Sinoć u svom onom izboru programa nije mi preostajalo ništa drugo nego da gledam Aleksandra Velikog. Malo po malo odgledala sam ga do kraja iako nikako nisam imala namjeru...ipak me okupirao što nešto i govori o njemu iako sam ga već jednom davno gledala, ali se ne sjećam baš najbolje što je bilo.
Film je dobar, iako sam ja više Tigar i zmaj tip ratovanja i drame.
I dobro, osim ratnih pothvata snažno se kroz cijeli film proteže njegova ljubav prema Hefestu i kako ona traje cijeli život, a na kraju se može zaključiti da ga je smrt ljubavnika dotukla uz još neke stvari( ozljede, trovanje???) i da je zato umro.
Film homosexualnu ljubav postavlja ne ravnopravnu razinu i stavlja u kontekst onog vremena kada se nije smatrala sramotnom, nečistom i bogohulnom što mi se jako sviđa...ali u cijelom filmu se ne vidi niti jedan znak nježnosti, osim onih par neuvjerljivih zagrljaja između njih dvojice. E sada to je krajnje čudno, pošto čim je bila žena u pitanju i njihova prva bračna noć, bilo je drapanja, sisa i guzica, ljubljenja i sexa...a s ovim ništa, a njega je volio cijeli život. Tu mi je stvar pala u vodu.
Ne možete napravit filmu o velikoj muškoj ljubavi i staviti ništa, a da je bio muško ženski par bilo bi cmakanja, erotike i svega što ide uz to u velikom količinama...malo licemjerno... malo više.
Možda je Farrell pristao glumiti u filmu, ali bez "diranja" jer je on ipak muškarčina, pa to "ne bi bilo dobro"? Tako mi se čini, sve može, ali to ne?
Jared Leto se ipak malo bolje iskazao po tom planu, povjerovala sam mu da je zaljubljen, ljubomoran, posesivan, nesretan i zavidan, da pati i čezne.
Ako se prikazuje veliku ljubavnu tragičnu priču ne bi li ona treba sadržavati više od tapšanja po ramenu neovisno o kojem se spolu radi?

U zadnjih par dana bilo je baš napeto, vodim ratove na par fronti... ali ne s ljudima, hvala bogu.
Dobila sam materijal koji sam tako dugo i žarko isčekivala, preko međunarodne komunikacije s više država, traženja faxa koji radi, a naravno oni koji ga imaju im je trenutno u kvaru i na kraju odlaska u poštu s pitanjem da li kod njih mogu primiti fax i upalilo je.
Sretna i poletna do neba pregledala sam to što sam dobila i krenula po rješenja na net...tu je počeo rat živaca, upornosti i strpljenja. Pretražila sam desetine zadataka na hrvatskom i onda krenula na englesku verziju...s stotinama zadataka i pregledavanja raznoraznih stranica, jer u biti pomalo na slijepo tražim jer ne znam gdje bi to mogla naći...naravno to je trajalo satima. Onda je išlo skidanje knjige s Rapidshera, kojeg nisam član i za koju nisam bila sigurna da li je prava...i nije bila, pa skidanje druge, za koju su naravno htjeli da platim članarinu..ne pada mi na pamet, pa okolo naokolo i uspjela sam ju skinuti. E sada knjiga je bila u djvu formatu...iskreno nikada nisam čula. Znači opet traži što je to i instalacija i napokon mi se otvorila cijela knjiga. Meni izgleda kao da je skenirana, ali nekako finije ili kao da je fotografirana, nešto između, nije zrnasto kada se poveća već ima dobru rezoluciju, a čini se kao da je prava knjiga pred tobom.
Krenula sam pregledavati knjigu i tražiti one zadatke koje sam dobila i napokon sam našla 2...mislim da sam našla zlatnu koku jer već par mjeseci ljudi ne mogu naći rješenja i postupke za rokove koji nisu bili na vježbama ili negdje gdje se do njih može doći.
Mislila sam nastaviti danas s pregledavanjem, ali sinoć sam imala problema s računalom, jutros ga krenula čistiti i slučajno obrišem Realtek, da ne ulazim u dubioze, to je program za reprodukciju zvuka, bez njega je računalo nijemo. To baš nije bila dobra ideja, nimalo
Pogledam na forum, nađem originalni cd za instalaciju, instaliram i ... ništa. Pročitala sam sva moguće rješenja, instalirala i deinstlirala, nadograđivala, mijenjala programe za glazbu, ništa, sve upute na samom računalu i pomoć korak po korak...ništa, to sad već traje nekih 6 sati...i umorna sam, gladna i glava mi je kao bundeva.
Nisam odustala jer to je kod mene malo teže, ja pokušavam i pokušavam dok na kraju ne riješim stvar.
Problem je što sam opsesivna u tome, ne jedem, pijem nešto vode, ako moram na wc i to je sve dok na kraju ne shvatim da moram malo odmoriti i nešto pojesti jer mi je sve na ekranu u valovitom stanju.
Ipak pametno je da taj problem stavim sa strane i da se bavim traženjem zadataka koji su ipak prioritet.
A još me čeka kuća koja je u potpunom neredu i pravljenje kruha...kad sam već kod toga Kinky dugujem recept, sorry, ali pokušavam doći do onog najboljeg načina, mislim da sam jako blizu da to bude to.
Nisam više depresivna, prošlo me je i prije dobivanja materijala, a oni su mi tek dali krila.
Čovjek ima pravo i potrebu ponekada biti tužan, nesretan i nezadovoljan, mrzovoljan i depresivan i ne mislim da je to znak slabosti, jednostavno imaš uspone i padove. Nekada sam krila takve stvari od drugih, a i od sebe i gurala ih u stranu, ali spoznaja da ne moraš biti uvijek dobro, čvrst, snažan je jedna od najboljih stvari koje si čovjek može pokloniti. Čim prije priznaš da te nešto muči i pustiš da budeš takav na par dana ili malo duže prije se oporaviš i vratiš u normalu. U takvim stanjima najgore je kad ti netko govori "ma nije to ništa; biti će bolje; trgni se; nije sve tako crno" kako ljudi imaju potrebu biti sretni isto tako imaju potrebu biti i nešto drugo neko vrijeme i stvarno nije potrebno da ti netko upire prstom kako bi treba biti sretan kad je tužan dan.

