Finci imaju dugi životni vijek (žene 82 godine, muškarci 75). Domoroci to objašnjavaju usporedbom da je Finska kao frižider, pa dulje traju. U mirovinu odlaze u prosjeku sa navršenih 63 godina života. Naravno, to je relativan broj kao i kod nas i ovisi o mnogočemu.

Kako bi opisali Fince kao ljude (susretljivi?, pričljivi?, zavidni?, marljivi, radišni? Vjerni bračni drugovi?, skloni kocki?, skloni alkoholu?,..... )

Finci su, kao i drugi narodi, uvjetovani klimom i podnebljem. Kakva klima – takvi ljudi! Zato su oni smireni, miroljubivi, susretljivi, ljubazni, distancirani i obazrivi. Ne pokazuju osjećaje, ne sklapaju lako prijateljstva. Vrlo uslužni i skromni. Zavidni nisu jer imaju sustav koji svima daje jednako pa klasne razlike nisu vidljive - na čemu i kome da budu zavidni? Prosječna starost finskog vozila je 10 godina i voze svoje automobile do iznemoglosti. U auto oglasniku nema novih vozila, a i autokuće imaju malo novih vozila - prodaju se stari automobili po skupoj cijeni. Auto je luksuz i zato ga koriste dok ide. Rekli smo da su njihove kuće prizemnice i imaju oko 100 - 200m2; finske žene se ponose izjavom da svaki Finac sam gradi svoju kuću. Obično rade 8 sati dnevno, 1 sat pauze za ručak. Radi se polako, smireno i pedantno. Svi dolaze na red zahvaljujući uređenom sustavu i ugodnoj atmosferi bez buke, žurbe, povišeni tonovi ne postoje. Finci obožavaju kockanje i alkohol. Aparati za igre na sreću su na svakom koraku, te ih redovito zaposjedaju – bakice! Te stare pokerašice su prave majstorice! Akohol konzumiraju na čudan način: cilj je napiti se do nesvijesti, i mlado i staro. No, ako vas policija uhvati da alkoholizirani drijemate na gradskom trgu ne piše vam se lijepo.

Kada im se djeca osamostaljuju- s koliko godina odprilike? - Da li im to teško pada
(financijski gledano....a može i duhovno ha ha)?


Finska, po statistikama, ima najbolji školski sustav na svijetu. Obzirom da su strašno povezani s prirodom i cijene ju najviše od svega, djecu se odmalena uči da što više vremena provode u prirodi. Vrtićke skupine u kabanicama gacaju po blatu usred kiše, majke voze bebe u kolicima na -25. Kupaju se u rijeci čim se otopi led (i onda hitaju u saunu). Potiče ih se da hodaju bosi pa nije čudno u hipermarketima vidjeti bosu djecu u sred zime (doduše u čarapicama). Koriste i izrađuju prirodne, drvene igračke. Obrazovanje je besplatno od osnovne škole do doktorskih studija (i za Fince i za strance). Mladi se osamostaljuju oko 20 godine. Oko 35% ljudi ima visoko obrazovanje. U razgovoru sa Fincima otkrivamo da im se taj broj čini nedovoljan (?!). Teže cjeloživotnom obrazovanju pa posvuda imaju programe obrazovanja za odrasle. Obzirom da jako cijene individualizam, mislimo da im osamostaljenje ne pada teško.



S koliko se godina oni najčešće vjenčavaju?

Posljednjih godina imaju trend oslabljenog sklapanja braka. Zemlja ima 5,2 milijuna stanovnika i mali broj novorođenih. Mladi sklapaju brakove oko 30. godine, ali sve rjeđe. Cijene samostalnost, nemaju pritisak na stvaranje obitelji.

Koji bi vaš bio odgovor na pitanje „E ovo stvarno nismo očekivali u Finskoj?“

Apsolutno sve je bilo neočekivano! Da se niskopodni moderni gradski autobus spušta na razinu pločnika da ljudi izađu, da ljudi na izlasku viču „hvala“ vozaču iako su vožnju platili 3.10 eura, da vozač maše svakom putniku, da djeca od 4 godine i bakice-pokerašice od 80 godina govore engleski jezik, da pijani fljosnu po asfaltu s anđeoski raširenim ručicama, da vam sinuse pregleda nasmijani doktor opće prakse bežičnim mobilnim ultrazvukom, da se na -27 smrzavaju oči, da 5 mjeseci ne vidite sunce, a onda 5 mjeseci ne vidite noć, da vam vjetar sruši piće pa vam konobar donese novo na račun kuće, neobičan mir i sigurnost te ljubaznost u koju god butigu uđete. E,da, i ležeći bicikli!

Kako bi opisali pristup poslu (radu) u Finskoj u odnosu na pristup poslu u Hrvatskoj?

Finci su igrači na duge staze: svaki dan istim tempom, konstantno. Takav je sustav i on ih nosi. Porežu drvo – posade novo. Odmah, ali bez hektike. Nema velike filozofije: rade, ali se ne ubijaju. Ali, nema praznog hoda niti ćakule za vrijeme radnog vremena. Blagdani ili praznici koji padaju na radni dan prebacuju se za vikend (osim božićnih i praznika rada). Finski pristup se u odnosu na naš razlikuje u ovome: ozbiljno shvaćaju da planirano treba i biti učinjeno, i to na dobrobit sviju. Zato neljubaznost i krađa ne dolaze u obzir. (Imali smo anegdotu da je za vrijeme jednog koncerta Finac htio od nas posuditi bicikl da ode po kartu. Pitali smo ga kako ćemo znati da nam neće ukrasti bicikl? Nije razumio što ga pitamo. Kako mi to mislimo, „ukrasti“?

Da li su Finci možda u nekom sportu fanatici i za nešto zagrijani kao recimo
mi u vrijeme nogometnih ili rukomentnih prvenstava?


Finci nisu zagriženi za nogomet kao mi; svaki grad i mjesto ima nogometno igralište ili stadion, ali nogometna euforija ne postoji. Ali zato je hokej na ledu sport broj jedan. Gotovo svako naselje, a u gradu i svaki kvart, ima klizaliste. Od zastupljenijih sportova su još nordijsko trčanje, skijanje, hokej na travi, baseball, golf i popularne konjske utrke koje se održavaju svaki tjedan. Postoji i još jedan sport/igra, sa letećim diskovima. Slična je golfu, a cilj je sa diskom (plasticnim) iz određene daljine pogoditi bazu (izgleda kao koš). Kad je pogodite idete dalje; i tako par kilometara kroz prekrasne krajolike... Nismo probali, ali djeluje zanimljivo.


G i V, ako sam nešto preskočio upitati, slobodno navedite što bi po vama moglo zanimati čitatelje promina.blog.hr-a.

Za kraj, evo nekoliko praktičnih podataka:

Prosječna plaća u Finskoj: 2930 eur za odrađenih 36 sati tjedno, porez 35%.
Plaća doktora opće prakse: 5017 eura za odrađenih 38 sati tjedno, porez: 42% .
Plaća profesora: 3155 eur za odrađenih 36 sati tjedno, porez 34%.
Plaća vozača autobusa: 2074 eur za odrađenih 40 sati tjedno, porez 27%.
Plaća sobarice: 1576 eura za odrađenih 37 sati tjedno, porez 23%.
Prikazani prihodi su brutto vrijednosti i ne uključuju doplatke, dodatke, i bonuse na kraju godine. (Izvor: Worldsalary.org)

(Nadopuna posta: iskazane su plaće za mjesec, a ne tjedan. Dakle, mjesečna plaća za određenu tjednu satnicu. I, naravno, prije oporezivanja. Podaci su preuzeti, kako je u tekstu i napisano, sa www.worldsalary.org)

Cijene:
Kruh: od 79 centi
Mlijeko: od 80 centi do 1,29
Ulje: 1,49
Krumpir: od 69 centi
Piletina, 1,3 kg: 2, 14 eur
Salata, 1 glavica (prodaje se živa, u teglicama): 89 centi
Šećer: 95 centi
100% juice voćni: 1,19 eur
Tuna u konzervi s maslinovim uljem, 160 gr: 1,89 eur
Rajčica, 1 kg: 79 centi
Ulaznica za muzej: 5 eur
Kolač u slastičarni: 4,90 eur (jučer smo našli i jeftiniju slastičarnu, gdje je cijena 3,20!)


Pitanje po pitanje...odgovor po odgovor, i došli smo do kraja intervjua kojeg sam putem e-maila vodio sa svojim prijateljima, V i G, prominsko-zagrebačkim mladim bračnim parom, na privremenom radu u Finskoj.

Evo i nekolio fotografija koje su oni specijalno za čitatelje promina.blog.hr napravili:

Botnijski zaljev - Balticko more
Topljenje leda na plaži Yyteri, (Botnijski zaljev - Baltičko more) u svibnju.

Kurija Arctopolis.
Kurija Arctopolis.

Park
Šetnja kroz park...

Park 2
I malim i velikim Fincima je glavno gradsko vozilo bicikl - zato jer je cijeli grad umrežen ovim lijepim i širokim biciklističkim stazama.

automobili
Autići imaju maksimalnu brzinu od 50 km/h i obilježeni su trokutima, da veliki paze na njih.

Parking 2
Veći klinci (16 godina) voze ove autiće u školu.


Oldtimer
Obožavaju američke oldtimere, a vikendom ih vozikaju po gradu; jedan lijepi primjerak na slici"


Parking 1
U ponedjeljak je počela škola; manji klinci su upregnuli svoje bicikliće...

Sijecanj
Siječanj. Ovo je slikano oko 13 sati i to je sve što vidimo od dana, koji traje do 15 sati, a onda pada noć.

Podnevna kava
Podnevna kava...

Photobucket
Svibanjsko sunce u gradu Tampere. Kako postaje toplije, sve više ljudi sjeda na travu i upija dugoočekivano sunce!

Kucice na rijeci
Kućice na rijeci, svibanj. Usput, Finska ima 187,888 jezera (većih od 500 m2) i179,584 otoka!

Finska vikendica
Tipična finska vikendica na naljepšoj finskoj plaži, Yyteri, svibanj.

Snjezna vijavica kraj ozujka
Snježna vijavica, kraj ožujka.

Pogled na finski proplanak u zimskoj setnji
Pogled na finski proplanak u zimskoj šetnji.

Finske gradele
Nismo mi jedini koji volimo ribu na gradele. Ovo je finska verzija: zabij lososa čavlima i naloži vatru!



V i G, hvala vam puno na ugodnoj suradnji!

Nakon Finske, bilo ni zanimljivo otputovati kod naših Prominjaca u Švicarsku...Kanadu....ali....o tom-po tom!

Zamoljen sam od strane Prominjaca da uklonim ili post, ili komentare u kojima ih se u najmanju ruku vrijeđa.

Ja sam se odlučio zabraniti daljnje komentiranje posta.

Ovim putem, ispričavam se G i V zbog nepotrebne neugodnosti, ali i svima onima koji su namjeravali konstruktivno raspravljati na ovu temu.

Hvala na razumjevanju.

Oznake: Putujmo zajedno

- 22:49 - Komentiraj post (2) - Link posta

subota, 13.08.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 2 dio

Vrijeme je za nastavak posta „Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar“.

Link na prethodi post je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629446312/promina-prije-pola-stoljecaprof-pasko-mlinar.2.html

Da ponovim ukratko- u prošlom postu, napisao sam kako sam saznao za skriptu „Promina prije pola stoljeć“, autora Paška Mlinara.

Ovaj post iskoristit ću kako bih vam napisao koju riječ o samom autoru skripte, jer se u samoj skripti njegov životopis ne spominje. Ali, u ovom postu, saznat će te i još neke detalje razgovora kojeg sam vodio sa prof Paškom u njegovoj rodnoj kući u Mratovu, prije desetak dana.

Nakon što sam pročitao skriptu, sastavio sam nekoliko pitanja za „tkanje priče“...i došao u Mratovo..u Mlinare kod prof Paška.

Profesor Paško me srdačno dočekao. Ponosno mi pokazao svoju obnovljenu kamenu kuću...“Kuća je bila spaljena, i ja sam je pomalo počeo obnavljati u svojoj 65-oj godini- znate „Kuća se ne pravi novcem- nego voljom“.
Pokazuje mi zatim fotografiju svoje obitelji...djece unučadi...“Ovo je moja kći-Sonja Mlinar.
Ona je urednica u časopisu Glorija. Ona meni ponekad nedjeljom pokaže što ima novog na Promina
blogu...“„Ono što sam u životu i radu nastojao to je „Biti svjedokom istine“- to je moj moto- a vidim da i Vi na
Promina blogu to pokušavate- pišete otvorenog garda“.....Nasmijali smo se obojica izlazeći iz prlijepe kuće, a
prof Paško me zamoljava da prijeđemo na ti, „jer je on narodski čovjek“.

Odmah nasuprot ulaznih vrata Paškove kuće, sa lijeve strane, nalazi se kula Mlinara. Nad jednim vratima isklesan je u kamenu simbol koji je životni moto Mlinara.

Photobucket

„Mi smo Mlinari miroljubivi. Gledajte- u jednoj ruci je knjiga- u drugoj križ. Znanje i vjera.

Malo sam se zamislio nad riječima prof Paška- nad simbolim kojima bi netko od nas „ukrasio svoje
prezime“. Nekako mi se danas čini da bi više ljudi izabralo mač nego križ i knjigu....

Nije to samo nečija želja uklesana u kamen...Koliko je samo Mlinara iz Promine ostavilo traga u franjevačkim redovima, evo napr fra Bone Mlinar....nastavlja prof Paško....

Sjedamo za stol pred kućom, i koristim priliku za napraviti jednu fotografiju....

Photobucket

Domaćin me časti vinom, pršutom, sirom iz mišine...Otvaram svoj rokovnik sa pripremljenim pitanjima-i saznajem sljedeće:

Profesor Paško Mlinar rođen je 3.3.1933 godine u Mratovu.
Osnovnu školu do četvrtog razreda završava također u Mratovu 1945 godine. Školovanje zatim nastvlja u gimnaziji u Drnišu i Kninu. Nakon Knina odlazi u Šibenik u Preparandiju 1948 godine te 1952. gdine završava učiteljsku školu.
Iste godine započima s radom kao nastavnik u Bobodolu u školi. Godine 1954 prebacuju ga u školu u Strmici, u kojoj je prije njega radio i Pop Đujić.....

Nastavlja se....neodgodive obaveze me zovu....



Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar

- 18:30 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 10.08.2011.

Lana Jurčević u Oklaju na Veliku Gospu -15.08.2011 21:30h

Prije nekoliko dana, nazvao me na telefon gosp Slavko Cota- Braco sa zamolbom da najavim koncert
Lane Jurčević u Oklaju, za Veliku Gospu. Kako je još neke stvari trebalo dogovoriti sa sponzorima,
zamolio me da pričekam potvrdu događaja e-mailom.

Danas sam na e-mail promina.blog.hr-a dobio sljedeću poruku:

**************************
„Sanimire najavljujem ti Prominsku feštu u Oklaju 15.8 uz nastup Lane
Jurčević i njezinog šesteročlanog benda, te kao gost večeri grupa Deni.
Program Velike Gospe trajat će 6 sati non stop. Bit će ludilo. U slučaju lošeg vrimena selimo u Dom kulture.

Vidjet ćeš bit će ludo i nezaboravno.
POZDRAV
SLAVKO COTA

..a u prilogu i fotografija:
Photobucket

**************************

Kad smo kod koncerata u Promini...ima još jedna informacija.
Za petak 12.08.2011 bio je najavljen rock koncert dva benda ispred kafića Kula.
Jučer me sav potresen nazvao prijatelj, Slavonac Jakšić, član jednog od bendova- i kao iz topa ispalio
„Zabranjen nam je koncert u Oklaju!“
Plakati koji si bili postavljeni, isti dan su i uklonjeni...i koncert je otkazan.
O čemu se zapravo radi...koga zanima...putem facebook-a saznat će...
U svakom slučaju...žalosno da žalosnije ne može biti!

Nakon svega što sam čuo, rekao sam Slavoncu da nemam namjeru o ovoj temi pisati, jer mi je dosta sukoba.
Nakon toga mi stiže najava gospodina Brace Cote za Lanin koncert- i što učiniti?

