Putujmo zajedno- Finska
Možda je većina posjetitelja zaboravila priče pod naslovom:
„Putujmo zajedno- Rusija“,
Link: http://promina.blog.hr/2009/04/1626172890/putujmo-zajedno-zivot-down-under-australija.html
i Putujmo zajedno-Australija“
Link: http://promina.blog.hr/2009/02/1625966149/putujmo-zajednorusija.html
Evo što sam napisao u postu „putujmo zajedno- Rusija“, prvom postu na ovu temu:
******************************************
Internet je odličan medij za virtualna putovanja…bijeg iz jednog svijeta u drugi…povratak svojim korijenima.
Svakoga dana, promina.blog.hr je poput jednog malog gradskog trga, na koji dolaze posjetitelji najvećim djelom iz Hrvatske, skoro 80%.
Ali isto tako navrate i posjetitelji iz Amerike, Australije, Kanade, Švicarske,…. i Rusije koja me i potakla na pisanje ovog posta.
Zašto Rusija, i zašto ovaj post?
Često sam zamišljao gdje su sve čitatelji mog bloga, kako žive, kako gledaju na život u Promini iz svojih novih „Domovina“, gradova…
Vratimo se Rusiji….
Zadnjih, godinu, dvije, ako se ne varam… primjetio sam kako mi „u goste“ često navraćaju „Rusi“.
Ako netko navrati jednom u mjesec dana, onda je kod mene slučajno „jer je pogriješio vrata“, ali ako dolazi svaki dan… znači da Ga nešto veže za Prominu….
Nekidan sam „posebnim metodama“ stupio u kontakt sa našim Promincem u Rusiji.
Neću Ga za sada imenovati, ali on mi je dao ideju za pisanje postova na temu „Putujmo zajedno“.
Do sada ste vi, moji dragi posjetitelji dolazili meni u goste, ali ja sam sada zaželio doći virtualno vama u goste.
Zamolio sam našeg (nazovimo ga za ovu prigodu) „Gorana Milića“, da nam napiše koju riječ o tome kako je dospio u Rusiju, što tamo radi….da pošalje koju fotografiju…
....nastavak posta pod već navedenim linkom:
http://promina.blog.hr/2009/02/1625966149/putujmo-zajednorusija.html
******************************************
Trebalo je dugo vremena, da pronađem moje sljedeće sugovornike-„putnike“ koji će nas virtualno povesti u neki novi svijet. Putnike koji su voljni sa nama podjeliti svoje poglede na Države-mjesta u kojima sada žive.
Glavni junaci kako i sam naslov kaže otputovali su u Finsku. Nazovimo ih V i G.
Mladi bračni par, s prominsko-zagrebačkim korijenima.
Evo nekoliko pitanja za njih:
Zašto ste odlučili „posjetiti“ Finsku?
Bili smo ponukani opetovanom poslovnom ponudom te smo odlucili ne odbiti je, kako poslije ne bi bilo žaljenja. A ima tu i elemenata ukupnog stava prema životu: dobiti priliku otići u svijet i hodati otvorenih očiju – to je za znatiželjne duhove glavni zgoditak. Još ako ćete poslije toga imati za kuglicu sladoleda više, tim još bolje. I tako odosmo! Jutarnjim letom preko Muenchena.
Kad čovjek kreće na put obično sebi stvara predodžbu - određenu „sliku“ mjesta u koje putuje. Kako je Finska izgledala na vašim „slikama“, a kakva vas je Finska zapravo dočekala?
Kakav je bio vaš prvi dojam kad ste sletjeli u Finsku?
