DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN

Ovo je naslov jedne davne emisije zagrebačkog radija, a njime želim podsjetiti na događaje 1992. i 1998. koji su značajni za našu državu.
Prvi je priznanje Republike Hrvatske od strane 12 članica EZ, a nakon što se je prethodno priznale neke druge evropske države i,13. siječnja, Vatikan.
Za ovu posljednju malu ali utjecajnu državu je značajno što je ovom gestom pokazala posebnu privrženost hrvatskoj samostalnosti odstupajući od načela da neku državu prizna poslije ostalih, a kojeg se je drzala u novim vremenima dajući drugima prednost u kreiranju političkih rješenja.
Sjećam se tih dana kad smo naivno očekivali da će rat ubrzo prestati, a trajao je još više od tri godine.
U međuvremenu je, 30.siječnja 1995., pobunjenim Srbima bio predložen plan Z-4, kojim bi Republika Srpska krajina bila gotovo država u državi, ali to njihovo vodstvo nije prihvatilo, i srećom, nije, jer bismo se možda suočili s stremljenjima koja danas iznosi Milorad Dodik za Republiku Srpsku.
Na današnji dan 1998. završena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, proces započet Erdutskim sporazumom 12. studenog 1995., odnosno povratak okupiranog istoka u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, čime su se izbjegle daljnje žrtve i omogućen povratak izbjeglica i prognanika u vlastite domove.
Naravno da je sve to bilo popraćeno poteškoćama jer su mnoge kuće i stanovi bili popunjeni novim stanarima ili srušeni, ali osnove su postavljene.
Još uvijek ima nerazjašnjenih zločina, neotkrivenih grobova i nestalih ljudi, ukratko rana koje nikad neće zacijeljeti, nedužnih koji ispaštaju i krivaca koji mirno šetaju, ali nikad se ne bih zadovoljila njihovim mirom, mirom grešnika...
Z-4 i Erdutski sporazum su bjelodani dokazi hrvatske volje da se stvari mirno rješavaju (Uostalom Tuđman i Kučan su još prije rata predlagali konfederativnu Jugoslaviju...) ali za dogovor je uvijek potrebno dvije ili više strana.
Daleko od toga da u Hrvatskoj teku med i mlijeko, ali svi smo mi kamenčići u mozaiku ove države i možemo polazeći od samih sebe doprinijeti njezinom napretku.
S takvim mislima želim svima radosno sjećanje na događaje današnjeg dana!

15.01.2023. u 14:00 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2023 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2024 (1)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić