Komentari

primladenu.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing

  • CROAT

    svrati na moj blog...pozzzz

    avatar

    22.08.2007. (08:27)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @CROAT - Bio sam ... špzzzz ...:)

    avatar

    23.08.2007. (11:00)    -   -   -   -  

  • duliba

    _

    avatar

    23.08.2007. (11:14)    -   -   -   -  

  • Duliba

    ...Mnogi ne mogu shvatiti ograničenost naših osjetila i ne žele priznati postojanje onog skrivenog, okom nevidljivog, ali višeg i važnijeg (žablja perspektiva).
    Rijedak je osjećaj i zato dragocijen kad dođu oni trenuci izvučeni iz života i preko svega što nam razumijevanje dopušta.
    Uspijem li prihvatiti jedan takav tren narastem iznad vremena, ono nestaje,a ja postojim. Radost se nalazi unutar našeg kruga i ni jedna nas vanjska okolnost ne može odvojiti od nje,možda samo udaljiti...
    Prava stvarnost nam izmiče zbog neprestanog blebetanja uma koji uvijek hoće zarobiti čaroliju trenutka koji neki zovu spoznaja.
    Svijet napreduje tehnološki i gospodarski, ali zaostaje duhovno. Tko može cijeli život dječjim očima gledati svijet uhvatit će puno radosnih trenutaka. Na žalost to nam je strašno otežano u ovom naprednom svijetu. Ljudi ne mogu provoditi vrijeme sami sa sobom i sa svojom djecom. Stalno im nešto treba...TV, radio, video,grad, buka, kaos u kojemu se najbolje osjećaju jer su na to upućeni odmalena...i bez toga ne mogu živjeti...

    Pozdrav

    avatar

    23.08.2007. (11:36)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @duliba - '...Prava stvarnost nam izmiče zbog neprestanog blebetanja uma koji uvijek hoće zarobiti čaroliju trenutka koji neki zovu spoznaja...' Vrlo lijepo šrimjećeno, mada i takav um pripada stvarnosti, ali nije stvarnost to što si on zamišlja već je stvarnost da zamišlja. Također lijepo uočeno o djetetu u nama i radosti života. Sve pretpostavke raja su ovdje. Želim ti puno radosti i divnih kamečića. Tvoji kamečići lijepo pokazuju što duša jest. ...:)

    avatar

    23.08.2007. (11:51)    -   -   -   -  

  • augustin

    Evo napokon jednog filozofa Augustine, rekoh sam sebi. Od kada sam se zaputio tom nepoznatom zemljom Bloga, a tomu ima već više od tjedan dana, ni na jednog ne naiđoh...
    Odlično Mladene... Ne znam da li čitaš išta od Simone Weil, ovo što ti pišeš me podsjetilo na nju, neka vrst filozofskog toka svijesti samo što je ona sva utonjena u religioznost...

    avatar

    23.08.2007. (18:34)    -   -   -   -  

  • augustin

    A i ova duliba više riječi potroši na tvom blogu komentirajući nego na svom oživljujući svo ono kamenje... :)

    avatar

    23.08.2007. (18:35)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Augustin - Nekako se nisam orjentirao na čitanja, mada bi sigurno našao zanimljivih putokaza za slijedove misli. Moždam ali, bi i više otišao u neke tko zna kakove puteve. Trudio sam se nekako sam dokučiti svoj događaj, a misli su mi se same nametale kao vodilja. Nisam ih odbacio, kao niti ono nešto i tražuo put pomirenja viđenjem događaja. Zašto viđenjem? Nisam tada znao kako drugačije priči sebi i postanku. Radeći tako sve više sam osjećao ono čime sam putovao. Divan je život. Čuo sam za jednu ženu što je zanimljivo pisala i daj Bože da to još čini, i znam da je njena osnova djelovanja bilo podosta u religiji. Vidim taj put, ali njega više doživljavam i samo tu i tamno s ushićenjem spominjem.
    A o komentarima i riječima u njima. U postu putujem sam, a u komentarima sam u druptvu, pa je nekako logično da je više riječi. Priča se ... :)

    avatar

    24.08.2007. (07:35)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    Evo napokon divnog tematskog pristupa Zvonimire, rekoh sam sebi. Ovih sam dana upravo uronjen u razmišljanja i promišljanja sadržaja, svrhe i biti mog života, i života uopće. Nisam bloger, nemam nekako za to sklonosti, no ovakove teme me oduvijek privlače. Tvoja sam razmišljanja već negdje primijetio i svidjela mi se o-zbiljnost pristupa.