Ovo je jako dobro pitanje i odgovor na njega pomaže čovjeku shvatiti koliko su ljudi različiti u vlastitim percepcijama dobrog i lošeg, ili, jednostavnije rečeno, nije sve baš onako kako mi mislimo. Finska... Bogatstvo, blagostanje... Čovjek očekuje blještavilo i rasipnost – tako nam prezentiraju bogate zemlje. To, međutim, nije istina. Finska je skromnost, štedljivost i samodostatnost. To proizlazi iz njene „izolirane“ geografske pozicije, klime i povijesnog razvitka u okrilju protestantizma, koje njeguje načela nerasipnosti. Dakle, dočeka vas neki drugi svijet, različit od europskog zapada. Recimo samo da smo, kad stigosmo na konačnu destinaciju, mislili da da imaju manje od nas. Onda smo vidjeli da smo u debeloj zabludi. Male, gotovo identične drvene kuće, neograđena dvorišta, putevi do kuća nepopločeni, prozori različitih radnji i hotela neoprani, auti oko nas gmižu 40 km/h jer od starosti i ne mogu brže. Šok i nevjerica. A onda se otkriva slijedeće: male crvene kuće su savršene izvedbe: izrade se za mjesec dana i štite od velikih hladnoća, a kad zapadne snijeg vire iz njega kao crveni patuljci. Nije čudo što je ovo zemlja djeda Mraza/Božićnjaka. Dvorišta su neograđena jer se ne boje da će im netko nešto ukrasti i jer vole otvorene prostore, putevi nepopločeni jer je ljepše hodati po travi; prozori su neoprani dok se grad ne očisti od leda i pijeska – a onda zablistaju; odjeća za njih ne čini čovjeka; auti se voze dok traju, a brzina je ograničena na 40 km (na autocesti 120) pa nemaju prometne nesreće.
Kako bi opisali Finsku kao državu u nekoliko rečenica (organizacija, birokracija...)
Finska je miroljubiva i uređena država koja izvrsno funkcionira. To u praksi znači da birokracija ne postoji u našem smislu te riječi; svaki upit koji uputite bilo kojoj državnoj instituciji rješava se u najkraćem mogućem roku. Finci su nedavno u Ustav uveli pravo svakog građana na brzi internet, i putem njega mogu se riješiti sva pitanja. Vi uputite e-mail instituciji i odgovor stiže u roku od sat vremena. Pri posjeti bolnicama, općini ili policiji nema redova, nema čekanja, nema hodanja od šaltera na šalter. Sve rješavate na jednom mjestu, udobno sjedeći ispred vlastitog službenika koji vam se iskreno posveti i veseo je kada može pomoći. Ravnopravnost je ovdje duboko ukorijenjena (Finska je prva zemlja koja je ženama dala pravo glasanja i da budu birane), pa nema podjele na muške ili ženske poslove. Nije čudno vidjeti ženu za volanom šlepera, a muškarca za šivaćom mašinom. Mjesečne besplatne novine koje obavještavaju o tome što je lokalna zajednica učinila na dobrobit društva stižu u sandučić. Na razini gradova, županija i države ispisuju brutto prihode političkih predstavnika na uvid javnosti. Oporezuju vas prema visini prihoda (niže plaćeni radnici imaju manji porez), a ako vas policija uhvati u prekoračenju brzine, kaznit će vas isto prema vašim prihodima. Finci vele da je Kimi Raikkonen zaradio kaznu za prekoračenje brzine od 120 000 eura! Nekad nam se čini da su mislili na sve i dosjetili se najboljih rješenja, a sve to zbog njihovog mentaliteta koji nema pojam neljubaznosti ili krađe. Ako ostavite novčanik na stolu u lokalu, tamo vas i čeka dok se vratite. Ako zaboravite vrećicu u dućanu, ona tamo i ostaje. Bude tu i komičnih situacija; recimo, u lokalnom dućanu je netko ostavio punu vrećicu, i stajala je ispred dućana dobrih dva tjedna, valjda dok se u njoj nije sve raspalo pa su je pokupili smetlari.
Kako kod njih funkcionira npr. zdravstvo ili zdravstveno osiguranje?
