Velika Gospa

Noćas sam sa svojim prijateljicama bila u Sinju na prvoj misi u 4 s.

Vreva u gradu, masa ljudi u crkvi, dugi redovi pred ispovjedaonicama, pjesma i molitva, to sve čovjeka ponese da se osjeća zaštićenim u krilu Marije koju nam je Isus oporučno ostavio kad je s križa rekao Ivanu: "Evo ti majke".
Svi mi imamo svoje jade i nade s kojima se njoj obraćamo, a najpotrebnija nam je snaga i duševni mir.
Često osjetimo da je "nebo visoko a zemlja tvrda" ali nam je nekako lakše kad znamo da zagovornicu imamo u jednoj od nas, u običnoj ženi iz naroda koja je i sama imala probleme slične našima, nedoumice kao kad je pitala anđela :"Kako će se to dogoditi.." ali je, uza sve nehvaćanje rekla:"Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!"
I tako predana volji Božjoj mogla je zapjevati:

„Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.“


Zahvaljujući Bogu i moleći za njegov mir po zagovoru Marije svimaa čestitam ovaj blagdan!

15.08.2019. u 19:58 | 7 Komentara | Print | # | ^

OLUJA



Proljeće na pomolu
1996.

Srebrna kupola nad Petrovim poljem,
ogoljele grane miruju, sparušena trava ne diše,
promrzla zemlja spava.
Tišina!
Odjednom, zvižduk vlaka!
Probuđeni pogledi kroz zamagljena stakla
motre krovove izrasle iz zgarišta!
Stjegovi lepršaju na povjetarcu.
Iz mahovine vire plave ljubičice.
Prolaze vlakovi i dani..
Dolazi proljeće!



Obnova
1996.

Sivo je nebo, vjetrovit dan,
pod lednom korom zimski san,
jedini cvijet sred pustog krša:
na krovu zastava leprša!



Veteranu
1996.

Ti, koji si koračao podruku sa smrću,
priđi, ne boj se gromova,
to kuca moje srce za tebe!


Budući na mi je internetska veza bila isključena sa zakašnjenjem se osvrćem na 5. KOLOVOZA, a za dobre želje svim dobronamjernima nikad nije kasno!

07.08.2019. u 13:44 | 2 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2019 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2024 (3)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Travanj 2024 (3)
Ožujak 2024 (6)
Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (1)
Listopad 2023 (4)
Rujan 2023 (2)
Kolovoz 2023 (2)
Srpanj 2023 (3)
Lipanj 2023 (2)
Svibanj 2023 (3)
Travanj 2023 (5)
Ožujak 2023 (5)
Veljača 2023 (3)
Siječanj 2023 (4)
Prosinac 2022 (4)
Studeni 2022 (4)
Listopad 2022 (2)
Rujan 2022 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (6)
Ožujak 2022 (2)
Siječanj 2022 (1)
Prosinac 2021 (4)
Studeni 2021 (3)
Listopad 2021 (3)
Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (5)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (4)

Opis bloga

Rođena sam u Makarskoj 1942. a od 1982. živim sa obitelju u Drnišu i Siveriću.
Blog sam otvorila na nagovor mlađeg sina u prvom redu radi objavljivanja pjesama a onda i radi komunikacije s ljudima koji to žele.
Nastojim biti korektna sugovornica, koja stoji iza svojih riječi i nikoga ne vrijeđa, a to očekujem i od drugih.
Albina Tomić, r. Srzić