Ako najavim koncert Lane...a ne spomenem zabranjeni koncert Prominjaca i Drnišana- ne valja...
Ako ne napišem ništa o Laninu koncertu, a već sam obećao gosp Braci da ću objaviti...opet ne valja-ne držim do svoje riječi.

I što napraviti?

Osim ovih dvojbi...nedavno sam odlučio da ću nastojati uopće ne pisati o svakodnevnim temama i
i problemima u Promini, pa mi se i ta opcija motala po glavi....zašto biti u tijeku događaja, kad se većinom
radi o "crnoj kronici"?

E...tako vam je to ljudi moji....

Najbolje je udariti brigu na veselje i krenuti na Lanu...pardon gledati i slušati Lanu Jurčević za
Veliku Gospu u Oklaju!

- 22:48 - Komentiraj post (3) - Link posta

utorak, 09.08.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar

Prominska prezimena su česta tema mojih postova.
Primjetio sam da najviše posjetitelja promina.blog.hr-u dolazi upravo pretražujući na googlu pojam „prominska prezimena“, što znači da ste i vi posjetitelji jednako zainteresirani za ovu temu-kao i ja.

Nedavno sam na jednoj fešti razgovarao sa prisutnima na ovu temu, i došao do podatka da je temu prominskih prezimena jako dobro obradio profesor Paško Mlinar.
Mislio sam da je moj sugovornik (Mate Pandža rođen 1942 godine) možda mislio na profesora Paška Bikića…ali on je samo odmahnuo glavom i na moje pitanje ponovio odgovor–radi se o profesoru Pašku Mlinaru!

Nažalost, gospodin Mate nije znao točan naslov knjige koju je napisao profesor Paško Mlinar, i nije mi preostalo drugo nego da se bacim u potragu, kako za Paškom- tako i za spomenutom knjigom.

Nije mi trebalo dugo da pregledavajući razmjenjene e-mailove promina.blog.hr uočim ime profesorice Jadranke Mlinar. Odlučio sam upitati profesoricu Jadranku da li joj je poznato ime prezimenjaka Paška Mlinara. Nisam morao dugo čekati odgovor- i ne samo da sam saznao tko je profesor Paško Mlinar, nego sam poštom i dobio skriptu „Promina prije pola stoljeća-prezimena i toponimi“.

Uz skriptu sam dobio i pismo-poruku:

*************

Poštovani i dragi gospodine Sariću,
Veselim se što kopate po njivi zvanoj Baština.
Svaka moja pomoć u tom Vašem trudu je od srca i koliko je do mene,
Rado ću dati svoj doprinos.
Stricu Paški ću javiti da je njegov tekst kod Vas,
Pa ako bude trebalo da dalje zajedno surađujete
Na dobro svih nas, bit će mi drago.
…..U Zagrebu 7.4.2011….

*************

Dobio sam i broj mobitela profesora Paška, ali sam ipak odlučio pričekati blagdan sv. Ane, kad on obično dođe u Prominu, u svoje rodno Mratovo, i u živo popričati s njim.

Prije desetak dana, moja prijateljica Božena, javila mi je da je profesor Paško stigao, te da se raduje mom posjetu….i sve je bilo spremno da i ova priča ugleda svjetlo dana na Blogu.


Vjerojatno primjećujete da sam puno toga napisao…a tema se još nisam niti blizu dotakao.

Nedavno sam susreo prijatelje, Prominjce koji žive u Finskoj i prate promina.blog.hr.
Slučajan suret, pretvorio se u jedan predivan, ugodan razgovor od nekoliko sati. Bilo je tu raznih tema o životu u Finskoj- životu u Prominu…smislu života i postojanja općenito, naših postupaka i razmišljanja u određenim situacijama…mom pisanju Bloga.

Eto, kod teme bloga, postavljeno mi je pitanje „Pa kako ti pišeš te postove…samo sjedneš i kažeš-Sad ću napisat post…ili?“

Nadam se da je ovaj post dao barem djelimičan odgovor na postavljeno pitanje…Puteva do „postova-priča“ je mnogo, o ova priča je jedan od njih.


Vratimo se ipak temi iz naslova.