Svaki zaposleni ima pravo na puno besplatno osiguranje, a nezaposleni već prema kategoriji kojoj pripada ostvaruje puno ili djelomično osiguranje. Zdravstveni sustav im je na najvišoj razini, uostalom kao i cijeli socijalni sustav. Kad dođete u bolnicu, uzmete svoj broj i sjednete. Vikendom imate besplatan čaj ili kavu i kekse, dok čekate. Sve je klimatizirano (iako nije jasno zašto jer temperature ljeti ne prelaze 25) i sustav je toliko uređen da zbilja treba vremena da se na to navikne! Kad zasvijetli vaš broj idete do šaltera, sjednete i službenik vas pita za razlog dolaska. Onda vas upiše i nakon toga određeni doktor dolazi po vas, rukuje se s vama i odvede vas u svoju ordinaciju. Nema medicinskih sestara. Doktor obavlja sve.
Da li se ljekovi plaćaju?
Doktor izdaje elektronski recept i podižete lijek. Apoteke izgledaju kao prodavaonice i sami kupujete što vam treba. Za lijekove na recept sjednete i kada vaš broj zasvijetli službenik vam daje lijek, a vi zdravstvenu karticu. Ovisno u kojoj ste kategoriji osiguranja ili ne plaćate ništa ili imate participaciju. Prosječna ljekarna ima desetak šaltera za podizanje lijekova sa sjedaćim mjestima i dvije blagajne za lijekove koji se kupuju u prodavaonici.
Kada Finci, a kad Finkinje odlaze u mirovinu?
Finci imaju dugi životni vijek (žene 82 godine, muškarci 75). Domoroci to objašnjavaju usporedbom da je Finska kao frižider, pa dulje traju. U mirovinu odlaze u prosjeku sa navršenih 63 godina života. Naravno, to je relativan broj kao i kod nas i ovisi o mnogočemu.
Kako bi opisali Fince kao ljude (susretljivi?, pričljivi?, zavidni?, marljivi, radišni? Vjerni bračni drugovi?, skloni kocki?, skloni alkoholu?,..... )
Finci su, kao i drugi narodi, uvjetovani klimom i podnebljem. Kakva klima – takvi ljudi! Zato su oni smireni, miroljubivi, susretljivi, ljubazni, distancirani i obazrivi. Ne pokazuju osjećaje, ne sklapaju lako prijateljstva. Vrlo uslužni i skromni. Zavidni nisu jer imaju sustav koji svima daje jednako pa klasne razlike nisu vidljive - na čemu i kome da budu zavidni? Prosječna starost finskog vozila je 10 godina i voze svoje automobile do iznemoglosti. U auto oglasniku nema novih vozila, a i autokuće imaju malo novih vozila - prodaju se stari automobili po skupoj cijeni. Auto je luksuz i zato ga koriste dok ide. Rekli smo da su njihove kuće prizemnice i imaju oko 100 - 200m2; finske žene se ponose izjavom da svaki Finac sam gradi svoju kuću. Obično rade 8 sati dnevno, 1 sat pauze za ručak. Radi se polako, smireno i pedantno. Svi dolaze na red zahvaljujući uređenom sustavu i ugodnoj atmosferi bez buke, žurbe, povišeni tonovi ne postoje. Finci obožavaju kockanje i alkohol. Aparati za igre na sreću su na svakom koraku, te ih redovito zaposjedaju – bakice! Te stare pokerašice su prave majstorice! Akohol konzumiraju na čudan način: cilj je napiti se do nesvijesti, i mlado i staro. No, ako vas policija uhvati da alkoholizirani drijemate na gradskom trgu ne piše vam se lijepo.
Kada im se djeca osamostaljuju- s koliko godina odprilike? - Da li im to teško pada
(financijski gledano....a može i duhovno ha ha)?
Finska, po statistikama, ima najbolji školski sustav na svijetu. Obzirom da su strašno povezani s prirodom i cijene ju najviše od svega, djecu se odmalena uči da što više vremena provode u prirodi. Vrtićke skupine u kabanicama gacaju po blatu usred kiše, majke voze bebe u kolicima na -25. Kupaju se u rijeci čim se otopi led (i onda hitaju u saunu). Potiče ih se da hodaju bosi pa nije čudno u hipermarketima vidjeti bosu djecu u sred zime (doduše u čarapicama). Koriste i izrađuju prirodne, drvene igračke. Obrazovanje je besplatno od osnovne škole do doktorskih studija (i za Fince i za strance). Mladi se osamostaljuju oko 20 godine. Oko 35% ljudi ima visoko obrazovanje. U razgovoru sa Fincima otkrivamo da im se taj broj čini nedovoljan (?!). Teže cjeloživotnom obrazovanju pa posvuda imaju programe obrazovanja za odrasle. Obzirom da jako cijene individualizam, mislimo da im osamostaljenje ne pada teško.
