Treperi list na iznenadnoj buri,
sjećanja žive na protekle dane,
nevine snove, nikad dosanjane,
dok žića pijesak neumitno curi.
Jučer je prošlo, sutra tek što nije.
Sadašnji tren već nepovratno bježi,
noći su duže, a dani sve teži,
zapadno sunce sve škrtije grije.
Jesen u meni na izmaku ljeta,
tek u dnu srca vječna Ljubav cvjeta.
| < | rujan, 2019 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić
