Upotreba skrivenih poredbi
čuva me ponekad od nevolja –
matematičkih odnosa s ljudima,
geometrijskih predstava uvažavanja,
naučenih uloga i riječi s rogovima
za koje se onda ljepljivo držimo;
fluid metafora razlijeva se po
pokretnoj posudi naše uzajamnosti
i nije lako odrediti brzinu ni smjer
plutajućih sporazuma i namjera.
Nisam neiskren, tek neodređen
kao zrcaljenje slike pod velom.
Zato kažem piscu koji ponire
dublje u sebe da je speleolog;
zaposlenima govorim da je
život šator, a posao stup nosač;
djeci sam najavljivao da je znanje
bure koje se ne može popiti za noć;
svima koji su htjeli razumjeti
kako ja razumijem razumijevanje
sebe u svijetu i svijet u sebi
govorio sam da lirski definiram.
A kad jurim bez prenesenog značenja
direktno u svijet točnih mjera,
nevolje se naglo povećavaju
kao čudovišta u SF filmovima.
< | listopad, 2013 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Ja u svijetu, svijet u meni