OLUJA
Proljeće na pomolu
1996.
Srebrna kupola nad Petrovim poljem,
ogoljele grane miruju, sparušena trava ne diše,
promrzla zemlja spava.
Tišina!
Odjednom, zvižduk vlaka!
Probuđeni pogledi kroz zamagljena stakla
motre krovove izrasle iz zgarišta!
Stjegovi lepršaju na povjetarcu.
Iz mahovine vire plave ljubičice.
Prolaze vlakovi i dani..
Dolazi proljeće!
Obnova
1996.
Sivo je nebo, vjetrovit dan,
pod lednom korom zimski san,
jedini cvijet sred pustog krša:
na krovu zastava leprša!
Veteranu
1996.
Ti, koji si koračao podruku sa smrću,
priđi, ne boj se gromova,
to kuca moje srce za tebe!
Budući na mi je internetska veza bila isključena sa zakašnjenjem se osvrćem na 5. KOLOVOZA, a za dobre želje svim dobronamjernima nikad nije kasno!