Ne pišem već neko vrijeme, depresivna sam i sputana zbog nekih stvari koje su mi jako bitne, a ne mogu na njih utjecati i od svega toga sam postala nepokretna i nervozna, tjeskobna i uglavnom grizem i vučem sama sebe za rep.
Iako ne mogu ništa učiniti i čekam odgovore koji ovise o drugima osjećam se užasno, podbacujem u svom planu i cilju...to me tek ubija pa ne radim ništa...što naravno ne pomaže ni napretku ni poboljšanju duševnog stanja.
Koprcam se i tonem...morati ću se prepustiti, tako bi valjda izbila na površinu i počela plivati.
Mrzim stanje nemoćnosti i ovisnosti o vjetrovima drugih ljudi....

U nedjelju navečer sam bila na koncertu Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića, njihov zadnji koncert na turneji Pozdrav otocima i obali. Zahvaljujući nagovoru moje prijateljice Kiki, puno ti hvala. Ispočetka sam se nećkala jer nisam baš bila pri novcima, ali sam joj na kraju iskreno zahvaljiva jer je to bio pravi doživljaj za sva dušu i sanjanje.
Stavljam video da osjetite dio toga ugođaja. U jednom trenutku sam odlutala sanjajući, u drugom su mi oči zasuzile od ljepote, u trećem sam imala širom otvorene oči ne trepćući od iznenađenja što oni izvlače iz tih instrumenata...oduševljenje u koncentriranom, čistom obliku.
Jedna od najljepših noći u mom životu.
Ljudi su bili jako pristojni, i muha se mogla čuti cijelo vrijeme koncerta, na što sam jako ponosna na moje sugrađane. Na koncertu je bilo toliko različitih ljudi za koje vjerujem da ih ništa drugo ne bi moglo okupiti na jednom mjestu.
Uživajte!

Ovaj post iznova i iznova nastaje u mojoj glavi svaki mjesec. I svaki mjesec kažem da se neću živcirati, ali svaki puta izgubim kantu živaca. Naravno radi se o birokraciji!!!
Jednog sunčanog dana u 6 mjesecu prošle godine odlučila sam preći na Tele 2 iz jednostavnog razloga jer mi je bilo najjeftinije. Imam zero out tarifu gdje mi je uspostava poziva 1, 29 lipa prema svim mrežama, a ostatak razgovora besplatan. Gdje ćeš bolje, svi moji su na nekim različitim mrežama i ovo je najoptimalnija opcija. Naravno, mjesečno mi se na određeni datum skida 20 kn, što i nije neki izdatak.
E sad, oko kraja 2008. godine tarifa je prestala postojati, osim za one koji ju već koriste, ali tu i sustav prestaje automatski raditi, pa ne skidaju novac kada bi trebali. Meni nije u cilju izgubiti tarifu i plaćati skuplje pozive nego što moram. I tako od 12 mjeseca ja zovem i govorim im da mi trebaju skinuti novac, dosta puta im je sustav u kvaru, i svaki puta dobijem drugu osobu kojoj moram ponovno i ponovno objašnjavati o čemu se radi i tako već 8 mjeseci!
Onda svaka od tih osoba ima svoje objašnjenje, pa sustav ne zabilježi da je skinuo ili nije skinuo novac. Jednom mi novac nije bio skinut s računa, nazvala sam i rekla da nije (to ide svaki puta nakon što ih je upozorim), onda gospodična kaže sustav je zabilježio da je, ja joj odgovorim da nije,, znam koliko imam novaca na računu, ona odgovara, ne ako piše da je onda je...tko je tu lud?? Ja na kraju odustajem i kažem dobro, ja sam svoje rekla. Naravno kada je sustav u takvoj komi jednom su mi htjeli retrogradno uzeti novac koji su već jednom naplatili pa onda ide zvanje, pa razgovor s jednom osobom, pa onda pišu prigovor koji ide nekom drugom jer ovi što se javljaju to ne znaju riješiti, pa kontaktirati ćemo vas....pa ništa, pa kada nazovem opet, onda kažu da se nitko nije javio, kako imaju to zabilježeno! Ja imam jedan mobitel koji kao i svaki drugi bilježi tko me zvao...ne, tamo tako piše. Taj sustav ima snove ili ljude koji izmišljaju što rade.
I tako već mjesecima...
Zadnja situacija, nazovem kao i obično, kažem da mi trebaju skinuti novac, dam im svoju šifru kojom potvrđujem da sam to ja i gospodična mi kaže, ma ne, vrijedi vam još tjedan dana. Iznenadim se i kažem ok. Zovem nakon tjedan dana i druga osoba mi kaže, ne vi ste trebali zvati tada???! Pa i jesam zvala i objasnim kako mi je rečeno da nazovem za tjedan dana i gle čuda nemaju zabilježeno da sam zvala! Pitam kako ne kada sam morala dati lozinku za potvrdu, pa kako nisam ništa platila još od 1 mjeseca i ostale nebuloze, i onda objašnjavaj da zovem svaki mjesec, barem to imaju zabilježeno i da mi se nakon toga skidaju novci...naravno ona zapisuje moj prigovor kako i svaki mjesec i kaže vaša tarifa još funkcionira, kontaktirati ćemo vas u roku 48 h. Danas nazovem mamu, nekih 10 minuta razgovora, kasnije pogledam stanje na računu, skinuli su me s tarife i naplatili poziv po novoj, što ne piše na zaslonu kada provjeravam stanje, tamo i dalje piše stara tarifa...popizdila sam, sada nema dovoljno novaca na računu i trebala bi ići negdje kupovati bon. Nazovem opet i kažem što je sada u pitanju i da sada nemam novaca na računu. Odgovor, pa već je upućen prigovor nema potrebe za upućivanjem još jednog možda vam omoguće da uđete u minus, sačekajte 48 h...ovo je za plakati...da nije toliko apsurdno i nebulozno.
Dan prije sam pitala: a kako rješavate ostale slučajeve, sigurno nisam jedina? Da li i oni zovu.
Ne, oni skuže da nekome nisu uzeli novce mjesecima pa onda ide retrogradno. A mene su skinuli poradi svoje greške i radi par dana.
I sada pričamo o tome kako se privlače potrošači, kao da im je u cilju da se ljudi skinu s ove tarife ili što?
Da nije tako dobra cijena davnih dana bi ih poslala u 3 PM i uzela drugu mrežu.
A ovi pingvini što se javljaju na telefon ponavljaju svoje naučene fraze i govore mi tu ne možemo ništa, pa im ne vrijedi ni govoriti kako im je sustav u kurcu, pošto to i oni sami znaju, ali ne smiju javno izreći.

Postoji priča koji redovito slušamo i događa se svuda oko nas, ako ne i ne nekima od nas, na filmu, u knjigama i naravno u stvarnom životu...svi su čuli neku ženu/djevojku kako ju je muž/dečko ostavio zbog ljubavnice. Isto tako manje više svi poznamo nekoga tko je nečija ljubavnica i koja na kraju tužno i slomljeno zaključuje kako muž nikada neće ostaviti svoju ženu i da ju samo zavlači dugogodišnjim obećanjima.
To su dvije potpuno oprečne situacije, ako da žene i ljubavnice žive u različitim svjetovima i događaju im se iste stvari.
Jer nikada nismo čuli za ženu koju muž nije ostavio zbog ljubavnice, isto tako za ljubavnicu koja je rekla da je muž ostavo ženu zbog nje.
Tko su te žene koje su se našle na pravoj strani svemira gdje su se ostvarile njihove želje.
O moralnosti svega neću raspravljati, to nije tema ovog posta. Isto tako ni o tome tko želi muža nakon višegodišnjeg varanja.
Ali ipak pada na pamet pitanja kako u svemu ovome žene ispadnu jebena stranka i to ne mislim u pozitivnom smislu?
Da li je ovo samo urbana legenda ispričana jednako, ali s dva različita lica ili postoje žene koje su dobile i zadržale ono što su željele, a to je pripadalo nekome drugome?