< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Listopad 2025 (1)
Rujan 2025 (1)
Siječanj 2025 (1)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (2)
Siječanj 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Siječanj 2022 (1)
Studeni 2021 (1)
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (16)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (1)
Srpanj 2020 (8)
Lipanj 2020 (4)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Lipanj 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Travanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Srpanj 2015 (2)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
O autoru bloga:
Mladen Smud

Mjesto stanovanja Velika Gorica
Starost 70 godina
Otac četvero djece i djed pet unučica i dva unučića
Hobby - Go, drevna kineska igra
Duhom mlad, kao da se još ni rodio nije i često se pita: 'Jesam li uopće?'
Životna filozofija - jedinstvo svijeta po Gospodu
Životna snaga - ljubav (tako on to misli)
Godine su da se broje, a život nama je darovan
Ovaj blog otvorio je za dušu. Život mu je darovan i on ga s ljubavlju daruje djelima Gospodnjima po Gospodu.
Religiozan nije, ali vjeruje iskreno do viđenja uz hvalu za postojanje
U životu on ništa ne posjeduje, mada se ponešto i piše svijetom na njega
Zahvalan za život i darove po Njemu.
Na putu iz vječnosti u vječnost
Sve vas voli i one koji razumijete, a i one koji ne.
e-mail: mladen.smud@gmail.com

Čuka

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
“Xportal.hr“/


javascript:%20void(0);

annaboni
Auroraisa
Bugenvilija-foto
Bugenvilija-text
danila1
deni(daniel
Dordora2
duliba
EuM
fra_gavun
Go-misaona igra
gogoo u prirodi
gustirna
hajjnezir
ima jedan svijet
kapi sreće
maslačkove zbirke
(Norra
OTISAK srca
preživjeti
promatram, razmišljam
rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...
sewen
Smotani
sven adam ewin - superfaca
... šok ...
Trill
Vatrene vijesti
Voljela sam umjetnika
Zagora

alba-istriana
anaris
kicker
mamablogerica
modrinaneba
novipocetak50
nutrina
proziran svijet
soba za utjehu
sv
tayana
tvrtkodolić
zlatnazitnapolja


Zanimljivo

Na rubu znanosti



Posjetili ovaj blog od 06. 01. 2020.

