MALA DJELA
u sutonu života
skrivene bisere tražim.
Ko tragač iz riječnog blata
pabirčim listiće zlata.
Godine zrele slute,
što nekad nisam znala,
da ljubav vrijednima čini
djela neznatna, mala.
OSMINA ZA JEDINSTVO KRŠĆANA
Ovogodišnja osmina, od 18. do 25. siječnja, održava se pod geslom: "Učite se dobrim djelima: pravdi težite!" Ovu rečenicu je odabralo i molitvene materijale pripremilo Vijeće Crkava Minnesote, SAD.
Kod nas u ovom ekumenskom molitvenom tjednu sudjeluju predstavnici šest Crkava koje djeluju na teritoriju RH, a to su katolička, srpska pravoslavna, makedonska pravoslavna, evangelička, reformirana kršćanska kalvinska i baptistička.
Sudionici polaze od osnova vjere koje su nam zajedničke, a to su Sveto Trojstvo, utjelovljenje Sina Božjega, Otkupitelja, i djelovanje Duha svetoga na one koji mu se otvore.
Gorljivi promicatelj ekumenizma Jure Zečević naglašava kako je sama činjenica da zajedno molimo plod Duha i znak jedinstva.
Na nama je da činimo što znamo, a plodovi će se vidjeti u dan koji On odabere.
Osobno sam odrasla u ekumenskom ozračju, u župi koja je, pored prevladavajuće latinske tradicije njegovala i glagoljaštvo, naslijeđeno iz vremena kad su Hrvati jedini u Rimskoj crkvi smjeli svoj jezik prakticirati u liturgiji. Naravno, s vremenom se narodni govor udaljavao od staroslavenskog (hrvatska inačica) u crkvenim knjigama, ali je glagoljaštvo bilo svojevrsna poveznica između istoka i zapada u ovom Predziđu kršćanstva.
Osim toga imala sam vjeroučitelja don Srećka Bezića koji nam je tumačio razlike i zajedničke elemente katolištva i pravoslavlja, posebno naglašavajući pobožnost istočne braće prema Bogorodici.
Zato donosim molitvu-pjesmu BOGORODICE DJEVO, skladbu Sergija Rahmanjinova, koju izvodi zbor splitskog Narodnog kazališta.
Riječi ove molitve su vrlo slične našoj ZDRAVO MARIJO.
bogorodice djevo raduj sja
DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN
Ovo je naslov jedne davne emisije zagrebačkog radija, a njime želim podsjetiti na događaje 1992. i 1998. koji su značajni za našu državu.
Prvi je priznanje Republike Hrvatske od strane 12 članica EZ, a nakon što se je prethodno priznale neke druge evropske države i,13. siječnja, Vatikan.
Za ovu posljednju malu ali utjecajnu državu je značajno što je ovom gestom pokazala posebnu privrženost hrvatskoj samostalnosti odstupajući od načela da neku državu prizna poslije ostalih, a kojeg se je drzala u novim vremenima dajući drugima prednost u kreiranju političkih rješenja.
Sjećam se tih dana kad smo naivno očekivali da će rat ubrzo prestati, a trajao je još više od tri godine.
U međuvremenu je, 30.siječnja 1995., pobunjenim Srbima bio predložen plan Z-4, kojim bi Republika Srpska krajina bila gotovo država u državi, ali to njihovo vodstvo nije prihvatilo, i srećom, nije, jer bismo se možda suočili s stremljenjima koja danas iznosi Milorad Dodik za Republiku Srpsku.
Na današnji dan 1998. završena je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja, proces započet Erdutskim sporazumom 12. studenog 1995., odnosno povratak okupiranog istoka u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, čime su se izbjegle daljnje žrtve i omogućen povratak izbjeglica i prognanika u vlastite domove.
Naravno da je sve to bilo popraćeno poteškoćama jer su mnoge kuće i stanovi bili popunjeni novim stanarima ili srušeni, ali osnove su postavljene.
Još uvijek ima nerazjašnjenih zločina, neotkrivenih grobova i nestalih ljudi, ukratko rana koje nikad neće zacijeljeti, nedužnih koji ispaštaju i krivaca koji mirno šetaju, ali nikad se ne bih zadovoljila njihovim mirom, mirom grešnika...
Z-4 i Erdutski sporazum su bjelodani dokazi hrvatske volje da se stvari mirno rješavaju (Uostalom Tuđman i Kučan su još prije rata predlagali konfederativnu Jugoslaviju...) ali za dogovor je uvijek potrebno dvije ili više strana.
Daleko od toga da u Hrvatskoj teku med i mlijeko, ali svi smo mi kamenčići u mozaiku ove države i možemo polazeći od samih sebe doprinijeti njezinom napretku.
S takvim mislima želim svima radosno sjećanje na događaje današnjeg dana!
Na izmaku božićnog vremena
NE IDI
Na srmenom karu od snova
u djetinjstvo ušo si moje
dok snježna bijaše duša.
Ostani ispod mog krova,
sve ti povjeravam svoje
dok zlo nas vrijeme kuša.
Ne idi iz ovog stana,
strah me, jer noć je gluha
i zle se moći roje,
i budi s neba mana
svima što željni su kruha
a mraka i smrti se boje.
Takni ledena srca,
kamene mekšaj ćudi,
ukloni zatora sjene,
dok pravda zgažena grca,
utjeha blaga budi
za slomljene majke i žene!
Maleno Božansko dijete,
ne daj da majčina duša
dionik bude strahota,
dok herodi pustoše, prijete,
ne daj da zloduh ih kuša,
budi im luč života!
(1993.)
Danas i sutra se preklapaju božićni blagdani po gregorijanskom i julijanskom kalendaru.
Želim da na nam novorođeni Isus osvijetli životne staze u ovim teškim vremenima kad se pokušava slavit Božić bez Boga, sebičnost umjesto ljubavi, kad i mi, kršćani, zaboravljamo vrijednosti koje nas povezuju i naglašavamo ono što nas dijeli, nasjedajući tako varkama oca laži koji je mrzitelj čovjeka od početka. Tako propuštamo priliku biti sol zemlje i svjetlo svijeta, na što smo pozvani ne svojom snagom nego kao kanali Božje ljubavi.
Neka nas Duh potakne na dobro da možemo s uvjerenjem poželjeti jedni drugima MIR BOŽJI, jer Krist se uistinu rodio pa nek se rađa i u našim srcima.
MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI !!!