Posjetio sam profesora Paška i s guštom pričao s njim nekoliko sati. Da već nije bila kasna ura, razgovor bi još dugo-dugo trajao. Jer tek smo „načeli“ naslove nekih tema.
Uglavnom, taj dio priče ostavljam za sljedeće postove na ovu temu.

Na kraju, posebno se zahvaljujem profesorici Jadranki na pomoći pri realizaciji ove teme, ali i kolegici Boženi koja je „ugovorila sastanak“, i Mati Pandži naravno…jer je on donio „prvi glas“ o ovoj temi.

Pozdravljam i prijatelje u Finskoj jer su mi dali energije za nove postove, Živili mi G i V!

…do sljedećeg nastavka ove priče…

Živili mi…..

Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar

- 12:36 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 08.08.2011.

Kraj igre, ili tek poluvremena?-2 dio

Prije više od dva mijeseca napisao sam post pod naslovom: „Kraj igre, ili tek poluvremena?“

Tema posta je bila stavljanje mog vijećničkog mandata u OV Promina na raspolaganje članovima Nezavisne liste
Krste Radasa....

Da se ne ponavljam, ako vas uopće ova tema zanima...posjetite link:
http://promina.blog.hr/2011/05/1629254632/kraj-igre-ili-tek-poluvremena.2.html

Ipak, izdvojio bih ono najvažnije što sam napisao u već spomenutom postu:

**********************************************************
Biti predstavnik liste ili bilo koje stranke u Općinskom vjeću, čast je i posebno povjerenje, koje mora biti obostrano.

Ukoliko to nije tako, vrijeme je da mene u OV zamjeni netko drugi sa Nezavisne liste Krste Radasa, i kao što obično kažem „ bili ka i bili“- nema ljutnje bez obzira na dogovor o nastavku „igre“.

....o nastavku priče....saznat ćete u jednom od sljedećih postova, najdalje 12.06.2011 godine.
**********************************************************

Zadnjom rečenicom obavezao sam se priopćiti čitateljima bloga što je odlučila Nezavisna lista Krste Radasa u svezi sa mojim mandatom, pa to sada (sa opravdanim zakašnjenjem) i činim.

Situacija je sljedeća (ukratko):

Nakon podužeg izvješća koje je sastavio nositelj NL Krste Radas, o radu nas dvojice u OV Promine, članovi Nezavisne liste u sastavu:

1.Krste Radas; 2. Sanimir Sarić; 3. Toni Cota; 4. Ana Pokrovac; 5. Josip Čulina
6. Branka Bilandžija; 7. Jurica Pokrovac; 8. Zdenko Dizdar; 9. Ante Radas (odsutni Marinko Jakšić i Dražen Bagić)

...jednoglasno su donijeli sljedeću Odluku:

-Iz OV Promine povlače se Krste Radas i Sanimir Sarić
-Nezavisna lista neće imenovati nikoga sa svoje liste u OV Promine.

Naravno,ovo je bilo samo ukratko, a priopćenje za javnost još je u fazi izrade i usuglašavanja.
Kad bude napisano i njega ću objaviti na Blogu.

Nakon svega, odgovor na pitanje iz naslova: Kraj igre, ili tek poluvremena?- je ipak „Kraj igre“.

Ono što se pitam nakon dvije godine provodene u Općinskom vijeću, nakon sveg uloženog truda da čitateljima bloga približim rad OV....nakon jednog završenog sudskog procesa ..i još jednog sudskog procesa protiv mene koji i dalje traje....i da dalje ne nabrajam....

Pitam se da li je sve to imalo smisla?
Da li je bilo uzalud?

U svakom slučaju, ovim putem zahvaljujem se na suradnji:

-svim članovima NL Krste Radasa
-svim članovima Općinskog vijeća općine Promina
-Pročelniku u općini Promina Žari Sumanu

Nakon svega, drago mi je da svim navedenim mogu čista srca pogledati u oči i čvrsto stisnuti ruku.

Isto tako, ukoliko sam koga od spomenutiih u ove dvije godine svojim izjavama uvrjedio, ovim putem im se
ispričavam.

...i to je to....

- 11:58 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 04.08.2011.

Poziv

Na e-mail sam dobio sljedeći Poziv:

Photobucket

- 16:03 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić