Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 4 dio UVOD
Link na prethodi post na ovu temu je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629473618/promina-prije-pola-stoljeaprof-pako-mlinar-3-dio.html
PAŠKO MLINAR
PROMINA PRIJE POLA STOLJEĆA
(PREZIMENA I TOPONIMI)(1948-1998)
UVOD
Prije nekoliko godina konzervirao sam svoja sjećanja na 1948. godinu.
Razlog je sljedeći:
Pregledavajući Leksikon prezimena u SRH, koji je načinjen prema popisu iz 1948. godine nametnula mi se ideja da obradim etimološko podrijetlo prezimena Promine koje su mi se učinila interesantnim iz više razloga:
1. što se preko prezimena može iščitati prošlost Promine.
2. velika prisutnost prezimena turskog podrijetla.
3. bez obzira na jezično podrijetlo postoji veliki broj prezimena kojima je matica isključivo Promina.
Premda jedna godina ne može biti prijelomna u nekom društvenom procesu ima određenih promjena u mojem sjećanju koje se zbivaju u tom vremenu, naime zadruge u kojima su živjeli naši stari, počinju se raspadati početkom 40-tih godina i u ono vrijeme nerijetko je više braće živjelo pod istim krovom, tako da se znalo naći za "sinijom" 15-20 čeljadi. Da apsurd bude veći u isto vrijeme patrijarhalnom načinu preživljavanja ideološki se nameće od vlasti revitalizirana ideja o stvaranju seljačkih radnih zadruga po uzoru na kolhoze u Sovjetskom Savezu .Gotovo svako je selo tih godina u Promini imalo svoju zadrugu. Srećom taj anakronizam nije trajao dugo. Živjelo se krajnje siromašno i ne rijetko su ljudi, posebno zimi, umirali od gladi. Stariji ljudi su znali reći:"On se spasiojadna mu djeca". Ljudi su primitivnim alatom proizvodili sve najvažnije za život. U gradove Drniš i Knin, išlo se nuždom najčešće pješke, pazarnim danom prodale bi se dvije kokoši da bi se kupilo sol, petrolej i žigice. Nadnica za cjelodnevno kopanje iznosila je oku brašna. Posebno se za ljetnih mjeseci osjećala suša tako da su i ljudi i brojna stoka patili od žeđi. To se posebno osjećalo u središnjim selima kada su lokve i bunari presahnu. U mojem zaseoku nije bilo ni jednog prozora sa staklima . Suhozidne kućice su bile ukopane u zemlju do 1 metra. Kuće su bile pokrivene pločom. Obično je širina kuće iznosila 4 - 4,5 m, a duljina ovisno o "diljenicima". U Promini je bilo 12 osnovnih i jedna osmogodišnja škola. Oko 100 mladih Prominaca pohađalo je srednju, a neki više škole. Uz razne oblike pomoći koju je država pružala pri školovanju valjalo je izdvajatii iz kućnog budžeta i to je bio jedan od razloga raspadanja zajednice. Jedan mi se prijatelj tada potužio riječima: „Najteže mi je što se stric radi mene rastao s ćaćom“. Diobe su uvijek bile bolne. Prominac iznad svega je volio zemlju i teško je bilo i pomisliti da neka njiva već sutra neće biti njegova. Dvojici, inače čestite, braće ostala je još sporna bačva i kad se nisu mogli nagoditi, prepilili su je na pola, pa su imali dva badnja. Uz neizmjernu vezanost na zemlju Prominci su se između dva rata počeli iseljavati najčešće u Slavoniju. Ta okolnost i razmjerno veliki gubici u ratu, oko 500 ljudi, nisu usporili rast stanovništva, već je stanovništvo još nekoliko godina raslo, a posebno u selima gdje su nastali rudnici boksita. Mnogi su Prominci odlazili i u Ameriku, ali su se pred zimu života vraćali u Prominu. Pitanje je univerzalno: Što je to, što jednog čovjeka rođenog i odraslog na kršu na kojemu su njegovi djedovi i pradjedovi provodili mukotrpan i pun odricanja život veže. Veže ga kao i višestoljetno stablo korijen, a čovjeku daje cijeli život podsticajnu i duhovnu hranu.
Stari bi Latini za ljude od značaja rekli: "Nihil habentes et omnia posidentes -
Nemaju ništa, a posjeduju sve". Vedri, ponosni Prominci kroz pjesmu i šalu
izricali su stav prema životu. Tada sam slušao pjesmu u kolu:
"Bogat jesam i bogatog stanja
imam oko tri dana oranja
ono žito ako se ne prospe
imat ću ga do Velike Gospe".
Igralo se i pjevalo svake nedjelje poslije mise oko crkve. Svako ukopište i sela koja su mu pripadala posebno su slavili neke svece. U Promini su postojala tri katolička ukopišta. Na Lukaru kod Gospe Čatrnjske posebno je bilo slavlje na Malu Gospu.(1) To je bila zadnja prilika u godini kada su se cure "zamirale" jer ženiti se može kada u kući ima nešto hrane i pića. Tu se ukapalo nekoliko sela, Lukar, Suknovci, Matase, Razvode i Oklaj. Inače ovaj kompleks crkve s najvećim grobljem u Promini, katastarski se nalazi u selu Suknovci, ali oko toga među selima nije bilo sporova jer je zemlje kod Gospe ionako bilo za sve dovoljno.
