Potok42

subota, 17.10.2015.

mene ne mogu slijediti oni koji idu po tragu

možda bih (ti) i ja kao dario džamonja njoj
mogao napisati Ako ti jave da sam pao
na razoranim, sleđenim poljima Flandrije...
možda bih mogao, ali neću ni pokušati rasjeći
vlastito srce skalpelom potpunog predavanja;
što bi mi sebičnom ostalo da razdijelim sebe
na tržnici koža iznutrica i otvorenih rana.

i wilde je znao da je malo iskrenosti
opasna stvar, a puno je sasvim kobno
i da najobičnija stvar ima svoju draž
ako je krijemo pred drugima;
zato (ti) pišem kao jahač koji tragove
svog konja na tlu bez trave briše granom;
mene ne mogu slijediti oni koji idu po tragu
samo oni koji čuju kucanje mog cijelog srca.