S koliko se godina oni najčešće vjenčavaju?
Posljednjih godina imaju trend oslabljenog sklapanja braka. Zemlja ima 5,2 milijuna stanovnika i mali broj novorođenih. Mladi sklapaju brakove oko 30. godine, ali sve rjeđe. Cijene samostalnost, nemaju pritisak na stvaranje obitelji.
Koji bi vaš bio odgovor na pitanje „E ovo stvarno nismo očekivali u Finskoj?“
Apsolutno sve je bilo neočekivano! Da se niskopodni moderni gradski autobus spušta na razinu pločnika da ljudi izađu, da ljudi na izlasku viču „hvala“ vozaču iako su vožnju platili 3.10 eura, da vozač maše svakom putniku, da djeca od 4 godine i bakice-pokerašice od 80 godina govore engleski jezik, da pijani fljosnu po asfaltu s anđeoski raširenim ručicama, da vam sinuse pregleda nasmijani doktor opće prakse bežičnim mobilnim ultrazvukom, da se na -27 smrzavaju oči, da 5 mjeseci ne vidite sunce, a onda 5 mjeseci ne vidite noć, da vam vjetar sruši piće pa vam konobar donese novo na račun kuće, neobičan mir i sigurnost te ljubaznost u koju god butigu uđete. E,da, i ležeći bicikli!
Kako bi opisali pristup poslu (radu) u Finskoj u odnosu na pristup poslu u Hrvatskoj?
Finci su igrači na duge staze: svaki dan istim tempom, konstantno. Takav je sustav i on ih nosi. Porežu drvo – posade novo. Odmah, ali bez hektike. Nema velike filozofije: rade, ali se ne ubijaju. Ali, nema praznog hoda niti ćakule za vrijeme radnog vremena. Blagdani ili praznici koji padaju na radni dan prebacuju se za vikend (osim božićnih i praznika rada). Finski pristup se u odnosu na naš razlikuje u ovome: ozbiljno shvaćaju da planirano treba i biti učinjeno, i to na dobrobit sviju. Zato neljubaznost i krađa ne dolaze u obzir. (Imali smo anegdotu da je za vrijeme jednog koncerta Finac htio od nas posuditi bicikl da ode po kartu. Pitali smo ga kako ćemo znati da nam neće ukrasti bicikl? Nije razumio što ga pitamo. Kako mi to mislimo, „ukrasti“?
Da li su Finci možda u nekom sportu fanatici i za nešto zagrijani kao recimo
mi u vrijeme nogometnih ili rukomentnih prvenstava?
Finci nisu zagriženi za nogomet kao mi; svaki grad i mjesto ima nogometno igralište ili stadion, ali nogometna euforija ne postoji. Ali zato je hokej na ledu sport broj jedan. Gotovo svako naselje, a u gradu i svaki kvart, ima klizaliste. Od zastupljenijih sportova su još nordijsko trčanje, skijanje, hokej na travi, baseball, golf i popularne konjske utrke koje se održavaju svaki tjedan. Postoji i još jedan sport/igra, sa letećim diskovima. Slična je golfu, a cilj je sa diskom (plasticnim) iz određene daljine pogoditi bazu (izgleda kao koš). Kad je pogodite idete dalje; i tako par kilometara kroz prekrasne krajolike... Nismo probali, ali djeluje zanimljivo.
G i V, ako sam nešto preskočio upitati, slobodno navedite što bi po vama moglo zanimati čitatelje promina.blog.hr-a.
Za kraj, evo nekoliko praktičnih podataka:
Prosječna plaća u Finskoj: 2930 eur za odrađenih 36 sati tjedno, porez 35%.