Sveti Mihovil s manjim grobljem obuhvaća sela Čitluk i dio Oklaja zvan Kula do puta za Širitovce i Čilaše. Posebno se slavio Veliki Petak, Mijoldan i Nova godina. Crkva sv. Martina s grobljem obuhvaća sela Bogatići, Mratovo i Puljane. Posebno se slavio Martin dan i sveta Ana. Za sv. Anu se osam dana prije slavilo i nagovještavao događaj putem zvona. Nakon mise i procesije igralo se kolo i pjevalo. Moglo se kupiti razne bižuterije, sitnog nakita, ranog voća, vinike i smokava iz Rupa. Prodavala se i voda. Još je bilo slavlja za sv. Roka u Čitluku i Svisvete u Razvodu. Za sve ove dane rodbina i prijatelji su se posjećivali, upriličio bi se bolji ručak sa žmuljom vina isključivo vlastite proizvodnje. Pravoslavci kojih je u Promini bilo do 12% nisu imali crkve ni uređenog groblja. Najveće je bilo u Razvodu zvano Rašeljke, gdje je kasnije sagrađena crkva, zatim ograde za Matase, odnosno Bobodol, a pravoslavci Mratova i Bogatića pokapali su se kod sv. Arkanđela. Posebno se slavilo Preobraženje na Kistanjima gdje su dolazili i katolici. Inače između katolika i pravoslavaca u Promini su postojali uzorni odnosi.
Iz teškog su rata izišli bez hipoteke, čak su pravoslavci u nekim montiranim procesima poslije rata spašavali naše ljude.(2)
Novu vlast Prominci teško prihvaćaju, jer se direktno miješa u njegova osobna prava na njegov svjetonazor, njegovu imovinu, itd.
Članovi Partije u svemu imaju prednost. Pri zapošljavanju dobivaju aprovizaciju, točkice za tekstil. Ako tko uđe u partiju ne smije ići u crkvu, slaviti narodne običaje i takvi se otuđuju od naroda. Seljak teško prihvaća namet tzv. otkup žita i mesa, jer on ga nije ni blizu imao dovoljno za svoje potrebe. Ako je netko imao samo kravu morao je državi dati 30 kg mesa, a to znači nabaviti ga po znatno višim cijenama. Promincu praznik 1. svibnja 1948. nije znači ništa, ali ga je osjetio jer toga dana nije smio u polje. Volari su se rastjeravali čak i zatvarali zbog takvih prekršaja. Bilo je i drugih obveza koje su teško podnosili.Baš u vrijeme poljodjelskih radova vršene su mobilizacije ljudi za "frontalne radne akcije " koje su trajale po dva mjeseca . Tu su i djevojke bile uključene jer je muških bilo manje ili su bili na višegodišnjoj (do četiri) vojnoj službi. Ženska su djeca inače za patrijaharnog Prominca bila teška mora. U pravilu su braća naslijeđivala zemlju, ali umjesto neke njive morala se dati "mobilja", a to znači od igle do šivaćeg stroja. Ženska su se djeca pripremala za udaju tako da su savjetovana da muž (čovik) u svemu ima pravo i mora ga se slušati. U samom obredu udaje mlada samo mijenja kuću i ljubi prag novoga doma, a roditelje svoga čovika naziva ćaća i mama, dok njezine roditelje muž naziva didom i babom.
Prominac je svoje obrazovanje stjecao u kući i crkvi, za mlade postoji i škola, ali to tek nadolazi. Poseban utjecaj u moralnom formiranju prominskog čovjeka imala je crkva. Kroz razne oblike zbližavanja ljudi kao što je posestrinstvo, pobratimstvo uz sakramentalne čine crkva i fratar su predstavljali nezaobilazni autoritet. Fratar s oltara svake nedjelje prenosi obavijesti, upozorenja, savjete. Tako u teškim vremenima višekratno ponavlja biblijske poruke: "Što vidiš ne vidi, što čuješ ne čuj". Posebno se sjećam poruke:Grga S. leži teško bolestan i moli sve one koje je možda bilo čime povrijedio da mu oproste.
Paško Bikić: "Prominske beside" 1997. zabilježio je napovid koja glasi:
Ženi se M.l.-lvanov i majke Tomice rođene B. iz Oklaja i uzimlje N.A. Antuna i majke T. Luce iz Ljubotića. Ovo im je prva napovid. Tko zna kakvu zapreku dužan je javiti župniku, (napovid se oglašava tri puta za tri nedjelje).
Njegovo znanje o svom rodu, prošlosti uglavnom postoji u usmenoj predaji. Jezik je govorno formiran i gotovo varira od sela do sela. Mratovljani su po govoru mogli raspoznati Nečvenjane. Postoje valjane pretpostavke da je u Promini do turskog vremena bila u uporabi čakavština (3), a kasnije se doseljenjem poslije 1522. godine naših pradjedova formirao štokavsko-ikavski govor Dinarskog tipa.
Z a b i I j e š ke
1.Petar (Peko) Cota, "Svjedočenja" Zagreb, 1994.
2.Pavičić Stjepan: Seoba i naselja u Lici, Gospić, 1990. (str.251)
3."Kačić" 1979. str.183-192
Nastavlja se…..
Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