    Srdačan pozdrav

    avatar

    24.08.2007. (10:19)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Zvonimire, ugodno mi je pročitati ovo što si napisao. U ovim zrcalenjima Gospodnjim u nebrojenim tičkama svemira smo i m i određeni kao odraz Božji i svi mi tako ustvari postojimo Njime, ali vidljivošću kao osobnosti svoje točke svemira. To nam stvara privid, kao svako zrcalenje, posebnosti sebe. To i je tako ali samo kao viđenje. Stvarnost i isrtina je djelovanjem po Gopsodu. Tako to ja zasada vidim. Tražom i dalje i ovako na blogu otvoreno razmišljam. Ta sve je ovo dijelo Gopsodnje i ne želim ništa sakrivati. Misao mi je dio svijeta u kojem jesam. Eto i ti si u odsjaju moga zrcala primjetio nešto. Životi su nam darovani i za to sam zahvalan i nekako molim za viđenje kako bi smanjio pogreške i djelovao dobrotom, jer ona jest osnova postojanja. Po tome sve postoji. Kao težnja životu životom, istinom. Hvala na posjeti. Njome je moje pisanje ovdje većim smislom ... :)

    avatar

    24.08.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • Rib@rnica

    Mladene lijep ti pozdrav starino moja...

    avatar

    24.08.2007. (17:54)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    Dragi Mladene, sigurno nisam dovoljno koncentrirano pročitao tvoj komentar na koji se referenciram, a niti inače sustavno ne pratim blogove.
    Jedno moje načelno razmišljanje:

    – ti mnogo spominješ Boga i to me je privuklo da budem iskren. Istovremeno odričeš da si religiozan, kao što se čudi jedan drugi komentator vezano uz Simone Weil.
    – Za mene religioznost, (religare-povezati) znači biti povezan-upućen na Boga, Stvoritelja sveg stvorenog- «...od koga sve ovisi, u kome sve živi i jest...». Ako je tako onda moj cijeli život obilježen je tom činjenicom i ja sam nužno (govorim o sebi) zahvalan Vječnoj ljubavi i «povezan» s Njom. Divim se našim bakama, koje često nisu bile ni načitane a još manje su se zamarale sa filozofskim pitanjima (nisu imale vremena od životnih briga), dok su istovremeno bile duboke vjernice (stav srca a ne uma).
    – Pitanja vjere (vjera je konačno i Milost koju ja u slobodi prihvaćam), toliko su duboka, uznemirujuća («...nemirno je moje srce ...dok se ne smiri u Bogu...- Sv. Augustin»), zbog nje su mnogi i živote dali.
    – Konačno nije li duša važnija od frizure, zdravlje od bogatstva, koji je cilj i svrha mog života, jesam li sličan kovčegu stavljenom u vlak a da se ne pitam kuda i kamo idem-putujem, i kamo ću stići...
    – Smijem se katkada nevjernom Tomi apostolu, koji je rekao vjerojatno najveću glupost sa stanovišta logike, «...neću vjerovati...dok ne vidim...» Pa ako vidim, onda nije potrebno /a možda ni moguće/ da vjerujem, ta vidio-opipao sam.

    Evo tek nekoliko mojih usputnih misli i reakcija na dio tvog teksta uz napomenu da iako je vjera krhak sadržaj, meni – vjerujem – daje osnovni smisao u životu, konačno ne postoji čovjek agnostik, ateist, antiteist..., koji ne vjeruje, pitanje je samo sadržaja. Ja se za svoju vjeru i molim Onome od koga sve dolazi i koji je prije i iznad svih mojih i tuđih umovanja.

    Uz srdačan pozdrav Zvonimir

    (N.B.: Otprilike istih smo godina ).

    avatar

    25.08.2007. (10:39)    -   -   -   -  

  • Toya

    Koliko god preispitivali ono u sebi, ono izvan nas, ono u drugima - nejasnoća će uvijek biti.,
    Zamisli užasa spoznati apsolutnu istinu, sve kada bi to i bilo moguće.

