u pretincima velike police za prošlost
smještene su uspomene: žive, polumrtve,
balzamirane, raspadnute, zatamnjene.
jedne, odstranjene, usužnjene očajnički žele
na slobodu; žele opet značiti. druge šište kao
da su u loncima s kipućim preživljavanjem.
neke se ne naziru jasno poput grafita izbrisanih
premazima stida i skrivačima patvorina.
većina je mobitelski dostupna s ikonicama
koje se uvijek dotaknu kao poziv 112.
u rafovima onog proteklog života samo
su uspomene na nju krikovi koji se vide;
ne želiš ih vani, želiš zaborav bolnih žigosanja.
< | srpanj, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni