Potok42

petak, 29.04.2022.

plin za smijanje

teško mu je proniknuti kako je podnio
sve ove duge godine dosade koju je grad
ispuštao silom kao plin za omamljujuće smijanje.
smijeh je bio fiziološki, bez vedrih i radosnih
povoda, grčevit i bolan. osjećaj praznine i
glupavo ponavljanje rituala provincijskog
samouzdizanja, nikada nisu bili pomućeni
vrijednim stvaranjem, novim planom djelovanja.

opsjenarstvo koje je slijepe ulice zbilje
pretvaralo u bulevare željnog iščekivanja,
podsjetilo ga je na michele bennett, suprugu
jean-claudea duvaliera, haićanskog diktatora.
vozeći se punim ulicama port-au-princea,
iz auta je sirotinji dijelila novac. ona je
izbacivala plin za smijanje koji jadnike tjera,
na isprazni zaborav, zahvalnost i opraštanje.
sad zna kako je podnio dosadu. trčao je
za kolima michele vjerujući da se smije iskreno.