    avatar

    25.08.2007. (16:45)    -   -   -   -  

  • PAPA

    ovo je moj novi blog king brišite

    avatar

    25.08.2007. (18:50)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Rib@rnica - Francek, pozdrav i tebi i puno lijepih voda uz zelenilo trava i krošanja ... :)
    @Zvonimir - Hvala na iskrenom osvrtu. Čitajući vidim zahvalnost postojanjem. Zanimljivo mi je ono o religioznosti i vjeri. Na religioznost gledam na način kako mi je životom na to ukazivano i kako sam od toga ja stvario svoj odnos k tome. Tu možda odstupam od učenoga puta. Nisam učen tome načinom školovanja. Odrastao sam u prosječnoj gradskoj radničkoj obitelji. Otac mi je bio komunist, tako se deklarirao, a i ja sam slijedio njegov put,. ali stalno sam imao ono osnovno što od rođenja jest osnova u meni. Tražio sam, a kako i nebi, kada me istina zvala, a slijedio sam put inercijom kazivanja. Na kazivanja stvaramo svoja mišljenja i stavove. Religiosnost je dugo u meni prikazivana bila kao suprotna strana. Istina u meni je bila uvijek ono svijetlo kojem postojim. Nalazio sam dodirnih točaka s onima koji su slijedili puteve religije deklariranjem, ali sam vidio vrijednosti i van toga. Istina je u cijelom životu i na svim stranama. Nisam znao značenje riječi religio - povezanost. Jesam nastojanjem vezan. Nastojim postizavati istost, jer istinom to jest. Tražim što jest to da se griješi i što grijeh je. Imam životom viđenja pogrešaka i zabluda, mada sam uvijek nastojao razumjeti druge i cijenio im mišljenja i tražio razloge njihovih zabluda. Tražim one trenutke kada se skrene s puta kako bih nalazio ispravne prosudbe da i sviješću bude istina. Vidio sam da svaki čovjek nosi želju za dobrotom, samo su neki izgubili vjeru u dobro. Različito vide puteve. Puno ih nema snage i rade površno i time zanemaruju druige. Sve to ide sitnim računima. Srce ima moć da nadoknadi nedostatak snage. Ljubavlju prema istini nadoknađuju se nedostaci.
    Nekako me pokrenulo ovo što si kazao. Možda još uvijek ima puno nedorečenosti u ovim mojim riječima. I sam bi još o tome. Krenuo sam od mog viđenja religioznosti i opet kao da sam zalutao. Zato ne opredjeljujem se na ništa osim na ljuibav istini ....zar može drugo uopće i postojati?
    Zvonimire, još jednom ti hvala na osvrtima i neka te radost života prati prekrasnom daru Njegovom. Njime nam je i osjet postojanja sebe ... :)
    @Toya - Zanimljivo je i ja tako vidim da će nejasnoća uvijek biti. Život u njima nalčazi područje djelovanja. One su razlogom traženja puta i istine. Bitno je imati poticaj puta dobrote. A spoznaju istine ili apsolutne istine kako ti kažeš nebi trebao biti užas. Tada pomažeš onima kojima je pomoć potrebna, a istinom nakaziš put dobrote, a to je onda djelo Njergovo. Čula si za riječi sluga Gospodnji. Puno radosti tebi ... :)
    @kardinal don branko - Hvala, ažurirati ću ... :)

    avatar

    27.08.2007. (08:11)    -   -   -   -  

  • Kašeta

    dragi Mladene, samo da ostavin trag da san bila, moran se svima javit-nisan vas napustila ni zaboravila...srdačno vaši (jel se sićaš te Hetrickove emisije?)...ma tila san reč srdačan pozdrav!

    avatar

    27.08.2007. (14:26)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Ama, di si Kaše. Ma lipo mi te čut vako nakon toliko vrimena. A jesi nam dobro? Reci, da jesi!. Iden vidit jema li ća nova u tebe na blogu ... srdačno ... :)

    avatar

    27.08.2007. (14:32)    -   -   -   -  

  • dodi na moj blog ivazeljka

    Hey,cool ti je blog,ajde svrati do nas pa odigraj NAGRADNU IGRU..........imamo jedno pitanje.......kako si ti stavila/stavio taj avatar.......ajde nam plizzzz reci,mi to pokušavamo staviti već 1 mjesec............PLIZZZZZZZZZZZZZ!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !

    avatar

    27.08.2007. (15:10)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @WE ARE THE BEST!!!!!!! - U blogeditoru svoga usera odite na postavke, a potom odaberite 'Komentari. Tamo su sve upute i Browser za slikicu koju stavljate za avatar. Slikicu pripremite ui svom kompu, a težine i veličine kako tamo piše. We are go! necoise WE ARE THE BEST!!!!!!! . Best wishes. Bio sam na vašem blogu. Mrrrrak blog. ... :)

    avatar

    27.08.2007. (15:52)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    Dragi Mladene – životni putevi su nam (mnogima su) različiti. Ja sam naprotiv «usisao sa majčinim mlijekom» i angažirane i ŽIVLJENE vjerničke sadržaje moje cijele obitelji. To u našim ljudskim relacijama može izgledati privilegija u startu, no svi se mi u razdoblju adolescencije opredjeljujemo za vrednote i prioritete života.
    Postoje i (OSOBNE) objave, od onih ranih o kojima piše Biblija, pa do današnjih dana. Prepoznamo li takav Stvoriteljev Šapat u našoj s(a)vijesti, to je milosni dar, nama ostaje šansa i odabir u slobodi da «odgovorimo». Nekom bude dano u roditeljskoj kući, nekom drugačije, ali svi smo pred istim izazovom slobodnog odabira, Bog (počelo svega što postoji), ostavlja dovoljno svijetla da ga nađemo, i dovoljno sjene /tame?/ da se odmaknemo i sakrijemo. Onom tko iskreno (u Istini) traži, bit će mu dana šansa da nađe ono (Onoga) koga traži.
    Taj odabir prisutan je još od najljepšeg anđela, koji postade Lucifer – «Non serviam» (neću služiti).

    Uz srdačan pozdrav – Zvonimir.

    P.S.: Mogli bismo i dalje razvijati temu, no mislim da se razumijemo u bitnom.

    avatar

    27.08.2007. (18:44)    -   -   -   -  

  • Mladen

    @Zvonimir - S radošću ću nastaviti s temom. Tražio sam i gledao ovisnosti i uslovljenosti i vidio, naravno na način svoj, da sve uvijek uvjetovano jest i da nekako po meni meni dobiva tumačenje. Pa i to 'po meni' uvjetovano jest. Pitao sam se da tko sam onda 'ja'. Valjda netko tko nije po sebi već po onome što ga stvori od kojega uvjeti jesu. Viodjeh tada da od tuda jesu i moje radosti i tuge. Mnogi u sličnim situacijama odustaju i prepuštaju se pasivnom nepostojanje i brzo budu ovladani bolestima duha i tijela. Bilo mi je iznenašujuće nastojanje toga po čemu postojim da se nastoji menio postaviti kao postojanim. Kao da mi netko daruje to što osjećam da jesam. Stupio sam tako u vezu sa Stvoriteljem na način kako je to meni izgledalo, mada i to jest dar Njegov. Kada me daruje s ljuvalju to i prihvačam. Zadivljujuće je to. Kao da nisam, a ipak jesam. Da, jer to je dar Njegov. Kao neki nemir nosilo me gledanje dalje. Kao da sam škiljio bidjeti svijet stvarnosto, istinitosti. Vidjeh u nekom naslučivanju da životi nisu u prostorina kako ih očima vuidimo. Postoji jedinstvo svega Njime dato. U tome jedinstvo sve nalazi svoju osnovu postojanja u velikom daru Gosopdnjem.
    Tu je sada pitanje slobode, koja nam je također darovana i u životnom gledanju ona nam daje slobodu 'odlučivanja' i osjet postojanja. Tom slobodom krećemo od radosti do tuge. Promjenama time određuju se pojedinačni životi. Naš odnos prema tim osjećajima odrešuje i našu volju djelovanja. Pvo pišem o čovejku i njegovom životnom djelovanju i osjetima. To je kao površina riječnoga toka, a one nalaze svoj tazlog u riječnim dubinama i u cjelovitosti rijeke.
    Gledajući tako vidjeh da sve ima svoj smisao. Viđenje želja često ne nosu i viđenje pravoga puta do njihovog ostvarenja. Tu ljudi često griješe. Često je pravi put, put djelovanja Gospodu prilagođen i ostvarljiv na korekciji želja i njihovog razumjevanja. Razumjevanju treba dodati i srce jer ono je bitan dio jedinstva djelovanja ljudskoga.
    Da ostavim pobešto i za daljnja izmejnjivanja misli, iskustvam viđšenja ... neka te mir i radost prate ... :)
    P.S. - IMam ponešto problema s vidom. Dijabetička retinopatija. Često ne pogodim pravu tipku. Tek nazirem slova na tiplovnici, ali znam gdje se koje nalazi, pa kada naiđeš na čudnu riječ ili slovo pogledaj tipke pokraj čudnih slova i vidjeti češ ispravnu namjeravanu riječ. Česti ispšravljam, ali to mi je napor i dosta vremena odnosi. Ne zamjeri ... :)

    avatar

    28.08.2007. (07:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...