Flag Counter

pri_Mladenu
22.08.2007., srijeda
U dubini pomalo zaboravljeno

.... Kao zaigranim sjenkama oko točke života kojom čitav svemir smisao nalazi, prolazi život. Iznijelo me i nosi me nešto; nešto nevidljivo, kao ruka neka.
Prolazio sam krajolicima oku ugodnima, povjettarcima koži osjetljivima, vibracijama što kao zvukovi utiske ostavljahu. Bilo je i nešto što ni opisati ne mogu; nešto duboko u osnovi posojanja. Još kao vrlo maleni, nošen ustreperelom iskricom, nastojao sam dokučiti okruženje splašen promjenama postanka. Polako se smirivale prve bure života. Upoznao sam mnoge stvari i pojave okruženja tumačenjima na način svoj. Bilo je to moje viđenje svijeta.
Našao sam u sebi sposobnost odnosa prema svijetu. Razvio sam način gledanja. Razvijala se i misao kao sredstvo tumačenja svijeta, a rime i pokušavanja predviđanja. Mogao sam tako, predodžbama tima, poistovjetiti život. I pored snage utisaka nisam zanemario ono duboko, što nije očima dato; ono duboko, gdje osnova života počiva; ono duboko, što smisao upotpunjuje. Svijet mi je u okvirima osjetila uvijek imao nejsnoća i postojala su mi pitanja, što sam si ih sam postavljao, na koja odgovora nije bilo. Nisam odbacio smisao svega što mi se životom dogodilo. Trudeći se tako, shvatio sam ograničenosti uobičajenih osjetila i misli, ali i to da njima ipak put mogu ostvarivati k ciljevima van njihovog dometa. Na taj način kao da sam kretao putem spoznaje.
Načinom života, shvatih, nije moguće dokučiti cjelovitost, jer u svakom trenutku tek dio se uvažava; tek dio se upotrebljava; tek dijelom se djeluje. Ta konačno dio i dijelo sličnih su korijena riječi. Nekoć su neki ljudi trudom razumjevanja riječi stvarali. Kao što i ja činim, mnogi činjahu prije mene. Tražili su isto. Da, cjelovitost je van razumijevanja života. Mogu tek kao neku misao to izreči, ali kako obuhvatiti i potvrditi valjanost postojanja i živjeti time i tomu.
Okretao bi se onome u dubini. Kako vidjeti to kada oči gledaju prema van i naučile me da sve je tamo negdje? Nisam li upao u zamku gledanja? Možda, ali i gledanje jest pojava u životu mome. Da, pojava, ali ne i sve.
Pokušavao sam si predstaviti nekako sve to. Kao sam želio to vidjeti. Ta, svijet viđenja me zanosio namjerom tom. Kao da se sve vidjeti mora. Ono u dubini i ne mogu uobičajeno vidjeti. Ne mogu to vidjeti, a ishodište mi je svega baš tamo. Je li?
Razvijao sam postepeno i taj odnos. Postoji i ono što ne vidim, a i ono što ni pomisliti ne mogu, a i ono za što nemam nikakovih načina razumjeti; razmjeti sada, ali životom promjene su životno moguće. Život je vremenom, a vremenom su promjene, a one su otklon od cjelovitosti, mada su čimbenik njen. Upravo taj proces promjene dopunjuje cjelovitost, mada predstavlja promjenu unutar osobnosti. Kao da na neki način to vidim. Kao slike koje to nisu. Mogao bi zamišljati, ali i ne mora se. Priznajem postojanje toga i ne razvijam otpor tome. Moje moći su ograničene životom.
I još se trudim riječima, slikama, mislima. A kako da prenesem vrijednost postojanja istine. Zar varljibim riječima i mislima, koje to jesu ograničenosšću svojom. Priznanjem te ograničenosti vrijednost će im porasti u smislu truda da osvijetli put istini. Trudim se.
I zastanem na tren. Sažimam riječ i misao u onu točku u dubini. Osjećajem poniznosti otpuštam sve namjere sebe i predajem život svoj u ruke nevidljive; u ruke istinite, onome što oduvijek i svakome od nas nosi živote naše. Duša mi puni grudi. Osjećam radost priznanja onoga koga sam zapostavljao životom. Ta radost mi je darovana zajedništvom sa svim onim što život mi je podarilo. I još sam ono isto tek rođeno dijete; pokušaj opstanka ljubavi. Tebe nalazim vijesniče radosti. Hvalim razloge, jer životom sam.
Nebrojeno iskrica tvojih svijet čine. One su kazivatelj plamena ljubavi tvoje. Tebe što u sjeni s ljubavlju vodiš svijet životima vremenom. Jest i u meni jesi. Otkrivam te i shvaćam da svo moje postojanje jest Tobom.
Prijatelji moji dragi, u svima nama osnova je ista. Iskrice smo iste vatre. Mnogo je načina viđenja toga. Mnogo je puteva spoznaje. A spoznaja, čemu jest? Nenajući istinu često zalutamo. Neznajući pravi put dolazimo do neželjenih krajeva njegovih. Mnoge boli života nalaze razloge na pogreškama. Ljudi smo i takovi imamo moć pogrešaka. Ne možemo mislima i riječima obuhvatiti cjelovitost, a tada zanemarivanjem nekih čimbenika i pogriješti. Često nam namjere posjeduju pretpostavku pogrešnoga puta. Svijet kao da ulazi u čorsokak. Išlo se mislima, računanjima, namjerama materijalnih probitaka. Zaboravilo se ono najosnovnije. Ono tiho u dubini što živote naše čini. Pogledajmo štio je to po čemu postojimo. Samo malo promjeniti treba za svijet radosti. Radost je veća, ako i drgi oko nas je dijele.
I još uvijek zaigran oko točle života ponizno se kljanjam Tebi.
Sve vas pozdravlja i voli Vaš Mladen i znam da u ljubavi je Njegova istna ... :)
- 07:29 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>