Plaća doktora opće prakse: 5017 eura za odrađenih 38 sati tjedno, porez: 42% .
Plaća profesora: 3155 eur za odrađenih 36 sati tjedno, porez 34%.
Plaća vozača autobusa: 2074 eur za odrađenih 40 sati tjedno, porez 27%.
Plaća sobarice: 1576 eura za odrađenih 37 sati tjedno, porez 23%.
Prikazani prihodi su brutto vrijednosti i ne uključuju doplatke, dodatke, i bonuse na kraju godine. (Izvor: Worldsalary.org)
(Nadopuna posta: iskazane su plaće za mjesec, a ne tjedan. Dakle, mjesečna plaća za određenu tjednu satnicu. I, naravno, prije oporezivanja. Podaci su preuzeti, kako je u tekstu i napisano, sa www.worldsalary.org)
Cijene:
Kruh: od 79 centi
Mlijeko: od 80 centi do 1,29
Ulje: 1,49
Krumpir: od 69 centi
Piletina, 1,3 kg: 2, 14 eur
Salata, 1 glavica (prodaje se živa, u teglicama): 89 centi
Šećer: 95 centi
100% juice voćni: 1,19 eur
Tuna u konzervi s maslinovim uljem, 160 gr: 1,89 eur
Rajčica, 1 kg: 79 centi
Ulaznica za muzej: 5 eur
Kolač u slastičarni: 4,90 eur (jučer smo našli i jeftiniju slastičarnu, gdje je cijena 3,20!)
Pitanje po pitanje...odgovor po odgovor, i došli smo do kraja intervjua kojeg sam putem e-maila vodio sa svojim prijateljima, V i G, prominsko-zagrebačkim mladim bračnim parom, na privremenom radu u Finskoj.
Evo i nekolio fotografija koje su oni specijalno za čitatelje promina.blog.hr napravili:
Topljenje leda na plaži Yyteri, (Botnijski zaljev - Baltičko more) u svibnju.
Kurija Arctopolis.
Šetnja kroz park...
I malim i velikim Fincima je glavno gradsko vozilo bicikl - zato jer je cijeli grad umrežen ovim lijepim i širokim biciklističkim stazama.
Autići imaju maksimalnu brzinu od 50 km/h i obilježeni su trokutima, da veliki paze na njih.
Veći klinci (16 godina) voze ove autiće u školu.
Obožavaju američke oldtimere, a vikendom ih vozikaju po gradu; jedan lijepi primjerak na slici"
U ponedjeljak je počela škola; manji klinci su upregnuli svoje bicikliće...
Siječanj. Ovo je slikano oko 13 sati i to je sve što vidimo od dana, koji traje do 15 sati, a onda pada noć.
Podnevna kava...
Svibanjsko sunce u gradu Tampere. Kako postaje toplije, sve više ljudi sjeda na travu i upija dugoočekivano sunce!
Kućice na rijeci, svibanj. Usput, Finska ima 187,888 jezera (većih od 500 m2) i179,584 otoka!
Tipična finska vikendica na naljepšoj finskoj plaži, Yyteri, svibanj.
Snježna vijavica, kraj ožujka.
Pogled na finski proplanak u zimskoj šetnji.
Nismo mi jedini koji volimo ribu na gradele. Ovo je finska verzija: zabij lososa čavlima i naloži vatru!
V i G, hvala vam puno na ugodnoj suradnji!
Nakon Finske, bilo ni zanimljivo otputovati kod naših Prominjaca u Švicarsku...Kanadu....ali....o tom-po tom!
Zamoljen sam od strane Prominjaca da uklonim ili post, ili komentare u kojima ih se u najmanju ruku vrijeđa.
Ja sam se odlučio zabraniti daljnje komentiranje posta.
Ovim putem, ispričavam se G i V zbog nepotrebne neugodnosti, ali i svima onima koji su namjeravali konstruktivno raspravljati na ovu temu.
Hvala na razumjevanju.Oznake: Putujmo zajedno
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
