Užitak se vraća u ritmu plime,
kao da nevidljivi Mjesec
podiže površinu tvog tijela.
Preplavljuješ njenu obalu,
prodireš u mračne, gipke spilje
potapaš joj utabane staze i
tragove po kojima dolazi k sebi.
Tuga se ponavlja kao oseka,
kao neprimljivo zatišje prožetosti.
Ne prihvaćaš taj umetak lažnog mira,
potičeš smanjivanje raspona,
razdireš se u potrazi za dodirom
dvaju krajnosti luka onoga što jest,
i priznaješ joj da je ona sam ritam.
| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Ja u svijetu, svijet u meni